Fotografija Zorana Bogdanovića objavljena je na prvoj Liderovoj naslovnici 2005. godine, kada smo pisali temu o Top hrvatskim menadžerima za Europsku uniju. Tada je bilo godinu dana njegovog mandata na čelnoj poziciji Coca-Cole u Hrvatskoj i bio je najmlađi menadžer u Coca-Colinom sustavu na jednoj top poziciji. Danas je Bogdanović glavni izvršni direktor Coca-Cola Hellenic Bottling Company, sa sjedištem u Švicarskoj, druge najveće punionice Coca-Cole u svijetu. Tvrtka posluje u 28 zemalja, nalazi se na Londonskoj burzi u premium segmentu i među 100 je najvećih kompanija na burzi, s lanjskim godišnjim prometom od 6,5 milijardi eura i 30 tisuća zaposlenika, kojima Bogdanović trenutno upravlja. Prije nego što je postao CEO grupe već je radio u Švicarskoj kao glavni direktor za Švicarsku, te kao regionalni direktor, a dvije godine proveo je i u Grčkoj, vodeći poslovanje u toj zemlji, i to u vrijeme najveće krize.
Kako zapravo izgleda globalni Coca-Colin sustav, ujedno i najveći franšizerski sustav u svijetu?
Kompanija Coca-Cola iz Atlante, SAD, je vlasnik brenda i proizvodi koncentrat za napitke, a posluje u suradnji s nekoliko punionica diljem svijeta. U svakoj zemlji ima manji ured koji se bavi uglavnom marketinškim operacijama, dok zapravo punionice i kompanije kao što je HBC rade operativan posao nabave, proizvodnje, prodaje, marketinga za kupce, distribucije, financija i sl. Coca-Cola je ujedno i suvlasnik HBC-a s udjelom od 23 posto i zapravo dijeli većinsko vlasništvo s jednom grčkom obitelji, aktivnim vlasnikom s predstavnicima u Nadzornom odboru.
Koje dijelove svijeta trenutno pokrivate i po čemu vam se razlikuju upravljački ciljevi?
Pokrivamo veliki broj zemalja Europe, Rusiju i Nigeriju. Naša tvrtka trenutno ima najveći broj zemalja u franšizi. Raznovrsnost zemalja u kojima poslujemo također zahtjeva drukčije upravljačke ciljeve prilagođene specifičnosti tržišta. Da pojasnim: u Švicarskoj sam radio na razvoju, imali smo kontinuiran rast i cilj mi je bio udvostručiti profit. U Grčkoj sam pak bio usredotočen na restrukturiranje operacija, smanjenje nepotrebnih troškova i vraćanje kompanije na zdrave noge, što se polako i događa.
Je li vam bilo teško probijati se na inozemno tržište?
Sustav vas nigdje ne šalje bez neke svrhe, ali njezin cilj je da čim više ljudi stekne multinacionalno poslovno iskustvo na raznim vrstama tržišta, što sam i sam iskusio. Zaposlenici se namjerno rotiraju u različitim okruženjima kako bi stekli nova iskustva i sve što sam prošao omogućilo mi je da budem regionalni direktor sa raznovrsnim iskustvom, sa sjedištem u Švicarskoj, u vrijeme kada sam bio zadužen za 12 zemalja.
Koje su danas neke aktualne odlike top globalnog menadžera?
Edukacija je uvijek bila izuzetno važna, no danas još jače dolazi do izražaja. Nekada bi lideri radili razvojne planove koje bi potom zaposlenici izvršavali. Danas je svaki pojedinac vlasnik vlastitog profesionalnog učenja i inicijative kreću od zaposlenika, da pokazuju interes za kontinuiranim učenjem. Potencijal pojedinca prepoznajemo kada netko neprekidno pita, čita, traži pomoć i povratnu informaciju, a tvrtka je tu da mu da alate za daljnji razvoj.
