Kako se skriti kad hladnjak zna više o vama od vašega (bivšeg) partnera?!

Danas je zaista teško pisati o privatnosti, kada je gotovo nema i kada i ono malo što je od nje ostalo žele uzeti, analizirati i prodati. Nekada je privatnost bila neupitna, standard na temelju kojega je pojedinac imao kontrolu nad time tko i kada ulazi u njegov život. No to se s tehnologijom zauvijek izgubilo. Nekada vas televizor nije gledao kroz ušicu kamere, onaj telefon sa zupčanikom nikoga nije pratio, kamere su bile postavljene samo po kritičnim mjestima, a hladnjak je bio samo hladnjak.

Kada bi u popularnoj kulturi, recimo u filmovima, htjeli pokazati da je netko na rubu paranoje i teorija zavjera, na glavu bi mu nabili thin foil hat iliti kapu od alufolije, koja je postala zaštitni simbol 'pomaknutih' i paranoičnih likova kojima taj modni izričaj obično znači očajnički pokušaj da blokiraju signale ili radiovalove koje šalje korumpirana vlada, izvanzemaljci ili nečija tajnaslužba. Iako je ta slika preživjela godine pop-kulture, u sebi nosi i zrno istine – jer metal doista prigušuje radiovalove. No tanka kuhinjska folija puna je mikroskopskih nabora, rupa i prekida kroz koje signal jednostavno pronađe put van. Na staroj mreži druge generacije trik je možda katkad i upalio, ako biste imali dovoljno folije, međutim 4G, 5G, Wi-Fi i frekvencija 6G, koja tek stiže, neće strahovati od tamo nekakve folije, ali ni od mnogo čega drugoga.

Dio službenog plana

Živimo u vremenu u kojemu se ljudsko tijelo, doslovno i u prenesenom smislu, prati gotovo neprekidno: kamere čitaju registracijske tablice, prate lica, preglednici prepoznaju računalo po sitnim razlikama u grafičkoj kartici, umjetna inteligencija slaže profil osobe iz podataka koje je ta osoba sama, dobrovoljno, ostavila za sobom, a već se radi i na predikciji ponašanja s pomoću AI-ja. Pravi 'Specijalni izvještaj', nema što.

Pitanje 'kako se sakriti' odavno više nije pitanje folije na glavi; ono se odnosi na tijelo u prostoru, pa i na ono u podacima, dva sloja koji se sve teže mogu razdvojiti. Danas se novi tehnološki skokovi rijetko prodaju kao izbor; nameću se kao infrastrukturna nužnost bez koje će danas biti nemoguće sudjelovati u društvu, a još više u budućnosti.

Dok se 5G agresivno širi pod parolama veće brzine i niže latencije, broj pristupnih točaka i senzora u našoj svakodnevici eksponencijalno raste, a s njima i količina osobnih podataka koji se prikupljaju, obrađuju i pohranjuju. Ono što telekomunikacijski giganti nazivaju 'optimizacijom korisničkog iskustva', u praksi znači masovno profiliranje i praćenje ponašanja u stvarnome vremenu.

I dok regulatori još pokušavaju uhvatiti korak sa sigurnosnim rupama 5G mreža, industrija je već zacrtala arhitekturu za 6G, ali ovoga puta nadzor nije nusprodukt, nego dio službenog plana. Međunarodna telekomunikacijska unija, tijelo koje definira kako će mobilne mreže izgledati sljedeće desetljeće, prihvatila je 2023. okvir 'IMT-2030' radi 'inteligentne, duboke, holografske i sveprisutne povezanosti'. 'Senzoriranje' integrirano u komunikaciju nije nuspojava te vizije, već jedan od šest službeno definiranih scenarija upotrebe za 6G, uz umjetnu inteligenciju ugrađenu izravno u arhitekturu mreže. Drugim riječima, to znači da će to biti mreža koja će vam omogućavati pozive i internet, ali i mreža koja će vas locirati i prepoznati vaš pokret bez ijednog uređaja u vašem džepu.