Egipat zabranio izvoz riže, Argentina udarila visoke namete na izvoz soje

Argentinski poljoprivrednici protestiraju zbog vrlo visokih carina na izvoz poljoprivrednih proizvoda, za soju čak 40 posto, a mnoge istočne zemlje zabranjuju izvoz svoje riže. Filipini, primjerice, od početka godine pokušavaju neuspješno kupiti veću količinu te žitarice

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Zvukovi lonaca i tava nisu se čuli u Buenos Airesu još od velike krize 2002., ali najnoviji sukob argentinske predsjednice Cristine Fernández de Kirchner s argentinskim poljoprivrednicima, nastao kao rezultat Vladine želje za postizanjem proračunskog suficita nametanjem visokih nameta na izvoz većine poljoprivrednih proizvoda, koji su prema mnogima ionako veliki, vratio je zvukove kuhinjskog posuđa na ulicu. Veća potrošnja na mirovine i javne radove stvorila je manjak koji se ubrzo mora popuniti, a s druge strane pad svjetskih zaliha nekih poljoprivrednih proizvoda i, posljedično, visoke cijene otvaraju put stvaranju ozbiljnih problema na matičnim tržištima. Tako je i argentinska vlada, kao i neke druge, razrezala visoku izvoznu carinu da bi spriječila rast cijena kod kuće.

Potez je imao nekog smisla tijekom krize 2002., kad je uvedena izvozna carina jer je trebalo spriječiti pretjeran izvoz koji bi ostavio matično tržište bez dovoljnih količina poljoprivrednih proizvoda, s obzirom na to da se tako stvarao fiskalni višak koji je bio prijeko potreban Vladi u stabilizaciji nastale krize. No umjesto da se nameti ukinu nakon uspješne stabilizacije, bivši predsjednik i muž današnje predsjednice Nestor Kirchner još ih je povećao. Otišao je toliko daleko da je zabranio i izvoz poznate argentinske govedine na šest mjeseci. Zoran je primjer, vjerojatno, stopa carine na soju, koja je s već velikih 27 posto podignuta na astronomskih 40 posto. Poljoprivrednici su, naravno, uzvratili štrajkovima i blokadama i ovaj su put, čini se, odlučni izboriti se za svoje interese. Već je sada vidljiv manjak određenih proizvoda - izlozi mesnica zjape prazne.

Cijena riže skočila 30 posto

Malo je vjerojatno da će poljoprivrednici olako odustati s obzirom na to da Vlada ubire i visok porez na prihod, što na primjeru soje znači da se otprilike 44 posto prihoda od tog poljoprivrednog proizvoda danas slijeva u državne kovčege. Sadnja, žetva i prijevoz uz trošak zemlje pojedu dodatnih 50 posto, što poljoprivrednicima ostavlja tek šest centa na svaki dolar. Nadalje, zbog rasta cijene soje nedavno je velik dio neupotrijebljene zemlje kultiviran tom biljkom, pa bi nastavak problema značio propadanje otprilike dva milijuna hektara sljedeće godine. Nažalost, to je tek jedan od činitelja ugrađenih u opći, globalni trend rasta cijena hrane.

U dalekoj Aziji riža, njezina najpopularnija i najkorištenija kultura, bilježi rekordne cijene. Vrijednost je, naime, nedavno skočila nevjerojatnih 30 posto, a kako je riječ o osnovnom prehrambenom proizvodu za otprilike 2,5 milijarde ljudi, raste strah od ozbiljnijih socijalnih nemira. Povećanje se se dogodilo nakon što je Egipt, vodeći izvoznik, uveo službenu zabranu na izvoz riže da bi ukrotio cijenu kod kuće i nakon što su Filipini najavili veliku kupnju riže na međunarodnom tržištu radi povećanja svojih zaliha. Globalne su zalihe na rekordnom minimumu još od 1976. I dok su cijene ostalih uroda poput žita, kukuruza i ostalih poljoprivrednih dobara skočile još prije dvije godine, riža se tom društvu pridružila tek ovog siječnja. Ta zabrana tek je formalizacija prijašnjeg, neuspjelog pokušaja egipatske vlade, ali, što još više zabrinjava, nije osamljena jer slijedi slične poteze Vijetnama i Indije, broja dva i tri na svijetu kad je riječ o riži.

Hoće li se smanjiti proizvodnja

Od manjih izvoznika Kambodža je, primjerice, također najavila izvoznu zabranu. Svi ti potezi rezultirali su smanjenjem količine riže na svjetskom tržištu za trećinu. Filipinisu, pak, kao najveći svjetski uvoznik te žitarice, najavili kupnju 500.000 tona nakon što im to nije pošlo za rukom početkom ožujka. Trude se svim silama pokriti proizvodni manjak i hitno trebaju 1,8 do 2,1 milijun tona i namjeravaju u tu svrhu iskoristiti robne rezerve Vijetnama i Tajlanda. Ništa bolja situacija nije ni na afričkom kontinentu, gdje je ta žitarica također osnovni prehrambeni proizvod u mnogim zemalja koje su već osjetile socijalna gibanja zbog visokih cijena hrane, poput Kameruna, Burkine Faso i Senegala.
Tajlandska riža dosegnula je 760 dolara 27. ožujka, što je skok od 30 posto u odnosu na dan prije, kad je bila 'samo' 580 dolara. Ipak, neki trgovci tvrde da skok nije toliko velik koliko se čini s obzirom na to da je tajlandska riža prošlog tjedna već dosegnula 700 dolara.

Cijene su se udvostručile od početka godine, kad je ta žitarica bila 380 dolara po toni, što je bila posljedica povećane potražnja s Bliskog istoka, iz Azije i Afrike. Pad u svjetskim zalihama na otprilike 75 milijuna tona, što je polovina razine iz 2000., rezultat je potražnje koja prebacuje ponudu u šest od posljednjih osam godina. Sve navedeno odnosi se još i više na druge zemlje s manje učinkovitim poljoprivrednicima od, primjerice, argentinskih, i kojima, k tomu, nemaju socijalne nemire kao izliku. Nastave li opstruirati izvoz, vlade će možda kupiti malo vremena potrošačima, ali uz cijenu smanjenja proizvodnje i domaćeg prihoda te uz prebacivanje resursa u proizvodnju drugih stvari.