Štreberi padaju na ispitu iz empatije i suradnje
Želite li znati koliko ste uspješni u komunikaciji pitajte svoje sugovornike. Oni će vam točno reći razumijete li ih na pravi način i razumiju li oni vas
Otkako je praksa porazila teoriju o IQ-u kao jedinom mjerilu pri odabiru kadra, poslodavci traže i dobro plaćaju emocionalno i socijalno kompetentne radnike
Piše: Tanja Pureta
www.poslovnaizvrsnost.hr
Da nešto nije sasvim u redu, postalo je jasno kad su se neki mladi menadžeri s IQ-om daleko iznad 150 i odličnim diplomama prestižnih fakulteta pokazali posve neučinkovitima, čak do mjere da su postali destruktivan element u tvrtki. Bilo je to ozbiljno upozorenje teoriji koja je donedavno vrijedila, a prema kojoj se smatralo da je za uspješnost u poslu važno jedino izvrsno stručno znanje i iznadprosječna inteligencija, što su podupirali i psiholozi tvrdeći da je pri odabiru kadra test inteligencije jedino što treba uzeti u obzir. Desetljećima uvriježeno mišljenje praksa je stalno demantirala upozoravajući na to da ljudi s velikim znanjem i intelektualnim sposobnostima nisu nužno i uspješni djelatnici. Ako je poslodavac zaposlio osobu s najboljim prosjekom ocjena na fakultetu, to nije značilo da će on ili ona uspješnim radom opravdati povjerenje. S druge strane, djelatnici s nešto slabijim znanjem i intelektualnim kapacitetom nerijetko su zabljesnuli kvalitetom svoga rada. Postajalo je sve jasnije da je za izvrsnost u poslu potrebno još nešto osim znanja i inteligencije te da je to nešto veoma važno.
U protekla dva desetljeća psiholozi su proveli niz istraživanja kojima su nastojali saznati koje su to karakteristike potrebne za uspješan rad. Rezultati su izdvojili komunikacijske vještine, prilagodljivost, samokontrolu, motivaciju za rad, djelotvornost u skupini, djelotvornost u organiziranju, potencijal za vodstvo te primjereno intelektualno funkcioniranje, stručnost i iskustvo. Od sedam tih kategorija samo jedna govori o važnosti intelektualnog funkcioniranja, stručnosti i iskustva. Sve druge odnose se na različite aspekte tzv. emocionalne inteligencije. Postalo je jasno da je upravo emocionalna inteligencija ključ uspješnosti u poslovanju. Ta se vrsta inteligencije u načelu sastoji od vještine upravljanja sobom i vještine uspješne suradnje s drugima. I jedna i druga vještina važne su ne samo za uspješnost poslovanja nego i općenito za ostvarivanje životnih ciljeva.
Upoznaj samoga sebe
Vještina upravljanja sobom podrazumijeva razvijenu samosvijest, samosvladavanje i motiviranost. Ljudi koji imaju razvijenu samosvijest dobro poznaju sebe, svoje snage, uvjerenja, vrijednosti, želje i ciljeve. Začuđuje koliko je ta vještina u prosjeku slabo razvijena. Mnogi žive u iluziji da sami sebe dobro poznaju jer žive u vlastitoj koži 24 sata na dan, pa smatraju da ne trebaju posvećivati dodatno vrijeme razmišljanju o sebi. Međutim, mnogi od nas nisu se nikad ozbiljnije zapitali zašto rade posao koji rade, zašto ostaju na poslu koji ih ne zadovoljava a da nešto ne promijene, što bi željeli postići za pet godina i što im treba za to, što bi rado učili, koji je to posao u kojem bi doista uživali... i mnoga druga slična pitanja koja bi im pomogla da znaju tko su te da žive u skladu sa svojim pravim interesima i vrijednostima. Ako samo pasivno odgovaramo na zahtjeve okoline a da pritom nismo svjesni koliko nas to ispunjava, teško da ćemo u poslu, ali i u životu općenito, biti sretni i zadovoljni. Zna se da su najbolji djelatnici oni koji rade posao koji ih uistinu ispunjava, koji ga ne shvaćaju kao svojevrsnu prinudu. Poslodavci žele djelatnike koji se u poslu i osobno ostvaruju, a ne odrađuju mehanički. Stoga je razvijanje samosvijesti najveći interes i za poslodavca i za osobu koja želi živjeti život punim plućima.
