Godišnji porezi ostaju isti, posebnim porezom uvedena trošarina

Hrvatska nema pravi porez na imovinu, a on nije uveden ni najnovijim odlukama Vlade. Tako će se godišnji porezi i dalje plaćati prema snazi motora, dužini plovila, kvadratima vikendice i to dosta nisko određeni, dok će biti daleko skuplje kupiti jahtu ili skuplji automobil. U području nekretnima ništa se pak ne mijenja.

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

Zadnjih se dana u Hrvatskoj ponovno (po tko zna koji put) aktualizira pitanje uvođenja poreza na imovinu. Ovaj put to nije motivirano većim stupnjem pravičnosti u podnošenju poreznog opterećenja, već isključivo kao potencijalni izvor prihoda koji bi ublažili deficit državnog proračuna. No, valja podsjetiti da je u državama koje u svojim fiskalnim sustavima imaju oporezivanje imovne porez na imovinu gotovo bez iznimke prihod lokalnih jedinica vlasti, a ne središnje državne. Hrvatska ima neke oblike poreza na imovinu, a oni su i kod nas uređeni kao prihodi lokalnih jedinica, na temelju Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Taj propis određuje vrste poreza koje mogu uvesti županije, gradovi i općine, a neki od njih imaju sva obilježja imovinskih poreza. Tako županije naplaćuju porez na cestovna motorna vozila i porez na plovila, a općine i gradovi naplaćuju porez na kuće za odmor.

Snaga motora i godine starosti

Porez na cestovna motorna vozila godišnji je porez koji plaćaju vlasnici registriranih osobnih automobila i motocikla, neovisno o tome služi li im vozilo za obavljanje djelatnosti ili za privatne potrebe. Godišnji iznos poreza određuje se ovisno o dva kriterija: snazi motora i godinama starosti vozila. Prema kriteriju snage motora, osobni su automobili klasificirani u pet, a motocikli u četiri porezna razreda. Prema kriteriju godina starosti, osobni automobili klasificirani su u tri, a motocikli u četiri skupine. Za svaku kategoriju vozila propisana je godišnja svota porezne obveze, za osobne automobile u rasponu od 200 do najviše 1.500 kn, a za motocikle u rasponu od 50 do 1.200 kn na godinu. Samo se na motocikle starije od 10 godina, snage motora do 20 kW ne plaća porez. Porez na cestovna motorna vozila plaća se na temelju rešenja koje za svaku kalendarsku godinu izdaje porezno tijelo. Porez na plovila također je godišnji porez, a plaćaju ga pravne i fizičke osobe vlasnici plovila. Porezna se obveza određuje ovisno o dužini plovila i snazi motora.

Kuća za odmor ili...

Gradovi i općine naplaćuju porez na kuće za odmor. Porez na vikendice, kao ga popularno zovu, plaćaju vlasnici kuća, zgrada, dijelova zgrada i stanova koji te prostore koriste povremeno ili sezonski. Iznos poreza određuje općina ili grad na čijem je području sjedište nekretnine, a i taj se porez određuje kao godišnji. Visina poreza ovisi o mjestu u kojem se nalazi nekretnina, starosti nekretnine, infrastrukturnoj opremljenosti i drugim obilježjima koja utječu na kvalitetu prostora i korištenje tog objekta za odmor. Svota godišnjeg poreza zakonom je limitirana u rasponu od najmanje pet do najviše 15 kn po četvornom metru korisne površine. U praksi ponekad nastaje spor u vezi s dokazivanjem da se neka nekretnina koristi sezonski i da služi za odmor. Prema definiciji iz poreznog propisa, kućom odnosno stanom za odmor smatra se nekretnina koja se koristi sezonski i povremeno. Ima problema i pri naplati tog poreza od stranaca koji su vlasnici kuća i stanova za odmor u Hrvatskoj, ali se očekuje da će uvođenje osobnoga identifikacijskog broja omogućiti efikasniju međudržavnu razmjenu podataka i poboljšati naplatu poreza na kuće za odmor. Gotovo se može reći da je s ta tri porezna oblika iscrpljeno oporezivanje imovine u našem poreznom sustavu. U prethodnim je godinama bilo pokušaja uvođenja poreza na neizgrađeno građevinsko zemljište, poreza na neiskorištene poduzetničke nekretnine i poreza na neobrađeno poljoprivredno zemljište, ali su ti porezni oblici proglašeni neustavnim.

Što je komunalna naknada

Predlagači uvođenja novih vrsta poreza na imovinu uglavnom predlažu oporezivanje vlasnika građevinskih nekretnina, prije svega kuća i stanova.  No, prije donošenja bilo kakvih odluka valja podsjetiti da u našem fiskalnom sustavu postoje oblici javnih davanja koji nisu porez na imovinu, ali su vezani uz vlasništvo nekretnina. Riječ je o komunalnoj naknadi i komunalnom doprinosu koji se plaćaju na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu. To su namjenski prihodi lokalnih jedinica koji se isključivo koriste za financiranje komunalnih djelatnosti. Komunalnu naknadu plaćaju vlasnici odnosno korisnici stambenog i poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovnih aktivnosti i neizgrađenoga građevinskog zemljišta.  Iz komunalne naknade financira se odvodnja atmosferskih voda, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i krematorija te javna rasvjeta. Iznos komunalne naknade određuje se prema sljedeća dva kriterija: korisna površina i lokacija nekretnine za koju se utvrđuje obveza, što se određuje koeficijentom zone ovisno o pogodnosti položaja i komunalnoj opremljenosti nekog područja, i vrsta nekretnine, što se određuje koeficijentom namjene koji je različit za različite vrste nekretnina, u rasponu od 0,5 do 5.

Prihod lokalne zajednice

Komunalni doprinosi namijenjeni su građenju i korištenju objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Plaća ih vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor građevine. Pri odlučivanju o visini komunalnog doprinosa mora se voditi računa o pogodnosti položaja određenog područja ili zone unutar općine odnosno grada i o stupnju opremljenosti tog područja komunalnom infrastrukturom. Doprinos se plaća prema metru prostornom građevine koja se gradi, a kad se uklanja stara građevina radi gradnje nove i u slučaju dogradnje postojeće građevine, obračunava se na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu. Komunalni doprinos i komunalna naknada nisu imovinski porezi, nego posebni namjenski prihodi lokalnih jedinica. No, pri odlučivanju o uvođenju imovinskih poreza na vlasništvo nekretnine važno je o njima voditi računa. Porezi na imovinu imaju izrazito subjektivna obilježja, pa bi uvođenje novih oblika, uza zadržavanje sada važećih javnih davanja, iako pod drugim nazivom i za druge svrhe, vjerojatno naišlo na snažan otpor poreznih obveznika. Dodatno, pretpostavka za uvođenje poreza na vlasništvo nekretnina su točni podaci o vlasnicima - poreznim obveznicima. Treba uzeti u obzir i visoke troškove administriranja vezane uz utvrđivanje porezne osnovice, naplatu i kontrolu eventualno novih poreza na imovinu.