Imovina tvrtke u privatne svrhe? Da, ali s računom i porezom

Poduzetnicima je porezno najprivlačnije da upotrebu imovine tvrtke deklariraju kao isplatu dobiti. Stopa poreza na dobit u Hrvatskoj je svega 20 posto

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

Brojne jahte, automobili i druga dobra kojima se koriste poduzetnici u privatne svrhe zapravo su imovina njihovih tvrtki pa bi, prema hrvatskim poreznim propisima, koji poštuju načelo razdvajanja gospodarske i privatne sfere poduzetnika, na to trebali i plaćati porez. Dakako, u poreznom je nadzoru katkad teško utvrditi je li riječ o upotrebi dobara i usluga isključivo u gospodarske svrhe ili se imovina trgovačkog društva rabi i u privatne. I porezni sustavi mnogo razvijenijih zemalja imaju teškoća u razgraničavanju gospodarskog i privatnog područja poduzetnika.
U slučaju kad se poduzetnik koristi imovinom tvrtke i za privatnu namjenu, riječ je o prometu koji se oporezuje PDV-om kao vlastita potrošnja.

Primjerice, ako član uprave ili član društva upotrebljava automobil ili jahtu koja je dugotrajna imovina društva i za potrebe svoje obitelji, takva je usluga oporeziva porezom na dodanu vrijednost, koji se obračunava na tržišnu cijenu usluge. Za neke je vrste usluga Pravilnikom o porezu na dohodak propisano da se određuje tržišna cijena takve usluge, primjerice za upotrebu službenog osobnog automobila u privatnu svrhu. Kad je riječ o drugim uslugama, za koje porezni prospi ne određuju iznos tržišne cijene, primjenjuje se odredba prema kojoj je tržišna cijena dobra ili usluge ona koja obično vrijedi u mjestu davanja. Ako poduzetnik rabi jahtu trgovačkog društva za potrebe svoje obitelji, dnevna cijena usluge najma jahte određuje se prema cijenama najma plovila iste snage, veličine i opremljenosti koje vrijede u mjestu u kojem je usluga obavljena. Ili, ako poduzetnik za privatne svrhe upotrebljava stan ili garažu koji su imovina društva, tržišna cijena takve usluge određuje se prema cijenama najma stanova odnosno garaža slične kvadrature, opremljenosti i lokacije koje vrijede u mjestu sjedišta nekretnine koja se upotrebljava.

PDV na tržišnu cijenu upotrijebljenog

Ako je riječ o isporuci dobara, PDV se obračunava na tržišnu cijenu tog dobra, pri čemu je tržišna cijena određena kao cijena nove nabave. Na primjer, u slučaju kad trgovac na malo iz svoje trgovine izuzme artikle za privatnu potrošnju, porez na dodanu vrijednost ne obračunava se na prodajnu cijenu u prodavaonici, nego na nabavnu cijenu, tj. na iznos maloprodajne cijene umanjene za ukalkuliranu trgovačku maržu. U slučaju kad se za privatne potrebe upotrebljavaju dobra proizvedena u društvu, tržišna cijena na koju se obračunava PDV određena je u visini cijene proizvodnje. Na primjer, trgovačko društvo koje proizvodi odjeću ili obuću u slučaju isporuke odjevnih predmeta vlasniku društva ili članovima njegove obitelji duguje porez na dodanu vrijednost na osnovicu u visini proizvođačke cijene tih proizvoda iako se oni na tržištu prodaju po višoj cijeni.

U svim takvim slučajevima porezni propisi polaze od toga da je trgovačko društvo fizičkoj osobi isporučilo dobro ili obavilo uslugu za koju je trgovačko društvo obvezno izdati račun ili sastaviti obračun te cijenu takve isporuke uključiti u prihode, a posebno evidentirati i platiti obvezu za porez na dodanu vrijednost. Ukupnu cijenu s takvog računa  obračuna zajedno s uključenim PDV-om trgovačko društvo potražuje od fizičke osobe kojoj je isporučeno dobro ili obavljena usluga, bez obzira na to o kome je riječ. Ne može li se utvrditi kome je usluga obavljena ili isporučeno dobro, smatra se da je isporuka obavljena odgovornoj osobi koja je donijela odluku o takvom nepoduzetničkom izdatku.

