Ponovno pumpanje potrošnje i građevinarstva ne jamči izlazak iz krize

Rast američkoga gospodarstva u trećem tromjesečju od 3,5 posto posljedica je, osim povećane potrošnje od 3,4 posto i ulaganja u građevinarstvu od čak 23,4 posto, i obilatih državnih intervencija u financijski sustav. Balon se tako ponovo napuhava...

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Nakon oporavka Njemačke, Francuske i Japana u kolovozu ove godine, stigla je i vijest koju su svi napeto iščekivali još od početka zamračenja u globalnoj ekonomiji. Statistika je ovaj put bila blagonaklona i potvrdila ono o čemu se već neko vrijeme šuškalo, da se američka ekonomija, usprkos svemu najveća na svijetu, počela oporavljati i izašla iz najspominjanijeg stanja u posljednjih godinicu, dvije - recesije. Štoviše, u skladu s vrlo dramatičnim padom, rast je bio podjednako iznenadan, ne toliko svojom pojavom, koliko svojom snagom. Rast aktivnosti američkoga gospodarstva iznosio je iznenađujućih 3,5 posto u trećem tromjesečju, što je najveća stopa rasta još od trećeg tromjesečja 2007. Skok, doduše, i nije bio toliko iznad očekivanja jer su se analitičari igrali s 3,3 posto, ali sve što premašuje ionako relativno optimistično očekivanje, svaki plus u principu je vrlo je dobra vijest, pogotovo ako je riječ o najvećoj ekonomiji svijeta.

Kako su objasnili iz američkog ministarstva trgovine, rast je rezultat oporavka osobne potrošnje i ulaganja u gradnju novih kuća, dva presudna sektora ukupne američke ekonomije. Potrošnja, primjerice, koja čini dvije trećine ukupne gospodarske aktivnosti, zabilježila je rast od 3,4 posto, dok su ulaganja u stambene objekte skočila čak 23,4 posto. Drugim riječima, američko gospodarstvo uspješno se ponovno napuhava, a od ove krize čini se i nije previše naučilo. Misliti da će isključivo regulacija financijskog sektora riješiti sve probleme, kao i teza da je jedini krivac pretjerano nagrađivanje pojedinaca površnost je tipična za Amerikance, koji nisu voljni previše intervenirati u temelje svog sustava i pogleda na svijet. Manjak ozbiljne proizvodnje, koja je desetljećima polako odlazila u smjeru istoka i kontinuirano zaduživanje za kupovanje tako proizvedenih dobara među presudnim su uzročnicima pucanja balona, a ponovno pumpanje potrošnje i građevinarstva sasvim sigurno nije korak u pravom smjeru.

Tek blagi optimizam

Burze, pak, koje su u posljednje vrijeme potpuno nepredvidljive i ne mogu više služiti kao relevantan pokazatelj stanja u ekonomiji, reagirale su prosječnim rastom od dva posto na Njujorškoj burzi. Dow Jones indeks skočio je dva posto, što su pratili i drugi burzovni pokazatelji poput S&P500 indeksa i Nasdaqa, koji su rasli sličnim brojkama. Ipak, usprkos sveopćoj opreznosti analitičara i stručnjaka koji se više ne žele opeći, činjenica je da Amerika više nije, statistički gledano, u recesiji. Blagi se optimizam, posljedično, širi tržištima i svi se nadaju da je to ujedno i načelni kraj jednog od najgorih poniranja globalnoga kapitalizma. S druge strane, kompanije očito nisu sasvim uvjerene u dolazak proljeća i nastavljaju gomilati gotovinu, piše Wall Street Journal. Samo po sebi možda i ne pretjerano zabrinjavajuće, ali ako se tome doda podatak da zaposlenost i dalje ne bilježi pozitivne pomake, jasno je da realni sektor još uvijek nije siguran u bolja vremena.

Amerika iza EU i Japana

Tim razvojem događaja najnezadovoljniji mogu biti Britanci, koji su tako ostali jedna od rijetkih velikih ekonomija koja još uvijek nije izašla iz recesije. Štoviše, ekonomija Britanije sažela se daljnjih 0,4 posto u razdoblju od srpnja do rujna, odnosno u trećem kvartalu 2009. Prvi sretnici bili su Njemačka, Francuska i Japan još u kolovozu. Potonji je iz najgore recesije još od Drugoga svjetskog rata izašao s rastom BDP-a od 0,9 posto i to nedugo nakon što su drugo dvoje isto tako ostvarili prvi rast BDP-a nakon početka recesije, još manji od tog. Francuska i Njemačka u drugom su kvartalu ove godine rasli sićušnih 0,3 posto, ali uzimajući u obzir kontekst, ta se brojka može smatrati slonovskom.

Ukupno uzeto, vrlo zanimljivi podaci koji sugeriraju da svjetska ekonomija očito i nije toliko ovisna o američkoj koliko se prije mislilo. Simultani uspon Japana, Francuske i Njemačke cijeli kvartal prije SAD-a, koji je još jednom srušio konvencionalnu ekonomsku mudrost koja je predviđala Americi prvoj izlazak iz recesije pa tek onda i Europe za nekih šest mjeseci, sugerira da izvoz u prezaduženu Ameriku već neko vrijeme nije udarna igla svjetske ekonomije. O Kini, koja je zapravo izvrsno prošla u cijeloj aferi i skratila si put prema svjetskom tronu, više i ne treba previše govoriti. Vjerojatno najvažnija vijest koja se nje tiče jest da je u istom tom kolovozu službeno pretekla Njemačku kao najvećeg izvoznika na svijetu, prema podacima Svjetske trgovinske organizacije. 

Što bez poticaja?

Najveće pitanje sada je ujedno i ono na koje se više nitko ne usudi dati jednoznačan odgovor - kamo će dalje ići nestašna krivulja gospodarske aktivnosti? Mogućnosti je nekoliko i svaka ima pristaše, ali najviše interesa i prijepora izaziva slovo W, odnosno strah od oporavka s dvostrukim padom prije potpunog, stabilnog rasta. Velik broj analitičara drži da su pozitivni podaci posljednjih mjeseci prije svega rezultat ogromnih fiskalnih poticaja i nadomještanja klasične potrošnje državnom, što je zapravo sasvim točno. Slijedom te činjenice, strah od novog pada opravdan je i svatko tko vjeruje u W-oporavak s pravom je oprezan.

S druge strane, može se tvrditi i da je fiskalni poticaj ionako samo anlaser za auto koji se ugasio i da bi nakon ponovnog paljenja taj auto trebao biti u stanju raditi sâm. U ekonomskoj terminologiji to bi značilo da je vraćen krucijalni element za uspješno funkcioniranje ekonomije - povjerenje. Velik dio onoga što se događalo nakon raspada financijskog sustava bilo je rezultat općeg nestanka povjerenja svih sudionika svjetske ekonomije, pa bi se slijedom te logike umjetno vraćeni optimizam trebao pretočiti i u vraćeno povjerenje igrača na globalnom tržištu. U konačnici to bi značilo oporavak svjetske ekonomije, koji bi trajao koliko treba da nanovo napuhani potrošački balon pukne, iako mirne vode vjerojatno neće trajati onoliko koliko je to dosad bio slučaj. Krize će pogađati brže i žešće.