Strane investicije: Vrijeme je da postanemo izbirljivi

Buna protiv 'Mordora', megaprojekta industrijskih farmi i klaonica peradi pokraj Siska, sigurno je najslavniji prosvjed protiv neke investicije. No popis tu niti počinje niti staje. Izbacuju se velike samostojeće solarne elektrane u Pregradi, otpor jača zbog izvlaštenja (riječ je o čak 14 hektara plodne zemlje usred grada) zbog privatnoga interesa. Prosvjeduje se u Jastrebarskom protiv gradnje pogona za proizvodnju na bazi bitumena.

Sinjski je gradonačelnik Miro Bulj već neko vrijeme u pohodu na vjetrenjače – vjetroelektrane i solarne elektrane. Ni Marina Resort Cavtat, megaturistički projekt švedskoga i kanadskoga kapitala, još nije dokazao neštetan utjecaj na okoliš. Podosta prosvjeda za tako malecnu zemlju. A pritom vapimo za privatnim, poželjno greenfield-investicijama, od kojih gore pobrojene to uglavnom jesu. Pa u čemu je onda problem? Jesu li Hrvati (ekološki) razmaženi, jednostavno ne vole novac i zapošljavanje ili su možebitno analitičniji od ekonomista opće prakse koji zagovaraju baš svaku investiciju? Još preciznije, kakve investicije zapravo želimo?

Otpor je razuman

Da prosvjedi baš i nisu bezveze, matematikom nam potvrđuje Marinko Škare s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma.

– Razuman je otpor građana. Multiplikator od 0,5 do jedan, radno mjesto od milijun eura, od 15 do 20 puta niži je od poželjnoga. Za usporedbu, stotinu milijuna eura uloženih u 20 tehnoloških startupa moglo bi stvoriti od 1500 do 2000 radnih mjesta.