Hrvatska nautika: Jedan remont megajahte donosi 350 tisuća eura

Jedna megajahta na zimskom remontu može donijeti oko 350.000 eura prihoda od servisa i radova, prije nego što njezina posada potroši dodatni novac na smještaj, restorane, trgovine i druge lokalne usluge. Upravo u takvim poslovima Hrvatska udruga poslodavaca vidi priliku da hrvatska nautika preraste okvire ljetne turističke sezone i snažnije razvije industriju koja stvara prihode i radna mjesta tijekom cijele godine.

 

Potencijal je velik, ali rezultati pojedinih dijelova sektora otkrivaju i njegove slabosti. Dok proizvodnja, razvoj, servis i remont bilježe snažan rast izvoza, hrvatski charter, unatoč većoj floti od grčke, ostvaruje niže cijene najma i posluje s gubitkom. Za novi razvojni iskorak zato neće biti dovoljno povećavati broj plovila i vezova: potrebno je povećati vrijednost koju svako plovilo i svaki gost ostavljaju domaćem gospodarstvu, poručuje HUP u najnovijem Fokusu tjedna, predstavljajući nalaze Plave knjige hrvatske nautike.

HUP je u sklopu Plave knjige prvi put sustavno mapirao više od 3.200 tvrtki te povezao pet segmenata: proizvodnju i razvoj, servis, refit i održavanje, nautičku infrastrukturu, charter i povezane djelatnosti. Tako obuhvaćen lanac vrijednosti uključuje brodogradnju, proizvodnju opreme, projektiranje, logistiku, pomorce, digitalne tehnologije i destinacijsku ponudu.

 

U 2025. godini taj je sektor ostvario 2,8 milijardi eura poslovnih prihoda i 1,02 milijarde eura izvoza te zapošljavao 18.323 osobe. Od 2021. izvoz je porastao 70,8 posto, a prihod po zaposlenom oko 43 posto, sa 108.481 na 155.130 eura. Istodobno je udio bruto investicija u poslovnim prihodima povećan s 11,7 na 18 posto.

 

Izvoz je činio 35,9 posto prihoda nautike, u usporedbi s 20,5 posto u ukupnom hrvatskom nefinancijskom poduzetništvu. EBITDA po zaposlenom iznosila je oko 23.117 eura, više nego u turizmu, gdje je dosezala 15.095 eura, i trgovini, s 21.195 eura.

Ti rezultati, ocjenjuje HUP, pokazuju da je nautika izvozno orijentiran sektor sa znatnim ulaganjima, čija se vrijednost temelji na produktivnosti i specijaliziranom znanju. Ipak, još se razvija kroz fragmentirane politike, regulatorne okvire i podatkovne sustave, bez jedinstvene strategije koja bi povezala sve njegove dijelove.

Najdinamičniji su industrijski dijelovi nautike. Proizvodnja i razvoj u 2025. ostvarili su 342 milijuna eura prihoda i 184 milijuna eura izvoza, uz godišnji rast izvoza od 39,5 posto. Servis, refit i održavanje ostvarili su 352 milijuna eura prihoda i 158 milijuna eura izvoza, također uz rast izvoza od gotovo 40 posto.

 

Zajednički izvoz tih dvaju segmenata od 2021. do 2025. povećan je 133,6 posto, sa 146,7 na 342,7 milijuna eura. Prihod po zaposlenom u proizvodnji i razvoju porastao je 62,6 posto, na 112,2 tisuće eura, a u servisu, refitu i održavanju 88,5 posto, na 159,1 tisuću eura, što je najveći rast među analiziranim segmentima.

 

No upravo u tim djelatnostima HUP upozorava na investicijski nesrazmjer. Udio investicija u prihodima proizvodnje i razvoja smanjio se s 11,7 na samo 5,6 posto, dok u servisu i refitu iznosi 6,5 posto. Usporedbe radi, nautička infrastruktura ulaže 33,8 posto prihoda, a charter 31,5 posto.

