Nakon podužeg i nekad kontroverznog procesa pregovaranja Europska unija dobila je reformu sektora obvezne revizije - Europski parlament na plenarnom zasjedanju odobrio je prijedlog Komisije.
Dva zakonska akta, Direktiva o obveznoj reviziji i Uredba o posebnim pravilima revizije subjekata od javnog interesa za cilj imaju osjetno unaprijediti kvalitetu revizije u cijeloj EU, premda je povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier priznao da konačna verzija nije odraz ambicioznosti izvornog prijedloga Komisije. Usprkos tome, izrazio je zadovoljstvo postignutim ustvrdivši da je duh reforme ostao netaknut.
Usluge i naknade Ključne novosti tiču se jasnije društvene uloge revizora, njihove povećane neovisnosti i boljeg nadzora revizorskih usluga u EU. Konkretnije, u prvom slučaju to znači detaljnija izvješća kako bi se smanjio nerazmjer očekivanog i dobivenog, jaču transparentnost izvješća te veću odgovornost revizora osiguranu snažnijim revizorskim odborima i mogućnošću raspuštanja revizora ako tako zatraži pet posto dioničara kompanije.
U sklopu drugog skupa mjera uvodi se obveza mijenjanja revizora u subjektima od javnog interesa nakon maksimalno deset godina, što se može produžiti na još deset godina uz raspisivanje natječaja ili na 14 godina ako je riječ o zajedničkoj reviziji, zabranjuje davanje drugih, nerevizorskih usluga subjektima od javnog interesa (porezni savjeti, financijska i investicijska strategija) kako bi se izbjegla revizija ‘vlastitih preporuka’ i ograničenje naknade za nerevizorske usluge subjektima od javnog interesa.
Revizorski standardi Na kraju, bolji nadzor revizorskih usluga i veća tržišna dinamičnost provest će se uvođenjem revizorskih standarda na razini EU, onemogućavanjem klauzula s ‘velikom četvorkom’ (obvezno unajmljivanje jedne od četiriju najpoznatijih revizorskih kuća) i poticanjem zajedničke revizije te kvalitetnijom suradnjom nacionalnih nadzornih tijela osnivanjem odbora europskih nadzornih tijela za reviziju (CEAOB) i davanjem novih ovlasti Europskoj agenciji za nadzor vrijednosnica i tržišta (ESMA).
Jedan od razloga reforme revizorskog sektora i upitna je kvaliteta obavljenog posla netom prije izbijanja krize kada su mnoge banke dobile pozitivna izvješća, iako se kasnije ispostavilo da je to bilo neutemeljeno. Osim toga Komisija smatra da su izvješća iz država članica ponekad patila od ‘manjka profesionalnog skepticizma’, pogrešaka i nedostatka ‘svježeg razmišljanja prilikom obveznih revizija velikih kompanija’. Konzultacije o promjenama pravila pokrenute su stoga 2010., nakon čega su usvojena dva zakonska prijedloga godinu kasnije.
