Porezni rat: Europa udara na Google i Metu, a Trump sprema odgovor

Digitalna ekonomija već godinama stavlja tradicionalne porezne sustave na kušnju, razotkrivajući sve slabosti okvira koji su krojeni za 'fizički svijet'. Dok se klasično oporezivanje temelji na fizičkoj prisutnosti, virtualni pothvati poput Mete ili Alphabeta generiraju goleme profite u zemljama gdje nemaju ni jedan ured, crpeći prihode iz oglašavanja ili pretplata milijuna korisnika. Upravo ta činjenica, da multinacionalne kompanije plaćaju porez tamo gdje proizvode, a ne tamo gdje prodaju, postala je središte nove fiskalne bitke u Europi.

Pravičan doprinos društvu

Europska komisija neumorno ponavlja kako svi sektori gospodarstva moraju dati pravičan doprinos društvu, no postizanje globalnog konsenzusa ide sporo. Iako se pod okriljem OECD-a pregovara o takozvanom 'Prvom stupu' (Pillar One), koji bi primorao najveće svjetske kompanije na plaćanje poreza u zemljama gdje se nalaze njihovi potrošači, mnoge europske države izgubile su strpljenje. Čekajući globalno rješenje, one su odlučile uvesti vlastite poreze na digitalne usluge (DST), što je postalo novi 'fitilj' u trgovinskim odnosima s Washingtonom.

Sjedinjene Američke Države, domovina većine tehnoloških divova, na ove mjere gledaju kao na izravan napad. Trumpova administracija već je pokrenula istrage protiv zemalja koje uvode digitalne namete, prijeteći carinama kao protumjerom. Taj pritisak daje rezultate, Kanada je proteklog ljeta popustila i odustala od svog poreza kako bi smirila tenzije, dok su se američke multinacionalne kompanije već uspjele izboriti za izuzeće iz drugog dijela reforme, onog o globalnoj minimalnoj stopi od 15 posto.

EU zemlje implementirale poreze

Unutar Europske unije slika je šarolika i dinamična. Francuska, Španjolska, Italija i Austrija predvode val zemalja koje su već implementirale ove poreze, dok su se Belgija, Češka, Latvija i nordijske zemlje poput Norveške već svrstale u red onih koji to planiraju učiniti.

Stope variraju, ali se uglavnom kreću u rasponu od 3 do 5 posto. Mađarska trenutno drži europski vrh sa stopom od 7,5 posto, dok Turska, koja je donedavno bila rekorder, postupno smanjuje svoj namet koji bi do sljedeće godine trebao pasti na 2,5 posto. Britanija i Danska drže se opreznijih 2 posto, dok se u nekim zemljama, poput Poljske, porez fokusira isključivo na streaming i audiovizualne usluge.

Ono što ovaj porez čini privlačnim vladama diljem kontinenta je njegov nevjerojatan fiskalni potencijal. Analiza Centra za europske politike (CEPS) pokazuje da bi jedinstvena stopa od 5 posto na razini Unije mogla donijeti desetke milijardi eura godišnje. Predviđa se da bi do 2026. godine ti prihodi mogli dosegnuti gotovo 19 posto ukupnog proračuna Europske unije. Brojke iz prakse potvrđuju taj trend. Francuska je u samo tri godine povećala naplatu ovog poreza za više od 80 posto, a značajne milijunske iznose bilježe i Rim i Madrid.

DST porezi - zemlje Europe

Glavna meta ovih nameta ostaje online oglašavanje, no spektar se širi na prodaju podataka i digitalno posredovanje. U Velikoj Britaniji, primjerice, porezne škare obuhvaćaju sve, od društvenih mreža do tražilica i online tržnica. Dok Europa u digitalnim porezima vidi način za krpanje proračunskih rupa u vremenima pojačanih fiskalnih pritisaka, Washington ih doživljava kao diskriminaciju. Dok se čeka konačni ishod tromih pregovora u OECD-u, digitalne usluge ostaju najsnažnije oružje u globalnom poreznom ratu 21. stoljeća.