Ono što je Uber taksistima, to je MOOC (engl. massive open online course) prestižnim, preskupim fakultetima. Tim su ‘glavoboljama’ dva zajednička nazivnika: financijska kriza i tehnološka revolucija.
Platforme za online učenje, iako postoje tek sedam godina, okupljaju desetke milijuna studenata koji se dodatnim seminarima, vještinama i znanjem u svijetu ekonomije koja pada i zatvaranja radnih mjesta nadaju steći ključnu konkurentsku prednost.Prvi je MOOC lansiran samo godinu dana nakon službenog početka krize, 2008., i to u Kanadi kao online kompjutorski tečaj (istina, prvi su MOOC-ovi najprije nastali u laboratorijima američkih sveučilišta za eksperimentalno učenje, stvoreni s idejom o edukaciji kao temeljnom pravu svakog čovjeka). Samo četiri godine poslije pokrenuta su tri velika ‘MOOC-stera’: neprofitni edX, koji vode Harvard i MIT, Coursera, u partnerstvu sa Stanfordom, i Udacity, komercijalna platforma čiji je suosnivač Sebastian Thrun, profesor koji je predavao online kompjutorski tečaj na Stanfordu. Iako su to mahom američke platforme i američki online ‘fakulteti’, manje od trećine studenata su Amerikanci. Recimo, u edX-u kažu da gotovo polovina njihovih studenata stiže iz zemalja u razvoju, a u Courseri planiraju ekspanziju izvan Amerike, s fokusom na Aziju.
Tko će opstati Popularnost tih platformi ruši učmale školske i fakultetske sustave na dvije fronte. S jedne strane, online učenje nepovratno je revolucioniralo ‘učionicu’. Dosadno štrebanje u fakultetskim klupama teško će izdržati rušilačku navalu zanimljivog, interaktivnog, dinamičnog učenja s pomoću videoradionica, foruma, didaktičkog procesa učenja. S druge strane, čak i kad se tečajevi naplaćuju, cijena im je pravi vic u odnosu na ono što naplaćuju okamenjene privatne fakultetske institucije. Sveučilišta su, naime, većinu svojih sve većih troškova prebacila na studente. Školarine su na privatnim neprofitnim fakultetima u krizi u SAD-u porasle za gotovo 30 posto. Samo malo manje skočile su školarine državnih sveučilišta, na kojima im je cijena od osam do 19 tisuća dolara. Na privatnim koledžima školarina premašuje 30 tisuća dolara. Začuđuje li onda ikoga što je dug američkih studenata veći od jednog trilijuna dolara? Doduše, dugo se činilo da se tako zaduživanje isplati jer je ‘diplomska premija’ u obliku bolje plaćenih poslova otplaćivala cijenu diplome. Međutim, ne isplate se svi studijski programi, a i ideja da će baš svatko zadužen naći izvrsno plaćen posao koji će pokrivati više od rate kredita u Americi je odavno umrla. Upis studenata na klasične fakultete od cigle i betona u prosjeku pada za dva posto na godinu. Rejtinška agencija Moody’s čak predviđa smrtonosnu spiralu zatvaranja koledža. Dakle, vrata su MOOC-ovima potpuno otvorena!
Vještine, a ne papir Čak i u Hrvatskoj. Doduše, jedno je istraživanje pokazalo da se online tečajevima rado koriste učitelji, i to za usavršavanje, no među najpopularnijim područjima ipak su se našli i informatika te umjetnost, slijede prirodne znanosti, ekologija, matematika i statistika. Kao najveću prednost masovnih online tečajeva anketirani su istaknuli mogućnost učenja vlastitim tempom. Čak 77 posto njih misli da takav oblik učenja može dobro utjecati na ukupno obrazovanje, a većinu bi na pohađanje online tečajeva potaknulo poboljšanje vještina potrebnih na poslu. Što Hrvati smatraju nedostatkom takve vrste učenja? Nedostatak vremena, nedovoljno poznavanje jezika, nedostatak motivacije, a dio anketiranih smatra i da je upitna korisnost online tečajeva, prije svega zato što certifikat nije diploma. Na tržištu diploma zasad još pobjeđuje, no trendovi se okreću.Većina kompetencija iz Europskog kvalifikacijskog okvira, koji je usko vezan uz Hrvatski kvalifikacijski okvir, može se usavršiti upravo na internetu. Dakle, učenjem na internetu mogu se steći kompetencije potrebne za dobivanje posla čak u drugim članicama EU. Eksplozija online učenja, velikim dijelom besplatnoga, znači da je znanje koje je nekada bilo rezervirano za one koji su si mogli priuštiti dug sada dostupno svakomu tko ima pametni telefon ili laptop. Ti financijski i tehnološki potresi koincidiraju s trećom velikom promjenom: dok su fakulteti nekad obrazovali ipak malobrojniju elitu, sada su odgovorni za obrazovanje i prekvalificiranje zaposlenih tijekom cijele njihove karijere. U vremenu sve niže cijene diplome i sve više cijene konkretnog znanja to bi mogla biti revolucija bez presedana.