Do 2019. države Južne Amerike imat će zajednicu sličnu EU

Sjedište Unije bit će u Quitou u Ekvadoru, dok će Južnoamerička banka biti smještena u Bogoti. Do 2019. godine UNASUR će imati zajednički parlament, valutu i putovnicu. Do tada će biti uspostavljeno i zajedničko tržište postupnim ukidanjem carina

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Svijet se mijenja i to ubrzano, a u skladu s tim je i događaj s kraja prošlog tjedna kad su se države Južne Amerike napokon odlučile na prisniji oblik suradnje, težeći uspostavljanju kontrateže svemoćnoj osovini EU - SAD, osnivanjem UNASUR-a, Unije južnoameričkih država, što je novo ime organizacije osnovane još 2004., koja se zvala Južnoamerička zajednica naroda. Dugo u čvrstom stisku SAD-a i njihove Monroeove doktrine prema kojoj je Južna Amerika američko stražnje dvorište, posljednjih se godina počeo otvarati geopolitički prostor za oslobađanje toga kontinenta nakon desetljeća raznih desničarskih hunti, građanskih ratova i političkih nestabilnosti te su stvoreni uvjeti za samostalan razvoj i veću koordinaciju interesa kojom na globalnu scenu sve više istupaju države te regije.

Tako je prošlog tjedna u Brasiliji potpisan sporazum 12 južnoameričkih zemalja o osnivanju UNASUR-a, kojim bi se ujedinile dvije postojeće integracije, Mercosur (carinska unija) i Zajednica andskih država. Cilj je novoosnovane asocijacije pojačati gospodarsku integraciju i političku koheziju. Osim toga, predviđena je jača suradnja na području energetike, infrastrukture i financija, ali ambiciozne zamisli regionalnog lidera Brazila, države s kojom se sve više računa u budućim globalnim ekonomskim, ali i političkim projekcijama i koju se sve češće navodi kao svjetskog igrača, ipak su pomrsili još uvijek izraženi antagonizmi između zemalja regije.

Kolumbija - američki trojanski konj

Mnogo je sličnosti između tog projekta i Europske unije i njene povijesti, na koju se otvoreno i pozivaju još od osnivanja, s obzirom na to da je i dotična nastala ‘nježno’, tek kao blago povezana asocijacija za ugljen i čelik da bi danas bila to što jest. Ugovor o UNASUR-u predviđa rotirajuće predsjedavanje, redovite sastanke ministara vanjskih poslova svake dvije godine i vlastiti parlament koji će sjedište imati u Boliviji. Posebno zanimljiva sličnost tiče se postojanja 'američkoga trojanskoga konja', uloge koju je u osnivanju EU i njenoj povijesti pa sve do danas imalo Ujedinjeno Kraljevstvo, a u slučaju UNASUR-a riječ je o Kolumbiji.

Naime, brazilski je predsjednik da Silva zasmislio i snažniju obrambenu inicijativu, čemu se najžešće usprotivila upravo Kolumbija, što je, imajući u vidu činjenicu da su gotovo jedini preostali ozbiljniji američki saveznik u regiji, sasvim razumljivo. Išarana narkokartelima i općim bezvlašćem, u neprijateljski raspoloženom okruženju izrazito antiamerički nastrojenih susjeda, Kolumbija i nema mnogo izbora jer ovisi o američkoj pomoći. Ideološki sukobi igrali su isto tako veliku ulogu u kolumbijskoj nevoljkosti, a žarište im je u činjenici da lijevo orijentirani susjedi nisu bili voljni ljevičarske gerilske organizacije proglasiti terorističkima. Osim toga, Kolumbija je odbila i predsjedavati organizacijom do daljnjega, pa će to umjesto nje činiti Čile, što otvara pitanje smisla njena sudjelovanja u organizaciji i potpisivanja osnivačkog akta.

Gradi se Interoceanska autocesta

Sjedište Unije bit će u Quitou u Ekvadoru, dok će Južnoamerička banka biti smještena u Bogoti. Namjera je organizaciju postupno dovesti do pandana Europskoj uniji negdje 2019. kada bi osim zajedničkog parlamenta i valute Unija imala i zajedničku putovnicu. Uspostava zajedničkog tržišta planira se postupnim ukidanjem carina do 2014., za neosjetljive proizvode, dok bi za osjetljive krajnji rok bio 2019. Infrastrukturno usklađivanje zemalja članica ponajprije se očituje u gradnji Interoceanske autoceste koja bi trebala bolje povezati Čile i Peru s Brazilom i Argentinom, a prvi će koridor, koji financiraju Peru i Brazil, biti gotov potkraj sljedeće godine. Na području energetske suradnje je, pak, napravljeno mnogo manje, točnije ništa, jer je dogovor o međupovezivanju Argentine, Brazila, Čilea, Paragvaja i Ekvadora prirodnim plinom iz nekoliko izvora ostao upravo to - dogovor. Ideja s putovnicama napreduje mnogo bolje i vizni režimi 12 zemalja članica su ukinuti, što konkretno znači da je za boravke kraće od 90 dana potrebno predočiti samo osobnu iskaznicu pri prelasku granica.

Kakva će sudbina te još uvijek mlade integracije biti teško je procijeniti. S jedne strane postoji niz dodirnih točaka i sličnosti proizašlih iz nacionalnih, kulturoloških, povijesnih i političkih sudbina. Osim toga, trenutak za ostvarivanje jače suradnje i zajedničkih interesa, koji su uglavnom komplementarni, vjerojatno nikada neće biti bolji. S druge, pak, strane, još uvijek postoje ideološki sukobi i razilaženja, koji su iznimno naglašeni, a što bi u odnosu na EU prema kojem se modeliraju, mogao biti veliki problem. Zajedničke vrijednosti, političke, ključno su ‘ljepilo’ bez kojeg integracija šira od načelnih i labavijih ekonomskih dogovora teško može uspjeti. Konvergencija povijesnih okolnosti sada izrazito vuče lijevo u tom dijelu svijeta, prema novoj, južnoameričkoj koncepciji modernog socijalizma i u tom smislu postoji visok stupanj zajedništva zemalja s takvim uređenjem, ali dok god ima onih koji su bliži Americi, prije svega je riječ o Kolumbiji, teško će biti postići visok stupanj integracije. Ipak, činjenica da je Kolumbija, usprkos velikoj nevoljkosti, potpisala sporazum sugerira da je možda riječ o organizaciji koju će biti nemoguće izbjeći na tom kontinentu u dogledno vrijeme, baš kao što je to postao slučaj s EU.