Tehnološki sektor postao najčešća meta ulaganja PE fondova

Globalno private equity tržište u 2026. ulazi u fazu postupne stabilizacije nakon nekoliko godina obilježenih inflacijom, rastom kamatnih stopa, ograničenim financiranjem i usporenim izlaznim transakcijama. Prema Global Private Equity Reportu 2026., koji je objavila konzultantska kuća Forvis Mazars, razina povjerenja u tržišne uvjete i perspektivu portfeljnih kompanija blago se poboljšala u odnosu na prethodnu godinu, no investicijska aktivnost ostaje koncentrirana i selektivna.

Istraživanje je provedeno među 806 sudionika iz private equity fondova, asset managementa, obiteljskih ureda i drugih investicijskih organizacija u Sjevernoj Americi, Europi, Aziji, Africi i Latinskoj Americi, tijekom razdoblja od rujna do prosinca 2025. godine.

Kapital dostupan, ali plasman otežan

Unatoč izazovnim makroekonomskim uvjetima, izvješće pokazuje da dostupnost kapitala više nije ključni ograničavajući faktor. Problem se sve češće pojavljuje u fazi njegove učinkovite alokacije. Fondovi navode da je broj investicijskih prilika koje zadovoljavaju ciljani profil rizika i povrata ograničen, dok se kvalitetna imovina rijetko pojavljuje na tržištu i često postiže visoke valuacije.

Podaci pokazuju da bi većina fondova, gledano unatrag, odustala od manje od 10 posto zaključenih transakcija, što upućuje na opreznije vrednovanje i precizniju procjenu potencijala stvaranja vrijednosti. Istodobno, 58 posto ispitanika navodi da su financijski uvjeti negativno utjecali na njihove build-up strategije, što predstavlja porast od deset postotnih bodova u odnosu na prethodnu godinu.

Kada je riječ o investicijskim strategijama, growth capital ostaje dominantan oblik ulaganja. Njega kao primarnu strategiju navodi 73 posto ispitanika, dok leveraged buyout strategije koristi 49 posto fondova. Venture capital navodi 44 posto sudionika istraživanja, private debt 36 posto, dok infrastrukturu navodi 30 posto ispitanika. Tzv. distressed ulaganja i dalje su relativno rijetka, s udjelom od 14 posto.

Tehnologija preuzima vodeću ulogu među sektorima

Jedna od najuočljivijih promjena u odnosu na prethodnu godinu odnosi se na sektorsku strukturu ulaganja. Tehnologija, mediji i telekomunikacije (TMT) prvi su put postali najčešće ciljani sektor na globalnoj razini, s 58 posto ispitanika koji ga navode kao prioritet. Time je TMT pretekao financijske usluge, koje su s 57 posto pale na drugo mjesto.

Osim TMT sektora, značajan interes bilježe i energetika, infrastruktura te sektor obrane, potaknuti geopolitičkom neizvjesnošću i povećanom javnom potrošnjom. Zdravstvene usluge, farmacija i biotehnologija također ostaju među relevantnim sektorima, s udjelima između 34 i 38 posto, ovisno o regiji.

Izvješće navodi da se tehnologija sve češće koristi i kao alat unutar samih fondova. Umjetna inteligencija primjenjuje se u fazama analize ulaganja, identifikacije prilika, praćenja portfelja i izvještavanja prema investitorima. Fondovi pritom AI uglavnom vide kao podršku učinkovitosti i boljoj obradi podataka, a ne kao zamjenu za investicijski sud.

Promjene u strukturi fondova

Podaci iz izvješća pokazuju da se prosječni periodi držanja imovine produljuju, ponajprije zbog otežanih izlaznih uvjeta i razlika u očekivanjima valuacija između kupaca i prodavatelja. U takvom okruženju, 69 posto ispitanika navodi da bi u slučaju izazova u prikupljanju novih sredstava produljilo trajanje postojećih fondova, u odnosu na 54 posto godinu ranije.

Sve veći značaj imaju i tzv. continuation vehicle strukture, koje fondovima omogućuju zadržavanje kvalitetne imovine uz istodobno omogućavanje izlaza dijelu postojećih investitora. Ovi instrumenti postaju sve vidljiviji dio sekundarnog tržišta, osobito kod imovine za koju fondovi procjenjuju da još nije dosegnula puni potencijal vrijednosti.

Izvješće također bilježi rast važnosti međunarodnih aktivnosti u portfeljnim kompanijama. Većina fondova navodi da im rast dolazi iz kombinacije domaćih i prekograničnih ulaganja, pri čemu se prekogranične strategije posebno ističu kod većih fondova. U Europi i Sjevernoj Americi najčešće se kombiniraju domaće investicije s izlaskom na druga razvijena tržišta, dok su u Latinskoj Americi i Aziji češći modeli koji uključuju izvoz i regionalno širenje.