EU fondovi u Hrvatskoj ne ostvaruju puni razvojni potencijal

Rasprave o budućem proračunu Europske unije i novom Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2028. do 2034. ponovno su otvorile pitanje učinkovitosti korištenja EU fondova. Riječ je o gotovo polovici ukupnog proračuna Europske unije, vrijednog oko dva bilijuna eura, zbog čega način upravljanja tim sredstvima ima velik utjecaj na gospodarski razvoj država članica, piše HUP.

Europski revizorski sud u svojim najnovijim analizama upozorava na niz slabosti postojećeg sustava. Među glavnim problemima ističu se složena administracija, nedovoljno ujednačeno praćenje rezultata među državama članicama te činjenica da se uspješnost fondova često procjenjuje prema razini iskorištenosti sredstava, a ne prema stvarnim ekonomskim učincima. Uz to, dinamika povlačenja sredstava u aktualnom financijskom razdoblju sporija je nego u prethodnom ciklusu. U prvih pet godina financijske omotnice 2021.–2027. državama CEE-10 skupine isplaćeno je 22,9 posto sredstava, dok je u razdoblju 2014.–2020. taj udio iznosio 40,4 posto. Hrvatska također bilježi sporiju dinamiku, s 21,1 posto isplaćenih sredstava u odnosu na 30 posto u prethodnom ciklusu.

U takvom kontekstu Europska unija razmatra uspostavu novog Europskog fonda za konkurentnost (ECF), koji bi trebao potaknuti javno-privatna ulaganja u strateške industrije i povezati postojeće instrumente financiranja. Među njima su program Horizon Europe za istraživanje i razvoj, projekti od zajedničkog europskog interesa (IPCEI) te financijski instrument InvestEU, koji uz jamstva Europske unije mobilizira oko 372 milijarde eura ulaganja. Ipak, Europski revizorski sud upozorava da bi objedinjavanje različitih politika unutar jednog fonda moglo dodatno povećati administrativnu složenost i otežati praćenje stvarnih rezultata ulaganja.

Premalo sredstava ide gospodarstvu

Za zemlje poput Hrvatske, u kojima su kohezijska sredstva važan instrument gospodarskog približavanja razvijenijim članicama, pitanje učinkovitog upravljanja fondovima ima posebnu težinu. Trenutačno je u okviru aktualnog VFO-a i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti gospodarstvu usmjereno oko 2,7 milijardi eura bespovratnih sredstava, što čini svega 11 posto ukupne financijske omotnice. Prema procjenama Europske komisije, tek oko pet posto sredstava hrvatskog NPOO-a izravno cilja mala i srednja poduzeća.

Takva struktura ulaganja problematična je i zbog strukturnih slabosti hrvatskog gospodarstva. Bruto dodana vrijednost po zaposlenom u Hrvatskoj doseže tek oko 53 posto prosjeka Europske unije, a zemlja ima i jedan od najvećih robnih trgovinskih deficita u EU. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da bez snažnijeg usmjeravanja EU fondova u tehnologiju, inovacije, digitalizaciju i internacionalizaciju poduzeća neće biti moguće značajnije ubrzati rast produktivnosti niti smanjiti vanjskotrgovinski jaz.

Ulaganja u inovacije pritom imaju posebno snažan gospodarski učinak. Procjene pokazuju da jedan euro uložen kroz program Horizon Europe generira oko 11 eura dodane vrijednosti, dok približno tri četvrtine projekata uključuje privatni sektor. Zbog toga se sve više naglašava potreba za većim sudjelovanjem poduzeća u EU programima financiranja.

Velik interes poduzetnika za inovacijske projekte

Jedan od ključnih instrumenata europske kohezijske politike za poticanje inovacija je Strategija pametne specijalizacije. U okviru tog programa do 2029. planirano je oko 2,1 milijarda eura ulaganja, od čega je približno 1,8 milijardi eura predviđeno za bespovratna sredstva namijenjena istraživanju, inovacijama i tehnološkoj transformaciji gospodarstva.

U razdoblju od 2021. do 2024. objavljeno je 35 javnih poziva ukupne vrijednosti 619 milijuna eura, a već je ugovoreno oko 560 milijuna eura kroz 1920 projekata. Ti podaci potvrđuju snažan interes poduzetnika za ulaganja u inovacije i razvoj.

Kako bi se povećao razvojni učinak europskih sredstava, stručnjaci iz poslovnog sektora predlažu niz promjena u upravljanju fondovima. Među najvažnijim prijedlozima ističe se veće usmjeravanje sredstava prema privatnom sektoru, uz cilj da najmanje 30 posto sredstava bude dostupno kroz projekte poduzetnika. Također se naglašava potreba za administrativnim pojednostavljenjem sustava, bržom evaluacijom projekata i uvođenjem jasnih pokazatelja koji bi mjerili stvarne razvojne učinke ulaganja.

Dodatno se predlaže obvezna objava planova natječaja najmanje dvije godine unaprijed kako bi poduzeća mogla pravodobno planirati investicije. Poseban naglasak stavlja se i na jače uključivanje hrvatskih tvrtki u centralizirane fondove Europske unije, koji nisu vezani uz nacionalne omotnice, ali postaju sve važniji izvor financiranja inovacija i industrijske transformacije. Trenutačno je čak oko 80 posto sredstava iz tih fondova koncentrirano u samo sedam tehnološki i administrativno snažnijih država članica.

Uoči novog proračunskog razdoblja EU, koje počinje 2028. godine, rasprava o učinkovitosti EU fondova sve se više usmjerava na pitanje stvarnih gospodarskih rezultata ulaganja. Za Hrvatsku, koja se i dalje nalazi u procesu gospodarskog približavanja razvijenijim članicama Unije, način korištenja europskih sredstava mogao bi biti jedan od ključnih čimbenika dugoročnog rasta produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva.