Prva pobjeda računala nad Kasparovom najavila neslućene dosege AI-a

Današnji dan ostat će zabilježen kao simbolički početak dominacije strojeva nad ljudima. Naime, 10. veljače 1996. svjetski prvak u šahu Gari Kasparov izgubio je prvu partiju protiv IBM-ova računalnog sustava Deep Blue. Kasparov je ipak dobio meč sa 4:2. No, sreća njegovih navijača, tj. ljudskog roda, nije bila dugog vijeka – već sljedeće godine Deep Blue se revanširao. 

Ove epizode s današnjeg aspekta dosega umjetne inteligencije (AI) izgledaju naivno i nevino. Naime, Deep Blue nije ni bio AI, nego tek gola računalna snaga. Bio je dizajniran isključivo za šah, premda ga nije razumio, nego je 'samo' računao milijune pozicija u sekundi. No, tu smo prvi put kolektivno shvatili da nas računala mogu nadmašiti, i to u disciplini za koju smo mislili da je vrhunac ljudske inteligencije.  

Prava revolucija AI-a ipak je uslijedila tek 15-ak godina kasnije s dubokim neuronskim mrežama (deep learning), ubrzavanjem grafičkih kartica (GPU revolucija) i velikim jezičnim modelima. To je dovelo do prekretnice 2012. godine, kada su na ImageNet natjecanju računala prvi put nadmašila ljude u prepoznavanju slika. Već 2016. dolazi AlphaGo - AI pobjeđuje čovjeka u igri go, koja je znatno kompleksnija od šaha i za koju nije dovoljna matematika, već je potrebna i intuicija. I, konačno, od 2020. AI počinje uvjerljivo oponašati razumijevanje, pisanje i stvaranje, pri čemu napreduje brže od svakog ljudskog wunderkinda.

AI danas najčešće zamjenjuje klasičnu radnu snagu u rutinskim, ponavljajućim, predvidljivim zadacima, ali već rješava i najkompleksnije zadaće - ono što je izvan ljudskih mogućnosti — od optimizacije, i znanstvenih otkrića do autonomnih sustava.

Zasad AI uglavnom još ne može dublje razumjeti kontekst, niti efikasno strateški upravljati, slabo se snalazi u nepoznatim situacijama, ima problem s moralnim i društvenim rasuđivanjem, teško stvara radikalno nove koncepte, nedostaje mu dosljednost i pouzdanost…

U svemu tome AI se ponaša onako kako tinejdžer Dino (Slavko Štimac) u filmu 'Sjećaš li se Dolly Bell?' nastoji sam sebi sugerirati: 'Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.' Međutim, napredak AI-a mnogo je brži i konkretniji od kultne filmske autosugestije.