Sto godina petodnevnog rada: Zašto se i dalje držimo Fordove logike

Prvog svibnja 1926. godine, prije točno stotinu godina, Henry Ford u svojim je tvornicama automobila uveo petodnevni, 40-satni radni tjedan. Na taj je dan postavljen temelj onoga što danas smatramo prirodnim ritmom života, a to su pet dana rada i dva dana odmora. No to što slavimo na Praznik rada zapravo nije iznjedrila ni znanost, ni drevna mudrost, a niti božanska odredba.

Kako ističu novinar Jared Lindzon te izvršni direktor i suosnivač Centra izvrsnosti za smanjenje radnog vremena Joe O'Connor u knjizi 'Do More in Four', koju je u siječnju 2026. objavio Harvard Business Review Press, petodnevni radni tjedan jednostavno je relikt industrijskog doba.

Štoviše, Lindzon je u razgovoru za McKinsey istaknuo da iza tog rasporeda nije stajala objektivna analiza optimalnog odnosa rada i odmora. Standard je nastao kroz stotinjak godina pregovora između proizvođača i radnika, a razlozi su bili uglavnom religijski – nedjelja zbog kršćanske, a subota zbog židovske svetkovine.

Sam Ford je 1926. izjavio kako je 'krajnje vrijeme da se riješimo predodžbe da je dokolica radnika izgubljeno vrijeme ili klasna privilegija'. No motiv mu nije bio samo blagostanje radnika, nego je vjerovao da će zaposlenici s više slobodnog vremena više trošiti, primjerice, na njegove Modele T.

Stoljetna inercija

Zašto se onda i dalje držimo modela skrojenog prema potrebama pokretnih traka? Djelomično zato što je 1938. američki Fair Labor Standards Act uveo 40-satni tjedan u zakon što su slijedile i druge države svijeta, a djelomično zato što su pokušaji promjene rijetki i spori.

Najveći dosadašnji eksperiment proveden je na Islandu između 2015. i 2019. godine, kada je u skraćeni radni tjedan uključeno oko 2500 javnih službenika, više od jedan posto tamošnje radne snage. Skraćeni tjedan od 35 do 36 sati bez smanjenja plaće, kako prenosi CNN, dao je dobre rezultate. Produktivnost je ostala ista ili je porasla, a dobrobit radnika 'dramatično' se popravila. Danas više od 50 posto Islanđana radi po skraćenom modelu.

Britanski pilot-projekt iz 2022. okupio je 61 tvrtku, a 92 posto njih nastavilo je s četverodnevnim tjednom i nakon završetka eksperimenta. Microsoft je u Japanu još 2019. zabilježio rast produktivnosti od 40 posto, uz 23 posto manju potrošnju struje. Pa ipak, unatoč brojnim dokazanim prednostima, četverodnevni radni tjedan još nije zaživio na globalnoj razini.

Razloga je nekoliko. Na primjer, menadžerska kultura koja produktivnost još uvijek mjeri prisutnošću, zatim strah od 'Hawthorneovog efekta', odnosno ideje da volonteri u eksperimentima rade bolje samo zato što ih se promatra, a tu je i činjenica da se ne mogu sve industrije jednako prilagoditi četverodnevnom radnom tjednu. The Atlantic i drugi mediji godinama upozoravaju da je teško mijenjati ono što naizgled dobro funkcionira, čak i kad podaci sugeriraju suprotno.

Međutim, posljednjih je godina četverodnevni radni tjedan doživio novi uzlet, i to zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. OpenAI, tvorac ChatGPT-ja, početkom travnja ove godine u dokumentu o industrijskoj politici za 'doba inteligencije' predložio je da kompanije, uz pomoć države, subvencioniraju četverodnevni radni tjedan, bez smanjivanja plaća. Kako AI postaje sve bolji u podizanju efikasnosti i produktivnosti zaposlenika, vjeruju da bi kraći radni tjedan uskoro mogao postati realnost.

Grci i Kinezi uvode šestodnevni radni tjedan

No, dok neke države potiču trend rada četiri dana u tjednu, druge idu suprotnim smjerom. Grčka je, primjerice, 1. srpnja 2024. postala prva država članica EU-a koja je legalizirala šestodnevni radni tjedan. Prema zakonu sada tvrtke koje rade 24/7 i određeni industrijski pogoni mogu produžiti tjedan na 48 sati, uz 40 posto veću satnicu za šesti dan i 115 posto za radnu nedjelju. Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis pravdao je potez 'demografskom tempiranom bombom' i nedostatkom kvalificiranih radnika.

Naime, prema podacima Eurostata, više od pola milijuna stanovnika napustilo je Grčku od 2010. godine. Sindikati su zakon nazvali 'barbarskim', a podaci Eurostata već pokazuju da Grci rade prosječno 39,8 sati tjedno, najviše u EU, dok je europski prosjek 36,1 sat. Usporedbe radi, Nizozemska je po tom pitanju na samom začelju EU s 32,2 radna sata tjedno.

Ipak, po pitanju radnih sati tjedno najekstremniji su zasigurno Kinezi. Njihov tzv. model '996', odnosno rad od 9 do 21 sat, šest dana u tjednu, ukupno 72 sata, godinama je neslužbeni standard u kineskom tehnološkom sektoru, premda kineski Zakon o radu ograničava radni tjedan na 44 sata. Kineski Vrhovni narodni sud proglasio je 2021. takve sate ilegalnima, no u praksi još mnogo ljudi radi toliki broj sati tjedno.

Utrka štakora

Kako je u listopadu 2025. izvijestio The New York Times, '996' se već pojavljuje i u Silicijskoj dolini, gdje neki startupovi otvoreno od kandidata za posao traže spremnost na rad 72 sata tjedno. Također, u Kini se razvio i još bizarniji trend '007', gdje bi zaposlenik u teoriji morao raditi od 0 do 24 sata sedam dana u tjednu, odnosno zbog razvoja tehnologije biti dostupan online cijeli dan.

No takav prekomjeran rad ima i svoju cijenu koja se najčešće odražava na zdravlje ljudi. Kineski mediji godinama bilježe slučajeve 'izgaranja' zaposlenika zbog posla, a kao otpor tom trendu mlađe generacije skovale su izraz 'ležanje na podu' (tang ping), koji označava odbacivanje društvenih pritisaka na prekomjerni rad, koji se nerijetko smatra utrkom štakora.

Stotinu godina kasnije, dakle, Fordova se ostavština nalazi između dvije krajnosti. S jedne strane razvija se umjetna inteligencija koja nudi mogućnost da ljudi rade manje, a s druge strane raste ekonomska tjeskoba koja od ljudi traži da rade više.

Ipak, većina ljudi i dalje navikom krene u ponedjeljak ujutro raditi te odbrojava dane i sate do petka popodne. A možda je najveći paradoks petodnevnog tjedna baš taj što je stotinu godina poslije sam tjedan ostao isti, dok su se životne okolnosti oko njega promijenile brzinom koju Ford nikad nije mogao niti zamisliti.