Remote rad i virtualne migracije: Nova realnost tržišta rada

Digitalni oblici rada i zapošljavanje na daljinu više nisu budućnost, već realnost suvremenog tržišta rada. Upravo toj temi posvećeno je istraživanje projekta Od stvarnih do virtualnih migracija – VRtualM, koje je proveo istraživački tim Instituta za istraživanje migracija (IMIN). Istraživanje je provedeno u lipnju i listopadu 2025. godine među 1200 studenata iz cijele Hrvatske, većinom u dobi od 20 do 22 godine, te donosi vrijedan uvid u stavove buduće radne snage o digitalizaciji tržišta rada i radu na daljinu.

Glavno istraživačko pitanje usmjereno je na spremnost nove generacije, odrasle uz digitalne tehnologije, za ulazak u novu dimenziju rada, tj. digitalni rad na daljinu. Po prvi put u povijesti, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, smjer migracija moguće je okrenuti u suprotnome smjeru: posao se premješta zaposlenicima, a ne zaposlenici poslu.

Rezultati istraživanja pokazuju da gotovo svaki peti student priželjkuje rad za inozemnog poslodavca 'na daljinu' iz Hrvatske. Čak 70 posto ispitanika digitalne oblike rada smatra poželjnima, dok ih 55 posto poželjnima vidi upravo u kontekstu rada za inozemne organizacije iz vlastitog mjesta stanovanja. Više od 40 posto studenata smatra da se takvim oblicima rada može postići optimalna radna učinkovitost u usporedbi s klasičnim uredskim uvjetima, a 72 posto ističe da digitalni oblici rada pozitivno utječu na zadovoljstvo poslom i radnu motivaciju.

Iako su studenti u velikoj mjeri upoznati s digitalnim oblicima rada, 41 posto njih smatra da je i njihova okolina dobro informirana i svjesni su i izazova koje oni nose. Tako 45 posto ispitanika procjenjuje da digitalni oblici rada imaju i negativne posljedice za zaposlenike, a 55 posto smatra da smanjuju socijalne kontakte i mogu dovesti do digitalne izoliranosti. Kao idealan model rada od kuće najčešće se navodi kombinacija od dva do tri dana rada izvan ureda.

DIgitalna transformacija promijenila je tržište rada

Voditeljica projekta, Maja Vizjak, ističe da je ideja za istraživanje proizašla iz dugogodišnjeg rada sa studentima i potrebe da ih se pripremi za tržište rada koje se ubrzano mijenja.

- Oni su danas generatori promjena te ulaskom na tržište rada unose svoje vrijednosti kako lokalno tako i globalno. Svjesni su da njihova buduća radna mjesta nisu u neposrednom okruženju, već da je cijeli svijet njihov potencijalni ured – bez pakiranja kofera i emotivnih rastanaka, nego paljenjem laptopa ili pametnog telefona i dostupnosti Wi‑Fija - naglašava Vizjak.

Fenomen digitalnog nomadstva posebno se ističe u kontekstu novih migracijskih obrazaca. Mirela Holy upozorava da digitalni nomadi predstavljaju novu vrstu migranata koji u državama primateljicama često uživaju povlastice i pozitivnu percepciju, za razliku od tradicionalnih radnih migranata.

- Takva razlika u tretmanu razotkriva duboke društvene, ekonomske i političke nejednakosti koje prate razvoj gig ekonomije - ističe Holy.

Digitalna transformacija snažno mijenja i same organizacije. Prema riječima Morene Paulišić, prema izvješću Deloitta iz 2025. godine oko 85 posto kompanija promišlja reorganizaciju načina rada. Napredak umjetne inteligencije, automatizacije i digitalnih alata redefinira strukturu poslova, odnose moći i uloge zaposlenika, pri čemu se organizacije nalaze pod pritiskom povećanja produktivnosti uz istodobnu brigu o ljudskoj kreativnosti, emocionalnoj inteligenciji i etičkom odlučivanju.

Sociološki aspekt digitalnog rada dodatno pojašnjava Ivan Balabanić, koji upozorava da novi digitalni oblici rada brišu granice između privatnog i poslovnog života te transformiraju radne zajednice iz fizičkih kolektiva u virtualne mreže suradnje. Upravljanje tim promjenama ključno je za očuvanje društvene kohezije i kvalitete života u doba 'ekraniziranog rada'.

Na važnost komunikacijskih kompetencija upozorava Krešimir Dabo, naglašavajući da digitalni oblici rada nisu samo tehnološki izazov, već i društveni proces u kojem nastaju novi obrasci identiteta, pripadnosti i profesionalne suradnje. Strateško upravljanje komunikacijom pritom postaje ključan alat u redefiniranju organizacijske kulture i jačanju motivacije zaposlenika.

Psihološku dimenziju digitalne transformacije rada ističe Iva Tadić, upozoravajući na rizike stalne dostupnosti, digitalnog nadzora i emocionalne iscrpljenosti.

- Interdisciplinarni dijalog nužan je za razumijevanje emocionalnih i društvenih posljedica umjetne inteligencije te za stvaranje radnih okruženja koja istodobno njeguju inovaciju, produktivnost i psihičko blagostanje - navodi Tadić.

Rezultati istraživanja projekta VRtualM otvaraju prostor za strateško planiranje i usklađivanje razvojnih politika s potrebama gospodarstva. Digitalne i hibridne prakse nude priliku za zadržavanje talenata, smanjenje troškova i povećanje produktivnosti rada, uz postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Kako poručuju autori istraživanja, 'rad u doba ekrana' više nije budućnost, nego sadašnjost hrvatskog tržišta rada.