Kanadski telefonski gigant Bell prodan fondu Providence

Od malog dućana tvrtka Jonathana Nelsona prerasla je u megafond i sada je na devetome mjestu Fortuneove liste privatnih investitora. Kupnja Bella, 'teška' 51,5 milijarde dolara, još nije do kraja realizirana zbog odugovlačenja regulatornih tijela

Pripremio: Vanja Figenwald
[email protected]

Uzbuna je oglašena po cijelom Wall Streetu još prošlog ožujka kad je procurila vijest da BCE, roditeljska kompanija telefonskog giganta Bell Kanada, pregovara o otkupu s Kohlberg Kravis Robertsom. Vijesti da je takva bogata nagrada u perspektivi za KKR, BCE naime ima tržišnu vrijednost od 25 milijardi dolara, ponukala je KKR-ove konkurente poput Blackstonea, Cerberusa i Carlylea da se pokrenu i pokušaju se domoći dijela kolača. Raspletanje ove drame pratio je, s kombinacijom samouvjerenosti i zabrinutosti, Jonathan Nelson, šef Providence Equity Partnersa, manje i znatno nepoznatije tvrtke sa sjedištem na malenom Rhode Islandu. Providence se potiho udvarao BCE-u, odlazeći u prijateljske posjete njegovoj Upravi još od 2004. godine. Providence je, naime, uložio u Bellova rivala MetroNet i osjetio iz prve ruke koliko je Bell jaka tvrtka. Osim toga, bio je svjestan da prema lokalnim zakonima većinsko vlasništvo treba biti u rukama kandskih državljana, pa je 2006. godine počeo s istraživanjem mogućnosti otkupa BCE-a kroz Ontario Teacher’s mirovinski fond, dugogodišnjeg Providenceova investitora i vlasnika najvećeg udjela u BCE-u.

Činjenica da je i KKR ušao u lov nije posebno iznenadila Nelsona, jer je bilo razumljivo da će se Bell nuditi naokolo ne bi li dignuo cijenu.
- Naravno, bili smo zabrinuti, ali dvije smo godine proučavali kompanije i imali idealnog partnera u Teacher’s fondu, ulagali smo u telefonske kompanije već u tri navrata prije toga i banke su jamčile dugovanja. Zato smo bili sigurni u svoju pobjedu - kaže Nelson. Ubrzo su ostali konkurenti odustali u nemogućnosti osiguravanja potpore u samoj Kanadi i konačno je BCE pristao na kupnju od strane Providencea, Ontarija i još jedne stranke, Madison Dearborna, za rekordnih 33 milijarde dolara, odnosno 48,5 milijardi dolara s uračunanim dugom. Pad dolara u SAD-u digao je konačnu cijenu na 51,5 milijardu.

Oprezni kreditori Citigroup i Deutsche Bank

Dogovor je bio trijumf. Ne samo da je Providence uspio izvesti najveći dužnički otkup u povijesti već je u tome porazio KKR. Udar je opravdao Nelsonovu strategiju fokusiranja na medije i komunikacije i njegovanje dubokih, dugoročnih odnosa s ključnim igračima industrije. Uza sve to lansirao je Providence u gornji ešalon private equity tvrtki. No, još je rano za pobjednički krug. Upravo u vrijeme kad je Providence zgrabio svoju nagradu, kreditna tržišta su se počela odmatati. S povlačenjem i otezanjem ugovora kroz regulatorna tijela, Providence i partneri morali su ponovno uvjeriti investitore da će njihovi oprezni kreditori Citigroup, Deutsche Bank i RBS ispoštovati svoje obveze i financirati ovaj golemi otkup. U međuvremenu Nelson ima i svojih glavobolja. Providence je, naime, morao tužiti jednog od svojih kreditora Wachoviju, kako bi osigurao financiranje svoje milijardu dolara teške akvizicije 56 televizijskih postaja od tvrtke Clear Channel Communications. S druge strane, radio je u petoj brzini na Metro-Goldwyn-Mayeru, filmskom studiju koji je Providence kupio od Sonyja, Comcasta i drugih partnera 2005. godine.

MGM nije zadovoljio financijske ciljeve, mučio se s traženjem pobjedničke strategije i bacao bombu za bombom, negativan niz koji bi se lako mogao nastaviti izlaskom njegova novog filma Valkyrie u kojemu Tom Cruise glumi nacista s povezom na oku. I tako se Jonathan Nelson našao na raskrižju. Njegova je tvrtka prerasla iz malog dućana u megafond i sada je na devetome mjestu Fortuneove liste privatnih investitora, a ispred dobropoznatih imena poput Cerberusa i Thomas H. Leeja. Osim toga, jedan je od najjačih igrača u industriji medija, s portfeljem od 41 kompanije, uključujući MGM, televiziju Univision, nekoliko kablovskih televizija i mobilnih mreža.

Zalutao u investicijsko bankarstvo

Nelson, benevolentni 51-ogodišnjak koji je uživao relativnu anonimnost daleko od užurbanosti i strke Wall Streeta, priznaje da više neće biti u mogućnosti održavati ‘niski profil’ i status drugorazrednog igrača koji mu je toliki niz godina bio komparativna prednost. Nadalje, dobri dosadašnji uspjesi Providencea i golemi investicijski resursi (s 12 milijadi dolara njihov je najnoviji fond triput veći od prijašnjega) sa sobom donose pojačanu pažnju, oprez, ali i nerealna očekivanja. Hoće li Nelson cvasti pod ovim novim neuobičajenim pritiskom? Jedan njegov prijatelj, medijski magnat i predsjednik Univisona Haim Saban misli da je odgovor na to pitanje potvrdan. Nemojte dati da vas zavara njegov nježni, mekani stil, kaže. ‘Ovo je tip koji skija iz helikoptera na Grenlandu i koji je jednom ronio ispod propelera svog čamca zato što se zapleo u alge. Čovjek jednostavno obožava izazov’.

Jonathana M. Nelsona moglo bi se nazvati slučajnim investicijskim bankarom. Nije planirao postati direktor svemira poput KKR-ova Henrya Kravisa ili Blackstoneova Stevea Schwarzmana. Zapravo, izjavljuje on ponosno, nije planirao baš ništa. ‘Ne možete na početku povezati sve točkice’, rekao je skupini studenata i roditelja na Sveučilištu Brown prošle godine. ‘Život ne funkcionira i ne bi niti trebao funkcionirati na taj način’. Ta je izjava zasigurno izbezumila neke roditelje koji su od njega očekivali praktične savjete njihovoj obećavajućoj dječici. Ipak, put slučajnosti definitivno je uspio u njegovu slučaju. Sin ortodonta, odrastao je u ugodnom okruženju srednje klase u Providenceu. Kad je došao red na fakultet nije tražio predaleko, izabrao je Brown, gdje je studiju ekonomije dodao predavanja iz glazbe i umjetnosti te mjesto dj-a na lokalnoj radiopostaji. Nakon diplome 1977., nabasao je na posao u Wellmanu, bostonskom proizvođaču specijaliziranih kemikalija. Jedan prijatelj koji je tamo radio namjestio mu je razgovor za posao, a Nelson tvrdi da je na njega otišao samo kako bi vježbao svoje vještine razgovaranja za posao. Na kraju je tri godine tamo ostao i vodio azijske operacije tvrtke.