Matthias Horx: Budućnost će stvarati nova klasa kreativnih

U Zapadnoj Evropi je 1960. godine 50 posto zaposlenih radilo u tvornicama. Danas ih je oko 18 posto. A nestala radna mjesta može se nadomjestiti samo boljim obrazovanjem, smatra Matthias Horx, istraživač budućnosti

Razgovarao: Milan Ilić

Uz ime Matthiasa Horxa veže se neobično zanimanje - on je istraživač budućnosti. I to jedan od najutjecajnijih na njemačkome govornom području. Čovjek zanimljive biografije diplomirao je sociologiju, ali počeo je kao crtač stripova i pisac naučno-fantastičnih romana, radio je kao novinar poznatih časopisa Zeit i Merian, za koje je pratio tehnologiju, omladinsku kulturu i promjene društvenih vrijednosti. Godine 1993. Horx osniva Trendbüro u Hamburgu, koji postaje jezgrom istraživanja trendova u nje-mačkome govornom području, a 1998. osniva Zukunftsinstitut (Institut budućnosti) u Kelkheimu kod Frankfurta.

Horxov publicistički opus traje već 25 godina, a objavio je niz bestselera o društvenoj budućnosti. Institut budućnosti se u međuvremenu razvio u važan intelektualni centar, specijaliziran za rano prepoznavanje dugoročnih trendova, relevantnih ne samo za marketing. Klijenti su mu mnoga velika poduzeća, od Airbusa, preko Beiersdorfa, Bertelsmanna, BMW-a, Deutsche Banka, Deutsche Telekoma, Hewlett-Packarda, Lattoflexa, Microsofta, Nokie, Opela, L’Oréala, Siemensa, Volkswagena i mnogih drugih. Sa suprugom, engleskom publicistkinjom Oonom Strathern, i dvojicom sinova Horx živi u Be-ču.

• Kako ste uopće došli na ideju da se bavite 'istraživanjem budućnosti'?
- Rođen sam 1955. godine, odrastao u 1960-ima. Tada je budućnost bila nešto u što se vjerovalo. Potom, u 1970-ima, sve se preokrenulo, javilo se strahovanje od apokalipse. Rimski klub i drugi govo-rili su kako nemamo dovoljno resursa i da ćemo uništiti Zemlju. Pitao sam se hoće li se stvari baš tako odvijati ili ipak imamo šanse.

Počeo sam kao sociolog i potom se godinama bavio teorijom sistema, kibernetikom, evolucijskom biologijom, antropologijom i drugim znanostima koje pokušavaju utvrditi zakone promjena. Istraživa-nje budućnosti danas smatram posljednjom univerzalnom znanošću, koja se bavi tehnologijama, ali i tijelom i dušom čovjeka. Pritom sam optimist, a upravo sam predao izdavaču, Campusu iz Frankfurta, rukopis knjige Uputa za optimizam.

• Što je osnovna poruka knjige?
- Civilizacijski napredak neusporedivo je veći od nazadovanja, što se rijetko tko usudi reći. Ljudi zaboravljaju da je industrijsko društvo dovelo do toga da danas i s relativno niskim prihodom u Zapadnoj Evropi, od recimo 1.000 eura na mjesec, živite bolje nego knez prije nekoliko stoljeća. S tim novcem možete, recimo, kod Ryanaira kupiti kartu i provesti odmor na Majorki.
Proučavate li raširenost siromaštva ili nepismenosti, također ćete uočiti pozitivne trendove. Broj vrlo siromašnih trajno opada, ponajprije zbog golemih promjena na Dalekom istoku. Naravno, to ne znači da ne postoje krizna područja. To vrijedi i za mnogo što drugo tijekom posljednjih stoljeća. Primjerice, velika zabluda je da je ?nekada« bilo mirnije. Ljudi su oduvijek živjeli s ratom. Suprotno tome, danas imamo relativno malo mrtvih u ratu.

Ideja o napretku, koju branim u novoj knjizi, posljednja je moguća društvena provokacija. To primje-ćujem u mnogim diskusijama. Danas se možete skinuti goli i trčati ulicom, i to se neće doživljavati kao provokaciju - izgledat ćete kao umjetnik. Općenito dopušteno je kršiti sve tabue, jedino ne smijete biti optimist. Ako ste optimist, suočit ćete se s nevjerojatno agresivnim reakcijama.

• Nedovoljan osjećaj sigurnosti mnoge ispunjava zebnjom, teško je biti optimist kad su ljudima radna mjesta dovedena u pitanje?
- U Zapadnoj Evropi je 1960. godine 50 posto radno aktivnih ljudi radilo u tvornicama. Danas ih je oko 18 posto. Smatram da manji broj uobičajenih poslova u industriji nije negativan. Na mnogo načina to podrazumijeva određeno oslobađanje čovjeka. Naravno, da bi se nadomjestila i zamijenila nestala radna mjesta, prijeko je potrebno ljude bolje školovati. To smatram osnovnim europskim pitanjem. U Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji stopa obrazovanja zapanjujuće je loša. Suprotna je situacija u skandi-navskim i nekim drugim državama. U Finskoj čak 91 posto mladih ljudi polaže maturu, a na njemač-kome govornom području taj je udjel samo oko 28 posto. Ni u Njemačkoj ni u Austriji nisam čuo da je netko rekao ono što je izjavio jedan menadžer iz Nokie: 'Plaćam 60 posto poreza, ali to činim rado, znajući da imamo najbolji obrazovni sustav na svijetu.'