Zato je potrebno ciljano dugoročno financiranje proizvodnih i remontnih kapaciteta, istraživanja i razvoja, novih tehnologija te komercijalizacije inovacija. Hrvatska se, smatra HUP, ne treba natjecati s velikim europskim proizvođačima u količini serijski izgrađenih plovila, nego u specijaliziranoj brodogradnji, visokovrijednom remontu, projektiranju, autonomnim i bespilotnim plovilima, elektrifikaciji, pomorskoj robotici i tehnologijama dvojne namjene.

 

Time bi se povećao udio domaćeg znanja, tehnologije i dobavljača u konačnom proizvodu te otvorila kvalitetnija radna mjesta.

Globalna flota broji više od 6.000 megajahti, a tijekom 2024. zabilježeno je oko 2.200 posjeta plovila duljih od 30 metara remontnim brodogradilištima i refit centrima. Sam remont i servis donose oko 350.000 eura po plovilu, bez dodatne potrošnje vlasnika i posada, navodi HUP.

 

U Hrvatskoj 66 posto posada ostaje dulje od dva mjeseca, a 63 posto dio boravka provodi u smještaju izvan jahte. Uz dodatnu potrošnju od oko 150 do 200 eura tjedno po članu posade, zimski remont stvara potražnju za smještajem, ugostiteljstvom, trgovinom, opskrbom, prijevozom i drugim lokalnim uslugama.

 

HUP zato predlaže razvoj dvaju do triju regionalnih industrijskih centara za jahte duljine od 40 do više od 100 metara. Među mogućnostima navodi prenamjenu i diversifikaciju postojećih brodograđevnih zona, poput Brodosplita, Uljanika i drugih industrijskih lokacija.

 

Takvi bi centri omogućili širenje kapaciteta domaćih poduzetnika, povezivanje dobavljača i inženjeringa te bolje korištenje turističke infrastrukture tijekom cijele godine. Cilj je pozicionirati Hrvatsku kao specijalizirani centar za refit istočnog Mediterana, s većim udjelom domaće dodane vrijednosti i visokokvalificiranih radnih mjesta.

 

Razvoj pritom najviše ograničavaju nedostatak odgovarajućih obalnih i industrijskih površina, dugotrajni koncesijski i prostornoplanski postupci te slaba dostupnost dugoročnog kapitala.

Hrvatski charter pokazuje da veličina flote sama po sebi ne jamči profitabilnost. Prema usporedbi koju donosi HUP, Hrvatska ima oko 3.760 plovila, a Grčka oko 2.540. Međutim, prosječna tjedna cijena najma u Hrvatskoj iznosi 2.859 eura, dok u Grčkoj doseže 3.682 eura.

 

HUP ocjenjuje da ključni problem nije duljina sezone ni popunjenost, nego niža ostvarena cijena i viši troškovi poslovanja. Vez za plovila duljine od 10 do 15 metara u Hrvatskoj može biti i dvostruko skuplji nego u Grčkoj, uz dodatak od 15 do 20 posto na godišnju cijenu veza za charter plovila.

 

Charter je u 2025. ostvario 95 milijuna eura izvoza i 242.438 eura prihoda po zaposlenom, najviše među pet analiziranih segmenata nautike. Unatoč tome, zabilježio je neto gubitak od 34,7 milijuna eura, uz ulaganja koja su dosegnula 31,5 posto poslovnih prihoda.

 

Daljnji razvoj zato bi se trebao temeljiti na većoj vrijednosti po plovilu i gostu. To podrazumijeva dostupnije i cjenovno konkurentnije vezove, razvoj premium chartera i najma s posadom, dulje plovidbene programe, kvalitetniju predsezonu i posezonu, transparentnu kategorizaciju usluga, bolju zračnu povezanost i sadržajniju ponudu na kopnu.

 

Poseban potencijal HUP vidi u charteru megajahti. Hrvatska prema rezervacijama MYBA-e drži oko 12 posto tog tržišta, uz procijenjeni prostor za povećanje udjela za još pet do šest postotnih bodova. Za to su, uz marine i vezove, potrebni vrhunski hotelski brendovi, gastronomija, luksuzna maloprodaja, zabava i druge usluge visoke dodane vrijednosti.

 

Nautički gost kupuje cjelokupno iskustvo destinacije, pa visoka cijena nije problem ako je prati odgovarajuća kvaliteta, ističe HUP. Hrvatska bi se stoga trebala odmaknuti od percepcije skupe destinacije i postati prepoznatljiva po premium ponudi koja opravdava cijenu.

