Lagarde propovijeda štednju dok 'bere' 743 tisuće eura godišnje

Dok europska periferija, uključujući Hrvatsku, pokušava dostići standard koji bi barem izdaleka nalikovao onom 'stare Europe', u staklenom tornju Europske središnje banke (ESB) u Frankfurtu ne bave se preživljavanjem, već akumulacijom.

Otkriće da Christine Lagarde uz svoju ionako astronomsku plaću od oko 466 tisuća eura, (plus dodatne beneficije) inkasira i dodatnih 142.700 eura godišnje za članstvo u upravnom odboru Banke za međunarodna poravnanja (BIS), nije samo priča o sukobu interesa. 

Elita iznad elite

S godišnjom plaćom od oko 743 tisuće eura godišnje, Lagarde je najplaćenija osoba u sustavu EU institucija. Objava o BIS dodatku izazvala je nezadovoljstvo među zaposlenicima Europske središnje banke koji smatraju da je riječ o 'dvostrukoj plaći', koja je u suprotnosti s pravilima koja vrijede za ostale zaposlenike.

A s početnim neto plaćama koje za stručnjake kreću od šest tisuća eura naviše, uz dodatke za djecu, školovanje i stanovanje, zaposlenici ESB-a čine najplaćeniji sloj birokracije na kontinentu.

No, čak i u tom povlaštenom krugu, slučaj Christine Lagarde izazvao je revolt. Zašto? Zato što su pravila koja ona brani drugima, poput zabrane dodatne zarade, stroge kontrole honorara i etički puritanizam, za nju očito samo opcija, a ne obveza.

U internim komentarima, prema navodima FT-a, pojedini djelatnici otvoreno su doveli u pitanje vjerodostojnost vodstva, poručujući kako 'propovijeda vodu, a pije šampanjac'.

Jasna pravila

Naime, pravila ECB-a jasno propisuju da zaposlenici ne smiju primati naknade izvan institucije za poslove povezane s njihovim dužnostima. Ako im se takva naknada ponudi, dužni su je predati banci. Čak ni službenik koji prati predsjednicu na sastancima BIS-a nema pravo na dodatak koji ta institucija isplaćuje.

Središnja banka brani isplatu naglašavajući da predsjednica nije u istom statusu kao redovni zaposlenici te da za najviše dužnosnike vrijedi poseban kodeks ponašanja. U ECB-u tvrde i da Lagarde u BIS-u sudjeluje u donošenju ključnih upravljačkih odluka koje nose osobnu pravnu odgovornost, što navodno opravdava zasebnu naknadu, dok ostali službenici koji je prate, ističu, ne snose takve rizike.

Iz ECB-a također podsjećaju da Lagarde slijedi praksu svojih prethodnika, Mario Draghi i Jean-Claude Trichet, koji su također primali BIS dodatak.

Gdje se kuju pravila (i honorari)

Banka za međunarodna poravnanja (BIS) često se naziva 'bankom svih središnjih banaka'. Tamo se guverneri druže, dogovaraju globalne standarde i, očito, primaju naknade koje variraju od države do države. Dok predsjednik Federalnih rezervi Jerome Powell i njegov engleski kolega ne preuzimaju BIS naknadu iz principa ili zakonske obveze, europska 'kraljica eura' odlučila je da su njezini rizici ipak skuplji. U SAD-u zakon čak zabranjuje dužnosnicima primanje novca od stranih institucija, dok banka Francuske dopušta guverneru zadržavanje naknade, ali polovicu fiksnog iznosa mora vratiti instituciji.

Ako pogledamo HBN, pravila za dužnosnike, barem na papiru, rigidnija su nego u frankfurtskoj eliti. Svaki euro koji BIS isplati guverneru kao naknadu za troškove, u pravilu završava kao prihod banke, a ne privatni džeparac.

S ukupnim primanjima od oko 743 tisuće eura, Lagarde nije samo najplaćenija dužnosnica Europske unije, ona postaje simbol postala hodajući simbol 'odnarođene tehnokracije, elite koja upravlja tuđim novcem, ali ne dijeli sudbinu onih koji taj novac i zarađuju.

Dok Europska središnja banka uporno brani ovaj aranžman kao 'legitimnu praksu', ostaje pitanje kako će u bliskoj budućnosti predsjednica stati pred kamere i tražiti od europskih radnika 'razumijevanje i odricanje' radi stabilnosti cijena i gospodarstva.