[caption id="attachment_372575" align="aligncenter" width="750"]
Zoran Bogdanović (četvrti slijeva) među hrvatskim menadžerima za Europsku uniju na naslovnici prvog broja Lidera od 7. listopada 2005.[/caption]
Kakvima biste danas opisali globalne kompanije u odnosu na prije deset godina?
Prije deset godina multinacionalne kompanije imale su hijerarhijski rigidnije procese, dok se danas te razine u organizacijama smanjuju, postoje pozicije koje prije nisu postojale, obnaša se više funkcija istovremeno, radi se na više projekata paralelno, seli iz tima u tim. Sve je manje direktivnog stila upravljanja, zaposlenicima se daje mogućnost samoinicijative. Nekada ste feedback ljudima davali jednom, dva put godišnje, danas je normalno da barem jednom mjesečno s njima sjednete i razgovarate i na taj način osoba ima više prilika za unapređenjem. Današnji poslovni svijet je agilniji, fleksibilniji i brži.
Koji je danas ključan faktor uspjeha neke globalne kompanije?
U današnjem svijetu za kompaniju i pojedinca je najvažnije da ostanu relevantni. U suprotnom će vas preteći ili neka konkurentska tvrtka ili kolega s posla. A to ovisi je li osoba fokusirana interno ili eksterno. Kod nas je bitno da je usredotočena na vanjski svijet, da prati što se događa kod konkurencije, u drugim industrijama, tehnološki napredak, a ne da se zamara internom birokracijom.
Susretali ste mnogo naših ljudi u inozemstvu. Koliko je njima i vama činjenica da ste sa ovog podneblja pomogla, odnosno odmogla?
Puno naših ljudi radi u Coca-Coli i iz mog iskustva mogu reći da imaju određene poslovne odlike koje se na globalnom tržištu prepoznaju i poštuju. Znamo samoinicijativno dolaziti s kreativnim idejama, aktivni smo i imamo neku kombinaciju strateškog promišljanja i pragmatičnog pristupa poslu. Dobro se uklapamo sve dok pratimo disciplinu koja odgovara korporativnoj kulturi tvrtke. U globalnim kompanijama šanse su jednake za sve, a napreduju oni koji imaju rezultat i potencijal.
Mislite li se vraćati u Hrvatsku?
Ne isključujem tu mogućnost, ali ne namjeravam se vraćati u skoroj budućnosti.
Što biste izdvojili kao najveći uspjeh u karijeri, možda nevezan za visinu funkcije?
Svojim najvećim uspjehom u protekle 22 godine smatram napredak ljudi kojima sam rukovodio, to što sam prepoznao njihov potencijal. Neke početnike sam ponekad i ‘bacao u vatru‘, a tako učim i druge menadžere da rade isto sa svojim pojedincima i timovima. Nekada su zaposlenici puno dulje ostajali na svojim pozicijama, dok je danas to maksimalno pet godina i stoga im morate omogućiti promjene, da mijenjaju projekte, timove i uče od drugih.
Koliko se menadžerske greške plaćaju u globalnom svijetu?
Postoji više vrsta grešaka. Namjerno kršenje poslovnog koda, laž ili krađa se nigdje ne toleriraju. Međutim, ako netko donese krivu procjenu i odluku, što se i meni masu puta dogodilo, to nije tragičan propust, pogotovo ako je osoba nešto iz svojih grešaka naučila. U ovoj industriji se odluke donose brzo, a samim time si otvoren prema riziku. Zato je bitna podrška menadžmenta koju sam ja srećom uvijek imao.
Koje vam je tržište do sada bilo najuzbudljivije?
Od svih tržišta pod upravljanjem najuzbudljivije mi je raditi u Nigeriji. Teško si netko može predočiti kakva je to zemlja dok u nju jednom ne otputuje. Svake dvije godine broj stanovnika se povećava kao jedna Švicarska. Ljudi su vrlo siromašni, ali su topli i veseli i žestoko se bore za uspjeh. Kad to usporedim s europskim tržištima mogu samo zaključiti da toliko toga imamo, a puno toga ne znamo cijeniti.