• Ipak, većina mladih i u Srednjoj Evropi završava srednju školu.
- Točno, ali to više danas nije dovoljno. Glavni je problem rana segregacija učenika, koja je imala vsoje opravdanje u industrijskom društvu. Sadašnji skandinavski sustav obrazovanja polazi od toga da zapravo više nema radnika, te da cijelo društvo treba biti vrhunski obrazovano. Naravno, to ima svoju cijenu. Skandinavci potiču emocionalnu inteligenciju, kooperacijske i druge sposobnosti prijeko potreb-ne za društvo zasnovano na znanju. Tu su, svakako, i strani jezici. Englezi i Amerikanci ne uče strane jezike, ali Finci bez njih ne mogu  i upravo zato su u prednosti. Naime, poznato je da je učenje stranih jezika izuzetno važno za razvoj mozga.

• Samo obrazovanje nije dovoljno za svijetlu budućnost. Kako je vi vidite?
- U identičnoj smo povijesnoj situaciji kao i prije 200 godina, kada se agrarni, feudalni sustav preobra-žavao u industrijski. Danas se u Europi industrijski sustav preobražava u sustav zasnovan na znanju. Pritom puca osnovni društveni ugovor i organizacijska forma. To je prirodni proces.
Sada imamo globalnu privredu, koja je svijet ponovno napravila 'pločom', kao što kaže američki publicist Thomas Friedman u svojoj nedavno objavljenoj knjizi The World is Flat (Svijet je ploča). S jedne strane, konkuriraju nam Indija i Kina, ali istodobno tamo stotine milijuna ljudi počinje živjeti u blagos-tanju kakvo mi odavno imamo. To znači da se Evropi mora nastaviti razvijati. Nužno je da društvo postane znatno više obrazovnw razine od sadašnjega, znatno kreativnije nego što je danas. Prijeko nam je potrebna nova klasa, klasa kreativnih.

• Hoće li u takvome društvu šanse imati isključivo mladi, zdravi, fleksibilni, poduzetni, ljudi otporni na stres?
- Ne, u prvom redu zato što kreativna klasa nije jedina koja raste. Druga, također sve brojnija, je 'klasa novih usluga'. Riječ je o ljudima koji nemaju trajni posao, koji rade privremene, ne baš dobro plaćene poslove, ali za kojima postoji velika potražnja, kao što su njega starih i bolesnih, ugostiteljske i mnoge druge usluge. O toj ćemo se morati politički pobrinuti. Moramo je osigurati, za nju će morati postojati dobar socijalni sustav.

Te će dvije klase prevladati i zato će nam biti nužan novi društveni ugovor, sličan onome sklopljenom između buržoazije i proletarijata. Drugačije neće ići. S jedne strane su nam, naglašavam, nužni krea-tivni, dinamički procesi kako bi privreda ostala živahna. S druge strane, socijalna zaštita.

• Imate neveliku djecu. Što im savjetujete?
- Prvo, u školi moraju naučiti da budu dio kreativne klase. Da bi to uspjeli, moraju ispuniti tri uvjeta: stvori si sam svoje zanimanje, budi sam svoj poslodavac i, treće, uvijek budi spreman na budućnost, što znači da se moraš permanentno obrazovati.

Istodobno, očekujem da država razvije takozvani flexecurity sistem, koji objedinjava fleksibilnost i sigurnost. Najbolji trenutačni primjer toga nudi Danska. Tamo nema zaštite od otpuštanja, možete biti otpušteni bilo kada, no čim ostanete bez posla dolazi vam netko tko analizira za što ste sposobni i upućuje vas na novi posao. Danska ima najmanju nezaposlenost u Evropi. To je skupo, ali efikasno. Ne zaboravite pritom da je nezaposlenost još skuplja. Ako ljudi ne rade, ne mogu plaćati porez.

• Tko su vam najčešći klijenti?
- Nerijetko su iz najviših rukovodnih struktura različitih poduzeća, od proizvođača automobila, preko trgovaca tekstilom, vlasnika lanaca kavana do, recimo, upravnika staračkih domova. Oni se pitaju kako će izgledati transport u budućnosti ili kakvi će biti budući starački domovi. Ti ljudi žele da se na stvari gleda iz drugačije perspektive, ne samo s obzirom na poduzeće u kojemu rade nego i na poslovnu granu. U biti, žele shvatiti suštinu svog posla.
Istraživanje budućnosti neka je vrsta ogledala društva. Istraživač budućnosti, naravno, nema odmah spreman odgovor, ali može razviti sustav dubljeg promišljanja tih pitanja. Posao mu je da vrlo rano prepozna velike teme trenutka i javno ih obznani.

• Pozitivno gledate na cjelokupni ljudski razvoj. Ipak, tvrdite li da bojazan od nazadovanja nije neute-meljena?
- Svakako, backlash je uvijek moguć. Idealni život ne postoji, to je bila zabluda marksizma. Kontrare-akcija se uvijek javlja, ali ona ne može zaustaviti megatrendove.

• Spominjanje megatrendova podsjetilo me da u Beču živi i John Naisbitt, također poznati istraživač budućnosti.
- Naisbittov sam dobar prijatelj. U poznatoj knjizi Megatrendovi, on je izrekao odlučujuće riječi, praktički njegov je izum termin 'globalizacija'. Napisao je i knjigu Megatrendovi za žene koja je također danas relevantna. Napisao je i knjigu Megatrendovi Azija. Nedugo nakon njezina objavljevanja Azija se za-tekla u krizi i mnogi su ismijali Naisbitta. Međutim, to je bila tek kraća epizoda - nisu mu se dugo smijali.