Radna mjesta koja nestaju:'Suvišni' ne moraju dobiti otkaz

piše: Ivan Vidas, mag. oec.

Poduzeća diljem svijeta prolaze kroz razdoblje u kojemu se radna mjesta mijenjaju brže nego što se mijenjaju poslovni modeli. Automatizacija više nije samo tehničko pitanje nego i duboka organizacijska promjena koja zahvaća ljude, procese i način odlučivanja. Poslodavci koji su godinama gradili stabilne administrativne odjele sada se suočavaju s činjenicom da se velik dio tih poslova može obaviti digitalnim alatima koji rade brže, preciznije i bez pogrešaka.

Takva promjena mijenja dinamiku rada jer se radnici moraju prilagoditi novim zahtjevima, a poduzeća moraju pronaći način da održe motivaciju i angažiranost u razdoblju nesigurnosti. Radnici koji su desetljećima obavljali predvidljive zadatke odjednom se nalaze u okružju koje zahtijeva digitalne vještine, analitičko razmišljanje i sposobnost upravljanja iznimkama. To je promjena koja može izazvati nesigurnost, osobito ako se uvodi naglo i bez jasne komunikacije. Strukturne promjene utječu i na način na koji poduzeća planiraju budućnost. Poslodavci više ne mogu računati na dugoročno stabilne uloge, nego moraju razvijati fleksibilne modele rada koji se mogu prilagoditi novim tehnologijama. To zahtijeva strateško promišljanje jer poduzeća moraju istodobno ulagati u tehnologiju i u ljude.

Rutina prva na udaru

Automatizacija najprije zahvaća poslove koji se oslanjaju na rutinu. To su uloge koje se mogu opisati kao ponavljajuće, predvidljive i procesno jednostavne, uloge koje se godinama nisu mijenjale zato što su bile temelj svakodnevnog poslovanja. Poslodavci sve jasnije uočavaju da velik dio operativnih aktivnosti digitalni sustavi mogu obaviti brže, preciznije i uz manji rizik od pogrešaka, što prirodno smanjuje potrebu za radnim mjestima koja su se oslanjala na ručni rad i ponavljanje istih postupaka.