Restrukturiranje. Konsolidacija. Spajanja. Sinergijski učinci. Na nama je da učinimo sve da kompanija stvori profit. Oni koji ne mogu pratiti zahtjeve našeg poslovanja morat će otići. To nije socijalno neosjetljivo jer se samo kroz povećanu efikasnost može opstati, a od toga na koncu korist ima cijela zajednica.
Tko to ne potpiše, pljunuo je Darwinu u lice, nagnječio je stopalo Friedmanu i stisnuo šamar, ako ne logici samoj, onda barem Hayeku. To su riječi većine meni poznatih ljudi koji upravljaju s pravnim osobama iliti korporacijama. A ti pravni entiteti kao da im nisu dovoljni društveni To da mogu primati darove i financirajući političke stranke indirektno sudjelovati i u političkom životu zajednice kao da nije dovoljno. Nesporni su atributi koji ih izjednačavaju s fizičkim osobama u dijelu društva posvećenog uslužno robno novčanoj razmjeni, popularno nazvanom tržištu, no izgleda da su nedostatni. Tvrtke žele ljudskost. Pa naglašavaju svoje misije, vizije, društveni angažman, uklopljenost u svijet oko sebe, i nadasve, u zadnje vrijeme posvećenost okolišu. Sve se zeleni oko nas.
No zašto? Nje li to u opreci s efikasnošću? Ako zarađujete 100 nečega, i imate profit 10 nečega, a od njega date 1 nečega u vidu računala nezbrinutoj djeci, 3 nečega filharmonijskom sastavu, 4 nečega nevladinim udrugama i 2 nečega ograničenju emisije stakleničkih plinova, to vas ostavlja bez profita. Istina, imat ćete oko sebe obrazovaniju nezbrinutu djecu, koja će živjeti u društvu s profesionalnim glazbenicima dok će, vjerujem, svijet ostati jednako zagađen. Ipak, vaša dobrota neće biti nagrađena jer će nemilosrdni tragači za efikasnošću onih 10 nečega profita uložiti u daljnji razvoj, i to vjerojatno tehnološki. Ili...vi ipak imate plan. Ispasti osjećajna i dobra kompanija. A potrošači će vam to vratiti, znate to, sve je već izračunato i posloženo u beskonačnim excel tablicama. I cinizam je ljudska osobina koja prelazi na tvrtke. Ako skinemo maske, nije li zeleno nova korporativa mantra s ciljem osvajanja novog prostora i stjecanja profita?
Da uistinu želite društveno koristan efekt možete pri restrukturiranju svojem zaposleniku od 55 godina ne dati otkaz. Naime, možete ga uvijek ostaviti u kompaniji da razmješta fikuse. Oni su zeleni i prijatelji su nas ljudi. Uostalom, čini se puno lakšim i logičnijim korakom krenuti u spašavanje svijeta i pretvaranjem istog u ljepše mjesto iz vlastitog dvorišta. Ne otpuštati zaposlenike, ulagati u uvjete rada, obrazovanje, obrazovanje njihove djece, zdravstvenu zaštitu....ljudi će biti sretni, vjerujte mi.
Kompanijska dobrotvorna misija ispunjena. I da, ne zaboravite, ljudi su potrošači, ako vam je tako prirodnije gledati. S druge strane, nije li cinično otpustiti na poslovno uvjetovan način i jednog zaposlenika pa se hvaliti ulaganjem u kulturu i očuvanje prirode u visinu bruto plaće takvog zaposlenika? Ili je to samo ljudski...