Perimenopauza: Kada hormoni počnu kolo voditi

Piše: izv. prof. dr. sc. Oliver Vasilj, dr. med.

Perimenopauza je prijelazno razdoblje tijekom kojega funkcija jajnika postupno postaje promjenjiva, a proizvodnja spolnih hormona, osobito estrogena i progesterona, sve manje predvidljiva. Promjena menstrualnog ciklusa često biva prvi znak: menstruacije postaju kraće ili dulje, obilnije ili oskudnije, a razmaci između njih nepredvidljivi.

Međutim, neke žene najprije primijete promjene sna, raspoloženja ili koncentracije, čak i kada menstruacije još dolaze redovito. Simptomi mogu biti vrlo različiti.

Među najčešćima su valovi vrućine, noćno znojenje, teškoće sa spavanjem, umor, razdražljivost, tjeskoba, promjene raspoloženja, glavobolje, slabija koncentracija i subjektivni osjećaj zaboravljivosti, često nazvan 'moždana magla' (engl. brain fog). Mogu se pojaviti i smanjena seksualna želja, suhoća rodnice, nelagoda ili bol tijekom odnosa, učestalije mokrenje i ponavljajuće urinarne infekcije.

Neke žene primjećuju bolove u zglobovima i mišićima, promjene kože i kose te lakše nakupljanje masnog tkiva oko struka. Ipak, ne treba automatski pripisati svaku tegobu hormonima: slične simptome mogu uzrokovati anemija, poremećaji štitnjače, depresija, kronični stres i drugi zdravstveni problemi.

Kako je prepoznati

Menopauza je posljednja menstruacija u životu žene, a dijagnoza se retrospektivno postavlja nakon 12 uzastopnih mjeseci bez menstruacije, ako za to ne postoji drugi uzrok. U žena starijih od 45 godina s tipičnim simptomima dijagnoza se najčešće postavlja na temelju razgovora i kliničke slike, bez rutinskog određivanja hormona. Oni u perimenopauzi prirodno osciliraju, pa jedan laboratorijski nalaz često ne daje pouzdan odgovor.

Menopauza se najčešće događa između 45. i 55. godine, u prosjeku oko 51. godine. Ako nastupi prije 45. godine, govorimo o ranoj menopauzi, a prestanak funkcije jajnika prije 40. godine naziva se prijevremenom insuficijencijom jajnika. Takve promjene zahtijevaju pravodobnu liječničku procjenu jer, osim simptoma, mogu povećati dugoročni rizik za osteoporozu i kardiovaskularne bolesti.

Zašto se to događa

Pad i oscilacije estrogena utječu na termoregulacijski centar u mozgu, zbog čega i mala promjena tjelesne temperature može izazvati val vrućine i znojenje. Estrogen ima važnu ulogu i u održavanju sluznice rodnice i mokraćnog sustava. Njegovim manjkom tkivo postaje tanje, suše i osjetljivije, što može prouzročiti pečenje, bolne odnose i urinarne tegobe.

Promjene progesterona i estrogena mogu kumovati poremećaju sna i raspoloženja, a problemi s pamćenjem i koncentracijom često su povezani i s neispavanošću, stresom i valovima vrućine. Smanjenje seksualne želje ima više mogućih uzroka, uključujući hormonske promjene, bol tijekom odnosa, umor, raspoloženje i partnerske okolnosti.

U menopauzalnoj tranziciji mijenjaju se i sastav tijela te metabolizam. Gubitak mišićne mase, promjena raspodjele masnog tkiva, smanjena tjelesna aktivnost i starenje mogu pogodovati porastu inzulinske rezistencije i nakupljanju masnog tkiva oko struka. Nije riječ samo o manjku estrogena i porast težine nije neizbježan u perimenopauzi/menopauzi jer prehrana, san, trening snage i svakodnevno kretanje ostaju ključni čimbenici očuvanja zdravlja.

Prvi je korak razgovor s ginekologom. Potrebno je procijeniti simptome, njihov utjecaj na svakodnevni život, osobnu i obiteljsku anamnezu, krvni tlak, metaboličke čimbenike rizika te eventualne kontraindikacije za hormonsko liječenje. Ne treba čekati da tegobe postanu neizdržive i da menstruacije potpuno prestanu.

Mogućnosti liječenja

Sistemska hormonska nadomjesna terapija najučinkovitije je liječenje valova vrućine i noćnog znojenja. Može poboljšati san kada ga ometaju menopauzalni simptomi te smanjiti gubitak koštane mase dok se primjenjuje. Za suhoću rodnice i druge lokalne urogenitalne simptome mogu se upotrijebiti vaginalni estrogeni u malim dozama, često i kada sistemska terapija nije potrebna. Dostupne su i nehormonske mogućnosti liječenja.

U suvremenoj praksi često se razmatraju transdermalni estradiol u obliku gela, spreja ili flastera te oralni mikronizirani progesteron. Estradiol se kroz kožu apsorbira izravno u krvotok, bez prvog prolaska kroz jetru. Zbog toga transdermalni estrogen, za razliku od oralnoga, nije povezan s jednakim povećanjem rizika od venske tromboembolije.

To može biti posebno važno ženama s prekomjernom tjelesnom masom ili drugim čimbenicima rizika. Mikronizirani progesteron strukturno je jednak progesteronu koji proizvodi ljudski organizam. U žena koje imaju maternicu potreban je uza sistemski estrogen radi zaštite sluznice maternice od prekomjernog rasta.

Hormonska terapija i rizici

Žene se najviše plaše karcinoma dojke i rizika od tromboembolija. No rizik nije nešto što je jednostavno izraziti brojem; treba ga procjenjivati prema dobi, vrsti preparata, dozi, trajanju liječenja te osobnim čimbenicima rizika. On ovisi i o početnom riziku žene, prije nego što se uvede hormonsko nadomjesno liječenje.

Kod venske tromboembolije važna je razlika između oralnog i transdermalnog estrogena. Prema smjernicama NICE-a, transdermalna hormonska terapija nije povezana s povećanjem rizika od venske tromboembolije, a oralna ga terapija povećava. Samo kao primjer, pretilost sama po sebi povećava rizik od tromboze, a povezana je i s većim rizikom raka dojke nakon menopauze. Zato se rizici moraju uspoređivati u kontekstu i individualno.

Za većinu zdravih simptomatskih žena koje započnu terapiju prije 60. godine ili unutar deset godina od menopauze omjer koristi i rizika može biti povoljan ako nema kontraindikacija. Hormonska terapija nije namijenjena rutinskoj prevenciji srčanog udara, demencije ili starenja, a ne treba je uvoditi samo radi produljenja života.

Dugoročna investicija

Menopauza nije bolest, ali simptomi nisu nešto što žena mora jednostavno prihvatiti i prešutjeti. Budući da žene velik dio života provode nakon menopauze, važno je očuvati zdravlje kostiju, mišića, srca, metabolizma i urogenitalnog sustava.

Redovita tjelesna aktivnost, trening snage, uravnotežena prehrana, kvalitetan san, nepušenje i preventivni pregledi temelj su zdravog starenja. Hormonska terapija može biti vrijedan dio tog pristupa, ali nije nužna i prikladna za svaku ženu.

Oliver Vasilj