Izvrsni rezultati Njemačke i Kine otvorili pitanje na čemu se zapravo temelji rast

Aktualna je kriza pokazala da klasični pojmovi potražnje više ne vrijede. Potrošnja je postala vrlo fleksibilan pojam čije efekte više nije tako jednostavno predvidjeti kao što je nekoć bilo. Neki troše, neki stežu, neki proizvode, neki ne proizvode. A opet - svi navodno rastu.

piše Vanja Figenwald

Nešto sporiji ljetni tempo nije se odrazio na radišne Nijemce koji su Europi, inače prilično depresivnome mjestu u posljednje vrijeme, priuštili prvu istinski dobru vijest. Njemački je stroj u svojoj uobičajenoj nepokolebljivosti uspio ostvariti gotovo revolucionaran rast, značajan i velik čak i u objektivnim okvirima, ne samo u danim uvjetima nisko postavljenih letvica. Uzrok općoj euforiji i poplavi panegirika mudroj i pouzdanoj Njemačkoj rast je od 2,2 posto u drugom kvartalu još jedne otužne krizne godine u usporedbi s prijašnja tri mjeseca. Ostali u Europskoj uniji tako su na valu njemačke izvozne eksplozije upisali rast od jedan posto, što ipak ulazi u razred uspjeha samo na razini Unije. Njemački je uspjeh veći utoliko što na svojim leđima 'šlepaju' ostale članice s mnogo skromnijim rezultatima, poput Francuske kojoj je 0,6 posto skok kao od Zemlje do Sunca, ali i one vrlo problematične čija je sudbina još prilično neizvjesna, primjerice, Grke, Španjolce, Portugalce, Talijane, Britance i Irce. Osim što je, dakle, riječ o prvom ozbiljnom uspjehu u Europi nakon mnogo vremena, njemački je boom i najveći od reunifikacije 1990. i na godišnjoj bi razini iznosio više od osam posto.

Dokazi trajnog oporavka Atmosferi iznenađenja pridružile su se Amerika i Britanija, svaka na svoj način. Prva je nakon mnogo goropadnijeg izlaska iz recesije retardirala na samo 0,6 posto u odnosu na prvi kvartal, a druga je napokon ostvarila nešto impresivniji rezultat - rast od 1,1 posto. Zločesti dečki monetarne unije, Grčka, Portugal i Španjolska, i dalje se muče s ekonomijom i ne daju previše razloga za optimizam. Grčka i dalje tone baš kao i, recimo, Hrvatska, s kvartalnim padom od daljnjih 1,5 posto, sedmim za redom, a Španjolska i Portugal na jedvite su jade povukli nekih 0,2 posto rasta. Unatoč njemačkom uspjehu mnogi ostaju oprezni i pomalo skeptični kada je u pitanju dugoročniji oporavak Unije. Bombastični rezultati pripisuju se jednokratnim faktorima kao što su jaka zimska potražnja, niski euro i oporavak Azije, a skepsu u nastavak tako dobrog trenda stručnjaci temelje na izostanku relevantnog oporavka domaće potražnje koju se iz nekog razloga i dalje smatra pokazateljem trajnijeg oporavka. Naime, ako je kriza nešto pokazala, pokazala je da klasični pojmovi potražnje više ne vrijede. Traženje dokaza trajnog oporavka u domaćoj potražnji na razvijenim tržištima djeluje pomalo neusklađeno s promjenama u globalnoj ekonomiji. Usto, kako se može vidjeti u raznovrsnim podacima, potrošnja je postala vrlo fleksibilan pojam čije efekte više nije tako jednostavno izračunati kao što je nekoć bilo. Neki troše, neki stežu, neki proizvode, neki ne proizvode. A opet, svi navodno rastu, pa je skepsu u trajnost takvog oporavka lakše razumjeti kada se stvari tako postave.

Japan svrgnut s trona Druga vijest koja je okupirala naslovnice mnogih svjetskih medija kinesko je pretjecanje vječnog rivala Japana, što se još nedavno činilo nezamislivim, i izbijanje na drugo mjesto liste najvećih gospodarstava svijeta. Razočaravajući japanski rezultati, rast od samo 0,1 posto u drugom kvartalu, i nezadrživo jurenje kineske lokomotive omogućili su toj zemlji još jednu potvrdu temeljnih promjena na globalnoj pozornici. Objašnjenja japanskog podbačaja najviše se vrte oko nedovoljne vanjske potražnje za japanskim izvozom, najviše u Kini kao glavnom trgovinskom partneru. Njemačka ima dovoljno potražnje, Japan nema. Najveći izvoznik, kupac automobila i proizvođač čelika u svjetskim okvirima igra ulogu sličnu njemačkoj ulozi u europskima, ali usporavanje oporavka velikih pokazuje da Kina i njezina potražnja neće biti dovoljne za spas svjetskih teškaša. Pitanje je, doduše, što hoće. Japan je svoje drugo mjesto držao duge 42 godine, ali je i njihovu ekonomskom čudu istekao rok trajanja, nakon prvih posrtanja još 80-ih i 90-ih kada su se suočili s nekretninskim mjehurićem i posljedičnom stagnacijom dugom 10 godina. Primjer japanske zabetoniranosti na drugome mjestu pokazuje i da preuzimanje prvog mjesta nije tako lak zadatak kao što se čini. Američka je ekonomija još znatno veća od kineske, a jaz u BDP-u po glavi stanovnika golem je. Unatoč velikom broju milijardera u stalnom rastu, kineska je akumulacija bogatstva još izrazito neujednačena.

Distribucija bogatstva Ipak, problem distribucije bogatstva nije specifičan samo za Kinu, on je ugrađen u sustav. Nijemci baš i nisu pretjerano optimistični i prema nedavnom istraživanju čak četiri od pet Nijemaca tvrdi kako nema nikakve koristi od navodnog oporavka, a zabrinjavajuć je i podatak da je u samo 10 godina, od 1998. do 2008., udio radnika s niskim dohotkom u toj zemlji porastao za 5,5 posto, na 21,5 posto, što je ogroman skok u odnosu na druge razvijene zemlje poput Amerike i Britanije. Japanci su pak podijeljeni po pitanju pada na treće mjesto. Polovina njih to smatra velikim problemom, polovina ne misli da se nešto posebno promijenilo. I u slučaju Japana sve se glasnije govori o recesiji s dvostrukim dnom, a taj se sentiment može protegnuti i na ostatak razvijenog svijeta, čiji nedavni uspjesi mnoge još nisu uvjerili u trajnost oporavka. Uostalom, i podaci su pomalo zbunjujući. Primjerice, Njemačka proizvodi i izvozi, ali ne troši, i raste. Kina izvozi i troši sve više, ne dovoljno za rast Japana, ali navodno dovoljno za to da neke druge ekonomije povuče iz recesije, i raste. Druge europske zemlje baš ne proizvode i prestale su trošiti, a opet bilježe skroman rast. Amerika povremeno proizvodi i troši, barem u okviru fiskalnih stimulansa, i raste, pa je pitanje tko zapravo troši i na čemu se točno temelji taj rast. Kad se sve zbroji i oduzme, ispada da Kina najbolje stoji, a da su ostali na staklenim nogama uz pomoć kojih hodaju u sasvim nepredvidljivom smjeru.