Julian Lee, Svjetska banka: Morate više poticati privatna ulaganja u OIE

Klima se nedvojbeno mijenja i sa sve intenzivnijim klimatskim rizicima kao što su sve toplija ljeta, češće suše i poplave suočava se i Hrvatska. Osim što već utječu na kvalitetu života, klimatske promjene utječu i na gospodarstvo, ponajprije u sektorima poljoprivrede i infrastrukture. Očekuje se da će se ti rizici s vremenom povećavati i nanijeti ozbiljnu ekonomsku štetu. Nedavno objavljeno izvješće Svjetske banke za Hrvatsku o klimi i razvoju zemlje ustanovilo je da bi se, ako se ne provedu dodatne mjere, samo zbog klimatskih prilika hrvatski BDP do 2050. mogao smanjiti do 2,1 posto, s osobitim posljedicama za infrastrukturu, turizam i poljoprivredu. Izvješće donosi nekoliko preporuka, poput podizanja kapaciteta obnovljivih izvora energije na čak 850 MW, zaštite građana i kompanija od posljedica klimatskih promjena, ali i poboljšanja sustava financiranja zelene tranzicije. U povodu toga Lider je imao priliku ekskluzivno razgovarati s voditeljem autorskog tima Julianom Leejem, ekonomistom Svjetske banke specijaliziranim za klimatske promjene.

Koji bi model javno-privatnog partnerstva bio najučinkovitiji za uvođenje dodatnih kapaciteta za proizvodnju 850 MW energije iz obnovljivih izvora svake godine?

– Primijetili ste dvije važne stvari: Hrvatska ne iskorištava dovoljno svoj veliki potencijal energije Sunca i vjetra, to je golema prilika za privatna ulaganja. Naime, da bi se dodalo novih 850 MW energije iz obnovljivih izvora, prošlogodišnji instalirani kapacitet za proizvodnju energije iz Sunca i vjetra trebao bi se svake godine do 2050. povećavati za otprilike 40 posto. To zvuči ambiciozno, ali dobra je vijest da su druge zemlje pokazale da se takve stope rasta mogu postići. Za gradnju tolikoga kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora zapravo nam ne trebaju javno-privatna partnerstva. Umjesto toga Hrvatska mora više raditi na stvaranju poticajnog okružja za privatna ulaganja. To znači da je potrebno pojednostavniti administrativne postupke i dobivanje dozvola za projekte obnovljivih izvora energije, koji su trenutačno jedni od najsporijih u Europi, te hitno riješiti pitanje naknade za priključenje na mrežu, jer su to najveće prepreke za ulagače. Istodobno, naravno, moramo osigurati da elektroenergetska mreža može apsorbirati novu energiju iz obnovljivih izvora, što znači da ju je potrebno ojačati.

Uzimajući u obzir veliki nedostatak ulaganja i niske stope obnove, koja je glavna zapreka ubrzanju obnove zgrada: dostupnost financiranja, kapacitet građevinskog sektora, rascjepkano vlasništvo nad zgradama ili nedostatak svijesti i povjerenja potrošača?

– Nije samo jedan od tih čimbenika, svi su oni zajedno dio velikog problema. Trenutačna stopa obnove manja je od jedan posto i trebala bi se utrostručiti kako bi Hrvatska na troškovno učinkovit način postigla cilj nulte neto stope emisija. Međutim, sadašnje stanje zapravo ne iznenađuje s obzirom na to da ne postoje jasna mjerila i provedive strategije na temelju kojih bi se ciljevi javnih politika mogli pretočiti u ulaganja. Financiranje ima veliku ulogu u tome, pa je za poticanje privatnog ulaganja važno učinkovitije upotrijebiti javna sredstva i sredstva EU-a. Osim toga, ograničeni su kapaciteti građevinskog sektora, koji kontinuirano treba programe povećanja energetske učinkovitosti kako bi unaprijedio svoje znanje i vještine u tom području. Ugovori o energetskom učinku nisu dovoljno regulirani i njihova provedba djelomično je uspješna. Važne su popratne usluge kojima se izgrađuju transparentnost i povjerenje kao što su energetski pregledi na koje se primjenjuje osiguranje kvalitete ili akcijski planovi za obnovu zgrada s troškovno optimalnim opcijama. Dodatan je problem i rascjepkano vlasništvo u stambenim zgradama. S druge strane, dobra je vijest novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji olakšava ulaganja u obnovu stambenih zgrada. Nemojmo zaboraviti da Hrvatska ima jedan od najvećih udjela obiteljskih kuća među državama članicama EU-a, što znači da uglavnom vlasnici kuća moraju donijeti odluke o ulaganjima. Stoga je za integrirano rješavanje svih tih problema potreban sveobuhvatan pristup. Novi program obnove zgrada velika je prilika, ali ključno je izraditi provedive strategije.