James Watt: Od industrijske revolucije do zadnje hrvatske parnjače

Kada je 25. kolovoza 1819. u 83. godini umro škotski izumitelj James Watt, iza njega nije ostalo samo ime koje danas nosi jedinica za snagu. Ostao je i stroj koji je pokrenuo jednu od najvećih promjena u ljudskoj povijesti.

Iako parni stroj Watt nije izumio, toliko ga je unaprijedio da je postao dovoljno učinkovit za široku primjenu. Njegovo rješenje s odvojenim kondenzatorom znatno je smanjilo potrošnju goriva i omogućilo da se parni pogon proširi iz rudnika u tvornice, promet i brodogradnju. Širenjem proizvodnje Wattovih parnih strojeva od 1770-ih otvorena su vrata njihovoj širokoj industrijskoj primjeni.

Stroj koji je promijenio civilizaciju

Prije parnog stroja proizvodnja je uglavnom ovisila o ljudskoj snazi, životinjama, vjetru i vodi. Tvornice su morale nicati uz rijeke kako bi koristile vodene kotače.

Parni stroj prvi je put omogućio da se velika količina energije proizvodi neovisno o vremenskim uvjetima i položaju tvornice. Ubrzo su se diljem Europe pojavili industrijski pogoni, rudnici, željeznice i parobrodi. Gradovi su rasli, proizvodnja se umnožavala, a svijet se zbližavao i ulazio u doba masovne industrije.

Nijedan drugi stroj nije toliko promijenio gospodarstvo 19. stoljeća kao parni stroj.

Kako je para stigla u Hrvatsku

Industrijska revolucija nije zaobišla ni hrvatske krajeve. Carolina je zaplovila Dunavom 1817., deset godina nakon prvog Fultonovog parobroda. Trup je izgrađen u Belju, a motor ugrađen u Beču. U pogonu Smith & Meynier (kasnije Tvornica papira Rijeka) 1833. je instaliran prvi parni stroj u jugoistočnoj Europi. U Rijeci je 1845. proradio i prvi paromlin na području današnje Hrvatske, a u Prezidu u Gorskom Kotaru otvorena je 1847. prva hrvatska parna pilana.  

Razvija se riječka luka, a željeznica postaje jedan od nositelja modernizacije. No, lokalna pruga između Čakovca i Kotoribe, kao dio buduće poveznice Budimšešte s prugom Beč – Trst puštena je u promet tek 1860. Značajnija pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak, otvorena je tek 1862. godine. Bilo je to čak 48 godina nakon Stephensonove prve lokomotive, i 24 godine nakon otkako su vlakovi počeli voziti austrijskim prugama. Time su Zagreb i Sisak izravno uključeni u europsku željezničku mrežu, što je ubrzalo gospodarski razvoj

Parni strojevi pokretali su tvornice, crpke, pilane, brodove i lokomotive. Dimnjaci i zvižduk parnjača desetljećima su bili simbol napretka.

Kada je umro parni stroj?

Je li parni stroj umro? Odgovor nije tako jednostavan.

U industriji su klipne parne strojeve tijekom prve polovice 20. stoljeća postupno zamijenili elektromotori, a na moru dizelski motori i turbine. Najdulje su se održali na željeznici.

U Hrvatskoj je posljednja parna lokomotiva u redovitom prometu vozila do 20. srpnja 1988. godine na pruzi Pleternica - Našice. To znači da su parnjače na hrvatskim prugama vozile punih 128 godina, a posljednja je prestala voziti čak 169 godina nakon smrti Jamesa Watta.

Gotovo dva stoljeća nakon što je njezin najpoznatiji tvorac otišao u povijest, njegov je stroj još uvijek obavljao svakodnevni posao.

Živjela parna turbina

Ipak, ni tada priča nije završila. Klipni parni stroj danas je uglavnom muzejski eksponat. No ideja pretvaranja pare u mehanički rad nije nestala. Naprotiv.

Njegov nasljednik, parna turbina, i danas pokreće velik dio svjetske proizvodnje električne energije. U termoelektranama, nuklearnim elektranama i geotermalnim postrojenjima voda se i dalje zagrijava u paru koja okreće turbine i proizvodi električnu energiju.

Zato se može reći da je klasični parni stroj odavno umro, ali je njegova najuspješnija evolucija i dalje među najvažnijim tehnologijama suvremenog svijeta.

Od Wattove radionice u 18. stoljeću do današnjih elektrana prošlo je više od 250 godina. No svaki put kada upalimo svjetlo, vrlo je moguće da negdje u pozadini još uvijek radi potomak stroja koji je pokrenuo industrijsku revoluciju.