U Hrvatskoj postoji čak 19 udruga za zaštitu i savjetovanje potrošača, što je nevjerojatno velik broj ako se uzme u obzir podatak Ministarstva gospodarstva, da svega 1,7 posto potrošača u Hrvatskoj koristi usluge savjetovališta.
Nakon što su se prošlog tjedna udruge za zaštitu potrošača, financirane iz državnog proračuna, digle na noge jer Ministarstvo gospodarstva još uvijek nije raspisalo natječaj za dodjelu sredstava za 2019. godinu, Ministarstvo je jučer brže bolje poslalo priopćenje u kojem se navodi da su 4. prosinca na Javnom savjetovanju dane pute za prijavitelje na natječaj za dodjelu financijske podrške projektima udruga koje djeluju u području zaštite prava potrošača u 2019. godini.
>>>Ana Knežević: Vodu prodaje 125 komunalnih poduzeća od 7 do 77 kuna po kubiku
Sada će se omogućiti pravilna disperzija proračunskih sredstava u iznosu od 1,4 milijuna kuna prema svim dionicima civilnog društva u području zaštita prava potrošača.
Za razliku od proteklih godina, kada su se novcem poreznih obveznika financirale samo neke udruge koje su besplatno savjetovale građane, sada će se omogućiti pravilna disperzija proračunskih sredstava u iznosu od 1,4 milijuna kuna prema svim dionicima civilnog društva u području zaštita prava potrošača. Novac bi tako trebala dobiti najstarija i najbrojnija udruga po broju rješavanja prigovora, Hrvatska udruga za zaštitu potrošača koja se inače financira članarinama. Predsjednica te Udruge, Ana Knežević, objavu ovog natječaja smatra samo mrtvim slovom na papiru te ističe kako Hrvatska već godinama nema sustav za zaštitu potrošača kakav imaju zapadne razvijene zemlje EU-a.
- Zaštita potrošača je najviše zanemarena grana unutar Ministarstva gospodarstva. Do nedavno smo u edukaciji potrošača bili predzadnji u zemljama EU, iza nas je bila samo Bugarska, međutim sada je Hrvatska na samom začelju. To pokazuje i službeni podatak da svega 1,7 posto potrošača u Hrvatskoj kontaktira savjetovališta. Imamo u Hrvatskoj već treći Nacionalni program za zaštitu potrošača koji se radi za trogodišnje razdoblje. Od Ministarstva smo tražili operativno sastavljanje programa za svaku godinu, skupa s rokovima provođenja i imenovanjem nositelja realizacije programa. Ništa od toga se nije dogodilo i nikada do sada nije rađena niti jedna evaluacija Programa niti što se do sada napravilo na nacionalnom nivou. U Nacionalnom programu piše apsolutno sve što je Ministarstvo navelo kao bitne promjene u novom natječaju, poput međuresorne suradnje. Sve to već negdje piše, ali se nikada nije realiziralo – napominje Knežević.
Nije usvojena ni jedna primjedba udruga
Nedavno se mijenjao Zakon o zaštiti potrošača, Sabor je usvojio Prijedlog Zakona. Predstavnici udruga sjedili su, kaže Knežević, u radnoj skupini, ali niti jedna njihova primjedba nije usvojena.
– Izmjene su bile potrebne jer se pokazalo da postoje poteškoće primjene postojećeg Zakona u praksi, međutim nisu usvojene primjedbe ljudi koji najbolje znaju što se događa u praksi jer su u svakodnevnom doticaju s potrošačima. Uz to, tražili smo da izmjene i dopune dođu na sjednicu Nacionalnog vijeća o zaštiti potrošača koje je savjetodavno tijelo Vlade, međutim Prijedlog Zakona otišao je na Vladu, bez da se o njemu razgovaralo na Nacionalnom vijeću – nastavlja Knežević.
Ona tvrdi da Ministarstvu gospodarstva niti nije u interesu zaštita potrošača jer je u direktnom sukobu interesa, odnosno štiti jaču stranu.
- Nigdje ne postoji slučaj da su sektor trgovine i zaštita potrošača pod jednim ministarstvom. Zaštita potrošača najčešće spada pod Ministarstvo uprave, a ne gospodarstva. Stoga ne čudi da vladajućim strukturama nije u interesu da se stvori jedno jako, jedinstveno savjetodavno tijelo koje će štiti prava slabije strane – zaključuje Knežević.