Traktor koji ore sâm od 165 tisuća al pari s gulašem od 14 eura

Umalo ne bacih novac u vjetar ili, bolje reći, na račun slovenske tvrtke koja je potkraj prošloga tjedna, od 19. do 22. ožujka, bila jedan od četiristo izlagača iz desetak zemalja na 27. Proljetnom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu. Srećom, nisam imao dovoljno keša za kupnju hidraulične punilice s automatskom glavom za ćevapčiće. Jednostavnije rečeno – aparata za pripremu ćevapa.

Ćevapski i čvarkasti izumi

Čovjek bi pomislio da ju je napravila neka bosanska tvrtka s obzirom na to da je u Bosni prilično jako tržište ćevapa. No taj je uređaj sklepala slovenska tvrtka, što nismo očekivali. Doduše, vole i Slovenci ćevape, što potvrđuje Darko Tomljanec iz celjske tvrtke Via Slovenija koja je izlagala svoje proizvode u Gudovcu. Riječ je o tvrtki s četrdeset zaposlenih koja trideset godina izrađuje mesarsku opremu, priča nam Tomljanec dok u pozadini svira vesela slovenska narodna glazba. Kupci te opreme mali su mesari i OPG-ovi; u ponudi imaju razne miješalice, punilice i ostalu opremu za preradu mesa.

Darko Tomljanec, predstavnik tvrtke Via Slovenija, spremno je demonstrirao kako radi stroj za izradu ćevapčića proizveden u Sloveniji. U jednoj seriji uređaj izbacuje šest jednakih ćevapa, a proizvođači ciljaju male mesare i OPG‑ove koji žele brzinu i standardizaciju na tržištu ćevapčića

– Hidraulična punilica s automatskom glavom za ćevapčiće naš je novi proizvod. Puni se u kalup koji ćevape izbacuje na tanjur, ukupno šest komada odjednom, i to jednake veličine i gramaže – objašnjava nam simpatični Slovenac.

Prije pola godine izbacili su je na tržište, no zasad se još, veli, nisu dobro reklamirali. Prodali su samo četiri komada – tri u Sloveniji i jedan u Hrvatskoj. S Bosancima razgovaraju, ali bez jače marketinške kampanje ni tamošnje iznimno zahtjevno 'ćevapsko' tržište neće biti osvojeno iako bi, primjerice, ćevabdžnici Ferhatović u Sarajevu, Bajrinoj u Travniku ili pak Mujinoj u Banjoj Luci takav aparat koji brzo pravi ćevape zbog navale gostiju dobro došao. Htjedoh ga odmah kupiti, ali kad Tomljanec reče da stoji 6700 eura, samo se lagano počešah po glavi, zbunjeno pogledah kolegu fotografa Ratka Mavara te odustah. Nisam to jutro ponio dovoljno love da bih ga kupio. Dobro im se prodaje dozator za punjenje marmelada, pašteta, kotlovi za čvarke..., a jedan od sljedećih noviteta za pola godine bit će kotao veći od četiristo litara.

Traktor s 425 konjskih snaga prodavao se na sajmu u Gudovcu za 250 tisuća eura

Tristo konja na autopilotu

Dan je bio prohladan, ali, srećom, sunčan, pa se dalo prošetati bespućima Sajma. Simpatična gospođa prodaje grčke suhe smokve za šest eura po kili. Vidim, i Ratko bi ih kupio, ali odustajemo i nastavljamo pa naletjesmo na najveći traktor – Axion 870 njemačkog proizvođača Claas. Ima 300 konjskih snaga, cijena mu je od 165 tisuća eura naviše, ovisno o dodatnoj opremi. Zastupnik je za Hrvatsku ​Eko-Terra iz Nedelišća čiji je prodajni predstavnik Borna Valpatić nabasao na nas, možda zato što smo mu bili sumnjivi vrzmajući se oko te grdosije.

Izložena su četiri najprodavanija modela traktora. Kad je naš domaćin shvatio da smo obični dobronamjerni obiteljski ljudi koji su u Gudovac uranili na posao, otvorio se. Traktori su, veli, najnoviji krik tehnologije, modernizacije i komfora, objašnjava Borna dok se udobno smještamo u manji traktor Arien 530C, koji ima 145 konjskih snaga. Automatik je, vozač radi sve s pomoću papučice gasa ili joysticka, a automatiziran je i stražnji kardan (pogonska osovina koja prenosi snagu s traktora na priključni stroj). Kad ga podigne, automatski se gasi; kad ga spusti na tlo, pali se. Ima navigaciju. Primjerice, kad se sije kukuruz, napravit će precizne crte za određeni razmak: na dva centimetra, na 15 centimetara. U načelu autopilot-navigacija sve radi sama. Traktor stoji od 110 tisuća eura, ovisno o dodatnoj opremi, i već je prodan, kao i 660-ica.