Boris Vujčić: digitalni euro – stara valuta na novoj infrastrukturi

Središnje bankarstvo, kao i druge javne dužnosti, objedinjava niz različitih funkcija. Neke od njih kontinuirano su u središtu javnog interesa. Monetarna su politika ili očuvanje financijske stabilnosti poput urbanizma i prometa – itekako utječu na svakodnevni život građana.

Akademska zajednica aktivno polemizira o njima, organizira konferencije i objavljuje znanstvene radove. Predmet su živih rasprava u javnosti u kojima često participiraju i političari. Druge funkcije središnje banke rijetko dolaze pod povećalo javnosti. Ipak, katkad splet neuobičajenih okolnosti donese pet minuta slave i tim samozatajnim područjima središnjega bankarstva. Primjerice, nakon teškoća u bankovnome sustavu obično slijedi rasprava o regulativi sanacijskog okvira. U posljednje vrijeme i područje platnog prometa na posebno je spektakularan način izišlo iz sjene.

Platni promet vodovod je gospodarstva. Kao i vodoopskrbna mreža, znao je završiti na naslovnicama novina i portala isključivo kad bi nešto pošlo po krivu – popucale bi cijevi i prekinula se opskrba vodom. U slučaju platnog prometa to 'pucanje cijevi' ovoga je puta bio slijed zbivanja koji je počeo razvojem različitih novih mogućnosti za plaćanja upogonjenih naprednim tehnološkim rješenjima.

Banke su naviknute na izdašne prihode od platnog prometa u uvjetima ograničene konkurencije. Nova financijskotehnološka poduzeća ponudila su brža i jeftinija plaćanja, osobito u prekograničnom segmentu. Status platnog prometa kao esencijalnoga, ali ne baš trendi područja rada definitivno je dotukla najava uvođenja centralnobankarskih digitalnih valuta. Činjenica je da se mlade generacije sve manje koriste gotovinom. Naučene su da mobitel kondenzira sve aspekte života i gotovinu smatraju reliktom prošlosti. Pojedine središnje banke, uključujući Eurosustav (Europsku središnju banku i nacionalne središnje banke europodručja), na te su trendove reagirale najavom planova za digitalizaciju gotovine.

Instant-slava platnog prometa dijelom odražava stvaran napredak u plaćanjima koji se dogodio izvan bankovnog sektora, ali utjelovljuje i tamnu stranu popularnosti u obliku neopravdanih kritika planova središnjih banaka za unaprjeđenje sustava, pa čak i širenje teorija urota. Kritike planova Eurosustava za uvođenje digitalnog eura često pokazuju slabo razumijevanje rada središnje banke, a pojedini kritičari, nerijetko povezani s postojećim pružateljima usluga platnog prometa, inicijativu vide kao guranje središnje banke u područje rada privatnih institucija i veliki rizik za financijsku stabilnost.

Privilegij središnjih banaka

Platni promet ne odvija se mimo središnjih banaka – one su duboko uronjene u novčane transakcije. Svaka bezgotovinska transakcija, neovisno o tome je li u njezinoj podlozi kupnja robe, usluga ili nekretnina, promet vrijednosnim papirima ili, jednostavno, prebacivanje džeparca na račun vašeg srednjoškolca, na kraju će se namiriti upravo na računalima središnje banke. Osim rijetkih iznimaka koje se odnose na transakcije između računa u istoj banci, banke izvršavaju plaćanja prebacivanjem sredstava između svojih računa u središnjoj banci. U konačnici, izdavanje gotovine isključiva je povlastica središnjih banaka. Iako poslovne banke kreditiranjem stvaraju depozitni novac, koji tvori glavninu novca u optjecaju, privilegij izdavanja gotovine rezerviran je isključivo za središnje banke.

Međubankovna plaćanja provode se elektronički još otkako su prva računala ušla u središnje banke. Tako i svojevrstan digitalni euro, odnosno digitalni iskaz novca na računu u središnjoj banci, postoji otkad je euro uveden kao valuta. Međutim, pristup računima u središnjoj banci je ograničen – tim 'digitalnim eurom' trenutačno se mogu koristiti isključivo poslovne banke i nekoliko institucija s posebnim statusom kao što su ministarstva financija, mirovinski fondovi ili strane središnje banke. Pravi digitalni euro trebao bi demokratizirati pristup digitalnomu centralnobankarskom novcu. Fizička gotovina trenutačno je jedina manifestacija javnog novca dostupna građanima.

Centralnobankovni novac javno je dobro, a njegova digitalna evolucija u vrijeme kada se digitaliziraju svi aspekti stvarnosti u kojima je to moguće provesti očekivana je i poželjna. Tako će se stvoriti jedinstvena platna infrastruktura za plaćanja u cjelokupnom europodručju, neovisna o stranim pružateljima platnih usluga. Od digitalnog eura koristi će imati potrošači, koji će dobiti dodatne mogućnosti plaćanja, trgovci, kojima će on pojednostavniti poslovanje, ali i financijske institucije, koje će na osnovi digitalnog eura moći razvijati dodatne usluge.

Jedna od tema teoretičara zavjera

Naravno, uvođenje digitalnog eura nije bez rizika. Pristup računima u središnjoj banci dosad nije bio ograničen samo zbog tehničke kompleksnosti povezane s velikim brojem računa potrošača. Poslovne banke, naime, za redovito poslovanje i pokrivanje potencijalnih odljeva trebaju dostatne rezerve, odnosno sredstva na računima u središnjoj banci. Digitalni euro stvara rizik od odljeva sredstava s računa banaka u središnjoj banci na račune građana. Stoga će iznos digitalnih eura koji građani mogu držati na računu biti ograničen.

On nije zamišljen kao račun na kojemu građani mogu gomilati ušteđevinu, već isključivo kao platni instrument. Odnos između digitalnog eura i gotovine jedna je od bitnih tema teoretičara zavjera koje su dodatno povećale vidljivost svega povezanoga s plaćanjima. Digitalni euro bit će elektronička manifestacija gotovine i egzistirat će s njome. Središnje banke možda izdaju novac, ali njihova je glavna valuta povjerenje, zato će izbjegavati sve poteze koji ga mogu ugroziti. Usto je izdavanje gotovine njihov glavni izvor prihoda i stoga nemaju motiva za njegovo ukidanje. Takva inicijativa ne nosi baš nikakve koristi, a središnjim bankama mogla bi stvoriti znatne troškove i probleme.

U financijskom ekosustavu i dalje će postojati prostor za različite oblike novca i plaćanja, privatne kao i javne, fizičke i digitalne. Eurosustav ​je proteklih godina uložio velik napor da bismo plaćali brže, sigurnije i jeftinije, a to će činiti i ubuduće. Instant-plaćanja, koja su banke morale uvesti ove godine, omogućavaju gotovo trenutačan prijenos sredstava između računa. Digitalni euro bit će samo jedan, iako važan, od koraka da javni novac i ubuduće ostane temelj učinkovitih i pouzdanih plaćanja. Ipak, platni promet vjerojatno neće tako skoro povratiti status običnog i dosadnog područja središnjeg bankarstva, koje uzimamo zdravo za gotovo i o njemu uopće ne razmišljamo.

* Budući da 11. prosinca, uoči sjednice ECB-ova Upravnog odbora, počinje sedmodnevno tiho razdoblje, guverner tijekom njega ne smije javno govoriti o monetarnoj politici, inflaciji i kamatama.