Regionalnom suradnjom do izlaska iz krize

U Srbiji još ima naroda koji te onako ‘ladno’ pogleda kad objaviš da ideš na ljetovanje u Hrvatsku, ali kad kažeš da ideš u Rovinj, to je jednako kao da si rekao - Beograd.

Tako je otprilike srpski kolega novinar komentirao svoj peti posjet Rovinju, točnije festivalu medija i tržišnih komunikacija Weekend Media Festivalu, koji doista opravdava naziv ‘regionalni’. Prema podacima organizatora, na festivalu koji je završio ovog vikenda okupilo se četiri tisuće sudionika i 500-tinjak akreditiranih novinara iz zemalja bivše države. Bez nekih jugonostalgičarskih pretenzija valja zaključiti da je glavna prednost tog festivala što pokazuje da regionalna tržišta imaju više sličnosti nego razlika i da je prirodno da se u poslovnom smislu okrenu jedna drugima.

Marketinške ideje Da je to tako, sudionici su se mogli uvjeriti tijekom predavanja i panela na kojima su sudjelovali medijski i marketinški stručnjaci iz okružja, ali i na prvoj marketinškoj reviji znakovita naziva Balcannes. Hrvatska udruga reklamnih agencija (HURA) s organizatorom Weekenda, agencijom Pepermint, članicom Digitel grupe, zaslužna je za pokretanje Balcannesa koji je, kako je rekao predsjednik žirija i glavni urednik bosanskohercegovačkoga Media Marketinga Ekrem Dupanović, demantirao onu poznatu: Kad u Europi svane jutro, nad Balkan se spusti crni mrak. Najbolji marketinški radovi, točnije njih 25, pokazuju kako regija ima što ponuditi u kreativnom smislu, ali i da su razlike u tržišnoj komunikaciji između pojedinih zemalja minimalne. Isključe li se domaće marketinške agencije poput Brukete&Žinića i Imaga koje su prezentirale dio svog opusa starog ne više od godine dana, pokazalo se da, među ostalim, srpski Mccann Erickson i ljubljanski Studio Marketing JWT (predstavili su više od jedne kampanje) produciraju radove koji bi mogli biti zanimljivi i domaćim oglašivačima koji planiraju ući na nova tržišta ili traže novu kreativnu silu izvan granica Lijepe Naše. Osim u marketinškom smislu regionalni potencijal vidljiv je u medijskoj i filmskoj industriji.

Regionalni fond Tako se, primjerice, na panelu ‘Može li hrvatski film biti gledan’ raspravljalo o osnivanju regionalnog fonda za film i regionalnih komisija u kojima bi hrvatski autori birali ono što može proći na natječajima u Srbiji i obrnuto. Glavni zagovornik te inicijative bio je redatelj Srđan Dragojević čiji je film ‘Parada’ u domaćim kinima vidjelo više od 180 tisuća ljudi. Dragojević, čiji se uradak sufinancirao i domaćim sredstvima (100-tinjak tisuća eura), uvjeren je da bi regionalne komisije pomogle poboljšanju kvalitete filmova, izbjegle bi se prijateljske veze i na natječajima bi se birali najbolji scenariji. Napomenuo je i da nije logično što srpski glumci mogu glumiti u hrvatskim filmovima i obratno, a da srpski redatelji ne mogu režirati hrvatske filmove. U izlaganju se dotaknuo i novije književne produkcije koja bi bila idealna za ekranizaciju, od Zorana Ferića do Ante Tomića. Regionalni fond svakako je dobra ideja uzme li se u obzir neznatne razlike u ukusima gledatelja. U potonje su se posjetitelji mogli uvjeriti tijekom ‘Pogleda preko plota’, novoga festivalskog formata na kojem su stručnjaci iz šest država govorili o stanju na medijskoj i marketinškoj sceni. Iako su neki podaci dvojbeni, ponajprije zbog načina izvješćivanja (podaci su se često napuhavali zbog boljeg imidža u javnosti), situacija s proizvodnjom sadržaja, gledanosti i kretanjima prihoda na svim je tržištima pod velikim utjecajem krize.

Dominacija televizije Tako, primjerice, Srbi očekuju malen rast oglašivačkog tržišta (od tri do pet posto) na 175 milijuna eura, udjel televizije u posljednjih je desetak godina pao sa 72 na 56 posto, tisak drži 40 posto, a ulaganja u online medije još su skromna, desetak milijuna eura. Najveći udjel u gledanosti drže televizije s nacionalnom koncesijom (70 posto), pri čemu je najgledaniji javni RTS, slijedi ga Pink, a zatim Prva TV, B92 i Avala. U Sloveniji su mediji u nezgodnoj situaciji uzme li se u obzir podatak da im ne vjeruje čak 60,3 posto građana. U tisku, rekli su na panelu, ‘sve ide prema dolje’, a najbolje stoje specijalizirani kanali, poput sportskih, koji ostvaruju razmjerno velik udjel u gledanosti (35 posto). Makedonija, država s najvećim brojem TV kanala po stanovniku (68), osjetila je najveći pad prihoda, i to ponajviše zbog zatvaranja najgledanije TV postaje i dvaju dnevnih listova čiji je vlasnik osuđen zbog utaje poreza i pranja novca. Crnogorci pak najviše gledaju televiziju, pa polovina od ukupne vrijednosti tržišta (12 milijuna eura) odlazi na oglašavanje na tome mediju.

Kontra gluposti Kad je o Hrvatima riječ, Dražen Bračić iz agencije Dotični objasnio je kako i dalje obožavaju regionalni TV sadržaj jer su ‘Tesna koža’ i ‘Žikina dinastija’ bili najgledaniji filmovi u prošloj godini. U svakom slučaju, iz ‘Pogleda preko plota’ doznalo se da je regiji zajednička ljubav prema sapunicama i sadržaju s jugoslavenskim predznakom, polagani proboj digitalnih tehnologija i svega što on nosi te, na kraju, nedvojbena snaga televizijskih kanala koji (doduše, u različitim omjerima) i dalje dominiraju regionalnom medijskom scenom. Situacija u zemljama bivše države svakako otvara mnogo mogućnosti za početak poslovne suradnje među igračima na pojedinim tržištima kojom bi se dali popraviti neki negativni trendovi. To misli i Goran Milić koji je s čelnim čovjekom RTS-a Aleksandrom Tijanićem govorio o stanju u regiji. Potonji, doduše, nije pretjerano optimističan jer, kaže, ‘na televiziji proizvode halucinacije, a u tisku gluposti’.
- Dogodila se opća tabloidizacija društva - škola, gospodarstva, politike, medija i obitelji. Tabloidne novine prave nam tabloidne obitelji. Za pola godine svi ćemo biti mentalni bolesnici - zaključio je Tijanić.
No s obzirom na to da je nedostatak novca za proizvodnju kvalitete glavni krivac za takvo stanje stvari u medijima, jedini je izlaz u ujedinjenju resursa i neometanu protoku kapitala među regionalnim zemljama. Možda će, doista, neki drugi interesi ovaj put ujediniti bivšu državu i spasiti potrošače od ludila.