Fiskalna politika nema stabilizacijski karakter

Nepotrebno ekspanzivna hrvatska fiskalna politika nema stabilizirajući učinak na gospodarstvo i podiže stopu gospodarskog rasta iznad dugoročno održive razine, a pod plaštom neodrživog rasta krije se strukturni fiskalni deficit, smatraju glavni ekonomisti pet najvećih banaka okupljenih u Klub glavnih ekonomista Hrvatske udruge banaka

Takva je fiskalna politika, drže ekonomisti, u prošloj godini "proizvela" 0,6 do 1,5 postotnih poena brži gospodarski rast od održivog. Strukturni deficit, odnosno deficit koji bi se ostvario da se gospodarski rast odvija prema dugoročno održivom, a ne "pregrijanom" tempu, procjenjuju pak na visini od 2,3 do iznad 4 posto.Opća je ocjena glavnih ekonomista hrvatskih banaka da se hrvatsko gospodarstvo u 2007. godini nalazilo u fazi "pregrijanosti" te da je fiskalna politika odigrala važnu ulogu koja se potkraj godine očitovala i u inflacijskim pritiscima.

Osim toga, stoji u HUB-ovoom priopćenju, ekonomisti smatraju kako je fiskalno potaknut učinak "pregrijavanja" imao važan učinak na deficit tekućeg računa bilance plaćanja.Među ekonomistima postoji konsenzus o tome da se učinak ekspanzivne fiskalne politike u produbljenju vanjskog tekućeg deficita manifestirao u okviru 0,1 do 0,5 postotnih bodova BDP-a, što pod pretpostavkom platnobilančnog deficita za 2007. od nešto više od 8 posto BDP-a upućuje da je država odgovorna za bar pola pogoršanja u eksternoj ravnoteži zemlje.

Ujedno, svi ekonomisti očekuju da će deficit proračuna u ovoj godini biti veći od najavljenog, odnosno da će iznositi 2,6 do 2,8 posto BDP-a.U odgovoru na pitanje je li uravnoteženi proračun moguć u srednjem roku i koja su tri ključna izazova njegovu ostvarenju, ekonomisti banaka članica HUB-a drže kako je moguć, ali u srednjem roku neće biti ostvaren, a kao glavne razloge za to navode nedostatak političke volje za provedbu teških reformi, odnosno nedostatak strategije i vizije reformi te politički ciklus (parlamentarni izbori 2007., lokalni izbori 2009. i predsjednički izbori 2010.).Dodaju i prečesto mijenjanje politika, podcjenjivanje jednokratnih fiskalnih troškova reformi, nedostatak bolje kontrole naplate poreza i preoptimistična očekivanja gospodarskoga rasta do 2010. (H)