Pretplata na pokojnika: Poznati glas je dostupan sve dok plaćate

Možda je nekima teško zamisliti, ali jednoga dana možda ćete morati otkazati pretplatu na preminuloga člana obitelji. Kartica je istekla ili je usluga poskupjela pa ste odlučili da je ipak vrijeme za rastanak. Dok važete odluku, na ekranu vas čeka poznati gumb za prekid članstva ili pretplate – unsubscribe.

Iako ste dosad taj gumb upotrebljavali kako biste se spasili neželjene pošte ili otkazali Netflix ili čak neku narudžbu s Wolta, sada klikom na gumb gasite lik i glas koji vas zove nadimkom iz djetinjstva. U novome digitalnom zagrobnom životu i za posljednji razgovor, naime, netko mora održavati poslužitelje.

Potreba iz koje nastaje takav posao mnogo je starija od umjetne inteligencije. Nakon smrti bliske osobe često ostane nešto što smo joj još htjeli reći, a nismo stigli, ili pitanje koje nismo postavili ili pak obična želja da ponovno čujemo glas voljene osobe, koji nekako jako brzo ispari iz našeg sjećanja i teško ga je samomu sebi replicirati.

Tko ima sreće, možda ima neke glasovne poruke sačuvane u pametnom telefonu ili negdje na kameri, a danas tvrtke koje razvijaju digitalne replike pokojnika nude da taj poznati glas ponovno odgovori, čak i kada pitanje nikada prije nije čuo.

Nastavak razgovora

Jedan od prvih pokušaja da se to napravi pripisuje se suosnivačici Replike Eugeniji Kuydi, koja je složila chatbot od poruka preminuloga prijatelja Romana Mazurenka. U toj je priči lako prepoznati ljudsku potrebu da nastavi razgovor i kada je netko preminuo. Donedavno to nije bilo moguće, ostajali su samo sjećanje i žal.

Danas takvi sustavi imaju i naziv: griefbotovi, deadbotovi ili thanabotovi. Oni od poruka i snimki oponašaju nečiji govor i sastavljaju nove odgovore. Obitelj predaje uspomene, a tvrtka daje model i pravila prema kojima će se ponašati digitalna verzija pokojnika. Nude se razne opcije takvih žalobotova.

Neke su usluge sličnije arhivu nego razgovornom dvojniku, pa tako, recimo, StoryFile povezuje pitanja s prethodno snimljenim videoodgovorima. Čovjek je doista izgovorio ono što gledatelj čuje, a umjetna inteligencija pronalazi odgovarajući dio intervjua koji može iskoristiti. Tako se može sačuvati obiteljska povijest ili svjedočanstva za muzej, i to unutar onoga što je osoba za života snimila.

Drukčije rade generativne replike, koje mogu sastavljati nove odgovore i onda kad u sačuvanim materijalima nema odgovora na postavljeno pitanje. Taj model pretpostavlja, popunjava praznine i proizvodi uvjerljive rečenice, a ako ga pitate bi li vam majka oprostila davnu svađu, može odgovoriti njezinim glasom i riječima koje biste od nje očekivali. Razgovor može donijeti olakšanje premda majka taj odgovor nikada nije dala.