Nautička infrastruktura u 2025. ostvarila je 367 milijuna eura izvoza, najviše među analiziranim segmentima, uz udio investicija od 33,8 posto prihoda. Hrvatska ima 86 marina, približno 18.850 vezova u moru i 7.360 mjesta na kopnu.

 

Nova ulaganja, prema HUP-u, trebaju usmjeriti u digitalizaciju, energetiku, sigurnost, servisne kapacitete i prilagodbu većim, tehnički zahtjevnijim plovilima. Modernizaciju, međutim, usporavaju dugotrajni prostorni i administrativni postupci, neizvjesnost koncesija te neriješen tretman ulaganja nakon njihova isteka.

 

Nedostaje i cjelovit nacionalni digitalni sustav koji bi povezivao kapacitete marina, usluge, rezervacije i lokalnu ponudu.

 

Poseban je problem okolišna infrastruktura: samo 23 od 226 luka imaju stanice za pražnjenje crnih i sivih otpadnih voda. Elektrifikacija vezova, ekološko sidrenje, pametne marine, tehnologije nadzora i zbrinjavanje plovila na kraju životnog vijeka zato su istodobno pitanje zaštite mora, tržišne konkurentnosti i prilika za razvoj domaćih proizvoda i usluga.

Jedno od glavnih ograničenja rasta postaje manjak kvalificiranih radnika, posebno brodskih električara, mehatroničara, mehaničara, zavarivača, brodomontera, bravara, cjevara, kompozitnih tehničara, laminatera, CNC operatera i projektnih menadžera.

 

Udio troška rada u prihodima nautičkog sektora porastao je sa 17,1 posto u 2021. na 19,5 posto u 2025., dok u nautičkoj infrastrukturi doseže 28,2 posto.

 

Istodobno, oko 15.000 hrvatskih pomoraca predstavlja vrijedan izvor znanja za upravljanje jahtama, tehnički menadžment, servis, refit, projektiranje i razvoj dobavljača. HUP zato traži snažnije dualno obrazovanje, prekvalifikacije, povezivanje škola, fakulteta i poslodavaca te konkurentniji porezni okvir za stručne plaće.

Kako bi se nalazi Plave knjige pretočili u razvojnu politiku, HUP izdvaja pet prioriteta. Prvi je otvoriti prostor za ulaganja u obalnu industriju i marine: osigurati lokacije za dva do tri regionalna industrijska centra, ubrzati dozvole, urediti koncesije i tretman ulaganja nakon njihova isteka te razviti dostupne dugoročne financijske instrumente.

 

Drugi je povećati vrijednost po plovilu razvojem premium chartera, najma s posadom, kvalitetnije infrastrukture i konkurentnijih vezova, uz jasniju kategorizaciju usluga i aktivniju međunarodnu promociju Hrvatske.

 

Treći prioritet obuhvaća ciljano financiranje specijalizirane brodogradnje, autonomnih plovila, tehnologija dvojne namjene i elektrifikacije te prijenos inovacija od prototipa do industrijske proizvodnje. Četvrti povezuje zadržavanje stručnjaka i zaštitu mora, kroz obrazovanje, prekvalifikacije, smanjivanje poreznog klina na plaće te ulaganja u otpadne vode, pametne marine, ekološko sidrenje i kružno gospodarstvo.

 

Peti je uspostava Nacionalnog vijeća za nautiku s operativnim mandatom, koje bi definiralo razvojnu viziju do 2040., prioritetne projekte, rokove, odgovorne institucije i pokazatelje napretka.

 

Hrvatska već ima tržište, pomorsko znanje, infrastrukturu, brodograđevnu tradiciju i snažan privatni sektor. Uspjeh sljedeće razvojne faze, zaključuje HUP, treba mjeriti izvozom, prihodom po plovilu, dodanom vrijednošću, tehnološkom razvijenošću, duljinom sezone i kvalitetom radnih mjesta. Za to je potrebno povezati charter, marine, remont, brodogradnju, tehnologiju i destinacijsku ponudu u cjelogodišnji lanac vrijednosti.