Kopernikanski obrat: Zakon se piše, ali zapravo se ništa ne mijenja
Ideja o izuzimanju jedne skupine trgovaca od zabrane rada nedjeljom teško bi izdržala ozbiljniji pravni test. Posebno pred Ustavnim sudom.
Za kopernikanski obrat tjedna pobrinuo se aktualni ministar gospodarstva Ante Šušnjar. Do ponedjeljka se, prema službenim dokumentima njegova ministarstva, činilo da Hrvatska ide prema diskretnoj, ali politički osjetljivoj promjeni režima rada nedjeljom. U Obrascu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva gospodarstva za 2026., dokumentu koji je još u e-Savjetovanjima, jasno stoji da se u drugome tromjesečju planiraju izmjene Zakona o obrtu. Jedan od ciljeva tih izmjena jest omogućiti obiteljskim obrtima u maloprodaji rad nedjeljom bez ograničenja propisanih Zakonom o trgovini. Umjesto šesnaest radnih nedjelja na godinu trgovine u kojima radi samo jedna obitelj, koja je, naravno, i vlasnica obrta, radile bi cijele godine.
Sve je navedeno precizno, administrativno uredno, u tablici ciljeva i razloga. Sve dok ministar nije odlučio da od toga zapravo nema ništa. Jednom izjavom Šušnjar je poručio da ukidanje zabrane rada nedjeljom obiteljskim obrtima 'uopće nije predmet Zakona o obrtu, tako da ne vidim da bi došlo do bilo kakvih promjena' te da je za regulaciju rada trgovina nedjeljom 'dovoljan Zakon o trgovini'.
Tako je promjena zakona koja je najavljena, obrazložena, pa čak i stavljena u početnu službenu proceduru, postala zakon koji uopće neće biti dio zakonodavnih aktivnosti u ovoj godini. Drugim riječima, dokumenti Ministarstva i javne izjave ministra Šušnjara više ne govore isti jezik. A kad se to dogodi, obično postoji dobar razlog.
Ideja o izuzimanju jedne skupine trgovaca od zabrane rada nedjeljom teško bi izdržala ozbiljniji pravni test. Posebno pred Ustavnim sudom, koji je već potvrdio postojeći režim upravo na temelju jednakog tretmana tržišnih sudionika. Otvaranje dodatne iznimke, ovoga puta po osnovi statusa obrta i obiteljskog rada, vrlo bi brzo završilo kao nova ustavna rasprava s neizvjesnim ishodom. Politički rizik bio bi znatno veći od koristi.
Zato je povlačenje ideje izvedeno onako usput, na Hanfinu obilježavanju 20-godišnjice rada, ali uz glasno moralno obrazloženje, kakvih smo se već naslušali od ministra. Dovoljno je sjetiti se kiflica...
U obranu postojećeg modela zabrane rada nedjeljom ministar Šušnjar posegnuo je za, prema njegovu mišljenju očito neoborivim, argumentima – nedjeljnim ručkom i katoličanstvom. Hrvatska je, doznali smo tako od ministra, 'dominantno katolička zemlja', a u sekularnoj zemlji, dominantno katoličkoj ipak, valjda je to jasno, nedjelja služi svetkovanju. 'Nedjelja služi tomu da se svetkuje dan Gospodnji, a zabrana rada vratila je zaposlene obiteljima', poručio je ministar, dodavši da se i promet trgovina uredno prelio na subotu i ponedjeljak, pa ni kompanije ni proračun nisu pretrpjeli štetu.
Ako je, dakle, sve savršeno posloženo, tržište stabilno, obitelji na okupu, ustavni poredak netaknut, ostaje samo jedno pitanje: zašto se onda Zakon o obrtu uopće dira? Odgovora zasad nema, sve ostale najavljene promjene toliko su kozmetičke da nisu vrijedne zakonodavnog prčkanja.
No zato je ta cijela farsa poruka malim trgovcima: pratite dokumente, ali vjerujte izjavama. Jer u hrvatskoj regulativnoj praksi zakon vrijedi toliko dugo dok netko ne objasni da ipak nije tako zamišljeno.
