Koronavirus najdramatičnije je promijenio život cijele generacije

U protekla dva desetljeća stvoreno je, prema nekim procjenama, 90 posto svih podataka od kamenoga doba do danas. Unatoč tako vrtoglavim promjenama, izdvaja se jedan, najdramatičniji događaj. Nakon 11. veljače 2020. ništa nije kao što je bilo. 

Tog dana Svjetska zdravstvena organizacija imenovala je novu bolest COVID-19, a mjesec dana kasnije, suočena sa 118.319 potvrđenih slučajeva i 4292 smrtna ishoda u 114 država, proglasila pandemiju

Nulti pacijent u Hrvatsku stigao je 20. veljače, a prvi smrtni slučaj u Hrvatskoj zabilježen je 18. ožujka. Međutim, poduzetnici su već u veljači osjetili posljedice pandemije, koje su došle u Hrvatsku prije samoga virusa jer je zatvaranje kineskih luka nagovijestilo nestašicu niza vrsta robe, sirovina i repromaterijala, a posebna je jagma zavladala za svim higijenskim proizvodima i čipovima. 

Novo normalno

Dok je Stožer civilne zaštite propisivao lockdowne i druge mjere, usporedno s borbom za život cijeloga stanovništva za preživljavanje su se borile i tvrtke i obrti. Oštre protuepidemijske mjere u tome im nisu pomogle. U poslovnoj se zajednici u to doba uvriježio pojam nova normala. Postalo je normalno da u biznisu ništa nije normalno, da treba očekivati neočekivano i biti pripremljen i za najbolji i za najlošiji ishod.

Glavni i osnovni posao svakog menadžera u Hrvatskoj bio je osmišljavanje odgovora na sve izazove koje je donijela krizna situacija, kreiranje novih strategija i taktika – makar se one mijenjale iz sata u sat. Poslije se ta nova normala pokazala kao odlična škola za krize koje su uslijedile zbog ruske agresije na Ukrajinu i eksplozije cijena energije, zastoja brodskoga prometa u Sueskome kanalu ili izraelskih napada na područje Gaze, obližnje arapske države i Iran izazvanih Hezbolahovim bombardiranjem Izraela. U tome je najdugoročniji 'doprinos' korone biznisu, veći od same digitalizacije, rada od kuće, eksplozije online trgovine, dostavnih službi…

Hrvatska je 2020. drugi put ostala bez većih turističkih prihoda. Prvi se put to dogodilo za rata, početkom 90-ih. Tada su furešti nadomješteni okretanjem jadranskih regija prema maslinarstvu i vinogradarstvu. Aktualni uspjesi i nagrade maslinovim uljima i vinima korijen vuku upravo iz tog vremena. Tridesetak godina poslije, u koroni, Hrvatska je prepolovljeni priljev turističkog novca zamijenila proizvodnjom i izvozom, koji su silom prilika došli u prvi plan. Nažalost, ta proizvodna orijentacija bila je kratkoga daha. S krajem pandemije hrvatska politika u simbiozi s medijima opet se okrenula kompleksu uslužnih i logističkih djelatnosti, uz prebrojavanje stranih turista pri ulasku u zemlju kao glavnim faktorom velikih poslovnih uspjeha. 

U četiri godine koronavirus zarazio je više od 10 posto svjetske populacije i odnio oko sedam milijuna života, od kojih otprilike dva milijuna u Europi i od toga 18.687 u Hrvatskoj. To je više poginulih nego u Domovinskom ratu u kojem je stradalo 14.912 stanovnika Hrvatske. O efikasnosti hrvatskih protuepidemijskih mjera najbolje govori podatak o 485 preminulih na 100.000 stanovnika. Veću smrtnost u EU-u zabilježile su samo Bugarska (594) i Mađarska (510). 

Iako je u svibnju 2023. proglašen kraj pandemije, virus je ostao među nama. Samo u posljednja dva tjedna HZJZ  je evidentirao 254 prijavljenih bolesti kovida, i jedan smrtni slučaj.