Subvencija za stanarinu – još jedna nedomišljena demografska mjera

Prije dva tjedna premijer Andrej Plenković najavio je da demografija postaje jedan od tri prioriteta hrvatske vlade. Kud premijer okom, tud ekipa iz Središnjeg ureda za demografiju i mlade skokom. Odmah je najavljena krajnje inovativna mjera: podstanari će moći dobiti subvenciju.

Po svemu sudeći, ta inovacija smišljena je u istome birokratskom laboratoriju kao i ona ‘uspješnica‘ kad je vlast vjerovala da će mamac od dvjesto tisuća poklonjenih kuna biti dovoljan da mladi koji su izbjegli u Irsku i druge države na zapadu napune izvanredne avionske čarterske linije kojima će se vraćati u domovinu.

Kao što dvjesto tisuća kuna nije potaknulo na povratak ali baš nikoga, tako je svima, osim ekipi iz državne administracije, unaprijed jasno da slijedi još jedan veliki promašaj. Dakle, uz jednaku ponudu stanova za najam uvođenje subvencija samo će podignuti visinu traženih stanarina. A bit će zanimljivo kad se projekta dohvate pravnici, koji će, naravno, kao uvjet za subvenciju tražiti da stanovi koji se iznajmljuju budu uredno prijavljeni poreznim vlastima.

Poskočice i doskočice

Da bude jasno, demografija u širem smislu jest nešto što treba biti prioritet. Moglo bi se reći da je pitanje broja i strukture stanovništva u Hrvatskoj najveća neravnoteža koja postoji. Svjedoci smo da su se u godinu dana neke druge neravnoteže uspjele, bar privremeno, uravnotežiti. Prije svega se to odnosi na kakvu-takvu ravnotežu između rasta/pada BDP-a i inflacije.

Demografske neravnoteže teže su rješive od recesije ili inflacije. Novac se može tiskati ili povlačiti unutar nekoliko godina. Ljude potrebnih kvalifikacija u kratkom se roku teško može ‘natiskati‘. Zato od Plenkovićeve vlade treba tražiti da bar jednom u dva mandata nekom problemu ne pristupi populističko-amaterski.

Umjesto da nekoliko činovnika sklepa nekoliko mjera, problem traži krajnje studiozan pristup. To bi značilo da neki od stručnjaka za Vladu napravi nefrizirano stanje stvari i projekcije. I da se u obzir uzme realan, a to znači pesimističan, scenarij. Starenje će se nastaviti, natalitet se neće previše promijeniti, stručna će radna snaga (uključujući ovih dana medijski eksponirane liječnike) odlaziti.

Napokon, treba vidjeti gdje je realno postaviti crtu obrane od iseljavanja. I nju braniti kombinacijom mjera, a ne poskočicama i doskočicama o brizi za mlade obitelji. I onda, koliko god to bilo bolno i politički nepopularno, vidjeti koliki je i kakav kontingent strane radne snage potrebno privući u Hrvatsku.

Tržište čini svoje: privatni se poslodavci snalaze i broj radnih dozvola strancima prešao je godišnju razinu od sto tisuća. Ali u uvjetima kad se za iste bazene radne snage po svijetu žestoko natječu moćnije zapadne industrijske sile, biznis-zajednica treba sinergiju s državom. Njemačka država Bavarska otvara posebne centre u zemljama zapadnog Balkana jer je procjena da njemačka diplomacija, koliko god bila fokusirana, ne uspijeva dopremiti dovoljnu količinu ljudskoga kapitala.

Mi bismo birali useljenike

Veseli čitati u nekim materijalima iz Banskih dvora da će se u demografskim mjerama voditi briga o potrebama gospodarstva. Samo, tko je taj tko može predvidjeti dugoročnije potrebe tvrtki u Hrvatskoj? Apsurdno je imati središnji ured za demografiju, a nemati ured za strategiju razvoja (postojao je, ali je kao remetilački faktor ukinut). Pa sada nema nikoga u državnom aparatu tko je kvalificiran izrađivati upotrebljive projekcije razvoja. Koje bi bile temelj za broj i strukturu radnika koje Hrvatska treba.

Prevedeno, riječ je o odluci ide li se poticati industrija s višom dodanom vrijednošću, koja osigurava više plaće, ili se prihvaća da Hrvatska postane Florida Europe kojoj trebaju čistačice, sobarice i konobari. Naravno, najlakše je govoriti o ‘poticajnom okružju za mlade‘ i ne raditi ništa kvalitetno. I pustiti neka stvari idu kako idu – pa kako bude, neka bude. Ali ako nam trebaju fakultetski kadrovi, treba li, primjerice, napokon dati zdravstveno osiguranje stranim studentima pa da od njih tisuću, recimo, tristo uspijemo zadržati u zemlji, objektivno privlačnoj za življenje? Prilika i opasnosti je mnogo. Ali ništa se neće riješiti amaterskim najavama o subvenciji stanarina.

Inače, u lani prihvaćenome programu HDZ-a postoji najava da će biti izrađen program selektivnog useljavanja. Ali ‘posebna pozornost posvetit će se… spremnosti useljenika na prilagodbu domaćem društvenom i kulturnom okviru‘. Super je ako smo u prilici birati, u uvjetima kad si to ne mogu priuštiti ni jedni Nijemci.