Patagonija: Kako novi zakoni privatiziraju spaljenu zemlju

Argentinska Patagonija proživljava svoje najgore trenutke dok ogromni požari i miris spaljene stoljetne šume transformiraju autentični jug zemlje. Više od 500 vatrogasaca, iscrpljenih i potplaćenih uslijed drastičnih rezova u budžetu za Nacionalnu službu za upravljanje vatrom (SNMF), bori se protiv stihije koja je već progutala preko 15 tisuća hektara, u klimatiziranim uredima Buenos Airesa ispisuju se redovi 'Agende 2026'. Taj dokument, koji bi trebao biti put u modernizaciju, za mnoge postaje smrtna presuda za jug zemlje, tj. Patagoniju.

Priča o ovogodišnjim požarima započela je u blizini pitoresknog Epuyéna, pod sjenom Anda, gdje je plamen u samo nekoliko dana pretvorio netaknutu prirodu zgarište. To je nagnalo guvernera Ignacia Torresa da glasno grmi o 'niskovićima' koji podmeću požare i nudi milijunske nagrade za pronalazak krivaca, no njegova retorika, koliko god bila oštra, vješto skreće pogled s dubljeg, sistemskog problema. Naime, dok se javnost bavi potragom za mitskim piromanom u šumi, prava se arhitektura promjene događa kroz sustavno slabljenje institucija koje bi tu istu šumu trebale braniti.

Derogacija Zakona o upravljanju vatrom

U samom srcu kontroverze nalazi se vladin prijedlog o potpunoj derogaciji ključnih članaka Zakona o upravljanju vatrom (Ley 27.604). Do jučer je taj zakon bio nepremostiva brana spekulantima.. Do jučer je taj zakon bio nepremostiva brana spekulantima jer je Zakon strogo zabranjivao bilo kakvu promjenu namjene zemljišta desetljećima (30 do 60 godina) nakon požara, čineći podmetanje vatre ekonomski besmislenim. Međutim, Agenda 2026 uvodi novi, tržišni cinizam pa  spaljena zemlja više nije zaštićena rana prirode, već 'prazno platno' spremno za investicije.

Čim se pepeo ohladi, novi propisi omogućuju da se ono što je nekad bila autohtona šuma, sada pod krinkom 'revitalizacije', prenamijeni u građevinske zone ili rudarske koncesije.

Ono što ovu situaciju čini posebno sumnjivom jest način na koji se novi zakoni odnose prema vodi. Patagonija prolazi kroz najgoru sušu u posljednjih šest desetljeća, a voda postaje vrjednija od zlata. Agenda 2026 cilja upravo na to, na pravo vlasništva nad vodnim resursima. Ukidanjem starih ograničenja (Ley de Tierras) prodaje zemljišta strancima, država ne prodaje samo kilometre pašnjaka i šuma, već i pristup rijekama i jezerima. Investitor koji sutra kupi spaljenu parcelu u Chubutu, prema novim amandmanima, dobit će i prioritetno pravo na crpljenje vode, ostavljajući lokalne zajednice i poljoprivrednike na milost i nemilost korporativnim odlukama.

Nije slučajno

Kritičari upozoravaju da se ovdje ne radi o slučajnom nizu nesretnih okolnosti. Spoj povijesne suše, namjernog rezanja budžeta za vatrogasnu službu i pravnog okvira koji nagrađuje uništenje prirode, previše je koherentan da bi bio slučajan.

Predsjednik Javier Milei na društvenim mrežama zahvaljuje herojima na frontu, dok istovremeno njegova administracija uklanja posljednje pravne osigurače koji su te heroje činili potrebnima. U tom kontekstu, svaki novi vatreni front koji se otvori u Nacionalnom parku Los Alerces ili u blizini Rio Negra, više ne izgleda kao prirodna nepogoda, već kao grubo krčenje terena za nove vlasnike koji s nestrpljenjem čekaju da se dim raziđe.

Dok kiša koja je pala ove nedjelje donosi kratkotrajan mir stanovnicima Rincon de Lobosa, dugoročna prognoza za Patagoniju ostaje neizvjesna. Ako Agenda 2026 prođe u svom izvornom obliku, iduće ljeto više neće biti potrebe za gašenjem požara jer na mjestu šuma više neće biti ničega što bi država smatrala vrijednim spašavanja, osim nečijeg privatnog posjeda.