Post: Naš lektor Jura tri dana nije ništa jeo i pio i preživio je napisati tekst za dobar tek 

piše: Darko Jurić

Kao što kriza izaziva pozitivan šok u nekoj tvrtki jer borba za opstanak aktivira skrivene potencijale, potiče inovativnost, odbacuje balast, tako i ciljana nejedica snaži tijelo, um i karakter. Tijekom posta hormon rasta inicira proizvodnju novih, snažnih dijelova tijela potpuno ga obnavljajući. Isus, Gandhi i Tesla su postili. Liderov lektor Jura također. Pročitajte njegovo iskustvo!

Nedavno sam ničim izazvan tri dana ne jeo i ne pio. I preživio napisati ovaj tekst. Kako to i zašto pobogu? Da bih bio pametniji, lakši i zdraviji. Dakle, bilo je to ovako...

Moj je post trajao od recimo (ne sjećam se točno dana) nedjelje navečer do četvrtka ujutro. Prvi mi je dan prošao kao i svaki koji postim (godinama postim jedan dan u tjednu), blagi osjećaj gladi u jednom ili dva trenutka, ništa vrijedno spomena. Žeđ nisam osjećao. Tijelo je bilo lagano, lepršavo i hladnije.

Drugi dan je počeo sa žeđi u ustima isprovociranom pastom za zube od sinoć, glad se nije javljala, tek na neki način ugodan osjećaj praznine, lakoće u želudcu. Suha usta bila su mi jedina nelagoda. Okupao sam se pa je tijelo dobilo vode kroz kožu i to više nije bio suhi post iako nisam pio. U jednosatnoj šetnji dvadesetak minuta osjećao sam slabost, ali sam je prehodao. Te sam noći odspavao tri, tri i pol sata. Probudio sam se prije zore naspavan, svjež i vruć ko furuna, stao gol do pasa na prozor (bilo je oko minus 10) i udisao zrak kao da ga jedem. Bio je konkretan i gotovo imao okus. To je potrajalo petnaestak minuta. Hladnoća ‘no pasaran‘.

I treći je dan protekao bez gladi, suha usta isprao sam par puta vodom, poučen iskustvom pastu za zube nisam upotrijebio. Noć je prošla slično prethodnoj: čvrst spavanac od nekoliko sati, vruće tijelo i sladak zrak nakon buđenja. Najveće briga mi je u tri, četiri ujutro bila što s viškom vremena. Probao sam ponovno zaspati, nije baš išlo, čitati, pogledao utakmicu NBA i – što sad? Ništa, slušaj pjev kosa i škripu prvih tramvaja. Kraj posta bilo je par zalogaja vode, koju sam polako jeo iz čaše, a nahranila me je kao ukusan obrok. Naročitu glad nisam ni tad osjećao, a nešto konkretno pojeo sam poslije tek navike radi.

Liderov lektor iskusio je draži autofagije za koju je japanski molekularni biolog Yoshinori Ohsumi 2016. dobio Nobelovu nagradu. Autofagija je samoobnavljajuć proces u organizmu izazvan uzdržavanjem od jela pri kojem zdrave stanice jedu one dotrajale i koriste se njihovom energijom pritom nas ozdravljujući.