Primitak u naravi također je oporeziv

Ako fizička osoba ne plati trgovačkom društvu naknadu za primljena dobra ili korištene usluge, u poreznom se smislu smatra da joj je trgovačko društvo omogućilo primitak u naravi koji se oporezuje porezom na dohodak ili porezom na dobit. Kad je riječ o članu uprave društva, takav se primitak oporezuje kao plaća. Ako je posrijedi član društva, tada je riječ o isplati zadržane dobiti bilo iz prošlih poreznih razdoblja, bilo o predujmu dobiti za tekuće razdoblje. Nema li mogućnosti isplate dobiti jer društvo posluje s gubitkom, tada je riječ o dohotku od izuzimanja koji se oporezuje stopom poreza na dohodak od 35 posto i pripadajućim prirezom ako je propisan prema prebivalištu fizičke osobe.
Važno je naglasiti da je tržišna cijena zajedno s uključenim porezom na dodanu vrijednost uvijek neto iznos primitka koji se preračunava u bruto svotu određene vrste dohotka.

Promatrano prema visini poreznog opterećenja, za poduzetnike je fiskalno najprivlačnije da upotrebu imovine trgovačkog društva deklariraju kao isplatu dobiti. Stopa poreza na dobit u Hrvatskoj je svega 20 posto, a na primitke od udjela u dobiti i na dividende ne plaća se porez na dohodak. Iznimka je dobit ostvarena od 2001. do 2004. koja podliježe oporezivanju porezom na dohodak do kapitala prema stopi od 15 posto i možebitnom prirezu, o čemu treba voditi računa i u slučaju kad se dobit iz tog razdoblja isplaćuje prebijanjem s potraživanjem za usluge ili dobra koja je trgovačko društvo isporučilo članu društva.

Privatne potrebe nisu reprezentacija

Upotreba dobara i usluga tvrtke za privatne svrhe nije rashod reprezentacije. Reprezentacijom se smatra ugošćenje i darovanje poslovnih partnera, a poslovni su partneri osobe s kojima je uspostavljen poslovni odnos ili se namjerava uspostaviti. Porezno su priznati rashodi od 30 posto, a podliježu oporezivanju PDV-om u iznosu od 70 posto učinjenih izdataka, što ih ipak čini porezno privlačnijim od izuzimanja za privatne svrhe. No, valja biti oprezan jer porezni propisi izrijekom nalažu da se na računima ili obračunima za napravljene rashode reprezentacije obvezno navede naziv poslovnog partnera čiji su predstavnici ugošćeni ili darovani. Ne traži se navođenje imena fizičkih osoba, nego samo naziv trgovačkog društva poslovnog partnera.

Dakako, porezni nadzor ima ovlaštenje da pre-ma cjelini poslovnih odnosa utvrdi je li riječ o gospodarski opravdanom izdatku. Teško je, primjerice, opravdati da su računi za nabavljeni skupocjeni dijamantni nakit ili za krznenu odjeću namijenjeni darivanju poslovnih partnera. Ili, poduzetniku će biti teško dokazati da je račun za svadbenu večeru ugošćenje poslovnih partnera. Karakter nekog poslovnog događaja s poreznim implikacijama trebao bi se prosuđivati prema njegovoj gospodarskoj biti, a ne isključivo prema onome kako se takav izdatak ili rashod deklarirao. U slučaju kad se prividnim poslovima prikrivaju pravi poslovi ili odnosi, porezno je relevantan prikriveni posao, neovisno o tome kako je porezni obveznik to deklarirao.