Strah paralizira
Samosvladavanje je vještina kontrole vlastitih emocija i ponašanja. Da bismo mogli uspješno kontrolirati emocije, najprije ih moramo znati prepoznati i odgonetnuti što nam žele reći. Kad nas preplave neugodni osjećaji, važno je znati prepoznati jesu li ih prouzročile vlastite nezadovoljene potrebe. Također, važno je znati kako se zauzeti za sebe i zadovoljiti te potrebe. Primjerice, kad je netko stalno potišten jer ga kolege ne uključuju u timski rad, umjesto da se povuče i svakim danom bude sve nesretniji, trebao bi prepoznati o čemu je riječ i o tome otvoreno porazgovarati s kolegama. Dobro je pitati ih kako može pomoći i istaknuti svoje vještine koje bi timu dobro došle u zajedničkom radu. Otvoreno izražavanje ljutnje ili agresije također se ne preporučuje jer najčešće dovodi do međusobnog optuživanja i vrijeđanja, što svakako ne pridonosi ozračju staloženog rješavanja problema.
Strah je također emocija koju ljudi u pravilu slabo kontroliraju. Naravno, on nam skreće pozornost na moguće opasnosti i u tom je smislu potreban osjećaj, ali strah koji nas paralizira u aktivnostima loš je. Mnogi ljudi zbog njega izbjegavaju pričati na stranom jeziku, prezentirati nešto većem broju ljudi, reći nadređenom svoja očekivanja od suradnika i slično. Stoga je vještina samokontrole i dobrog upravljanja vlastitim emocijama i ponašanjem izrazito važna za uspjeh u životu i poslu. Oni koji se znaju motivirati, s lakoćom ustaju svako jutro i vesele se svakom novom danu i aktivnostima koje ih očekuju. Biti vođen interesom, a ne vanjskim poticajima daje ljudima osjećaj slobode. Sami su izabrali aktivnosti kojima se bave i pritom se osjećaju dobro.
Primati i slati poruke
Pretpostavka uspješne suradnje s drugima su razumijevanje, pomaganje drugima, komunikativnost, uspješno razrješavanje sukoba, sposobnost timskog rada i drugo. Da bi mogli razumjeti druge, preduvjet je da im posvetimo punu pozornost, odnosno sa stvarnim interesom slušamo one koji nam se obraćaju. No, to u današnje vrijeme nije nimalo lako. Brojni događaji i stalne promjene objektivno nam onemogućuju da se koncentrirano posvetimo jednom zadatku ili jednoj osobi. Treba znati oduprijeti se tim izazovima i postaviti svoje prioritete. Kvalitetno razumijevanje ljudi u okolini, od suradnika do klijenata i poslovnih partnera, preduvjet je uspješnog poslovanja. A vještina aktivnog slušanja preduvjet je i uspješne komunikacije s drugima. Komunicirati, pak, znači i primati i slati poruke; ako smo vješti govornici, ne znači da automatski znamo i uspješno komunicirati. Uspješnost u komunikaciji najlakše je provjeriti tako da ‡ pitate svoje sugovornike. Oni će vam točno reći razumijete li ih na pravi način i razumiju li oni vas.
Poslodavci već sada traže i dobro plaćaju emocionalno i socijalno kompetentne djelatnike. Harvardska poslovna škola, primjerice, osobitu pozornost posvećuje upravo razvoju empatije (razumijevanje drugih) i suradnje.
| Emocionalna inteligencija može se razvijati |
| Za razliku od intelektualne inteligencije, koja se može razvijati u određenoj dobi i do određenih granica, emocionalna se može razvijati bez obzira na životnu dob. Svatko od nas može naučiti koje su vještine potrebne za, primjerice, uspješan timski rad i svakodnevno ih razvijati na radnome mjestu. Svatko može vrlo uspješno naučiti komunicirati i kontrolirati emocije; svatko može spoznati sebe ako to želi i posveti tome određenu pozornost. Emocionalna inteligencija samo se donekle može razviti automatizmom (suočavanjem s različitim situacijama tijekom odrastanja). Da bi se razvila na pravi način, valja usvojiti znanje i stalno prakticirati nove vještine dok ne prijeđu u naviku. Vježbate li aktivno slušanje, postat ćete izvrstan slušač i poznavatelj ljudi oko sebe, što je nenadmašna poslovna i osobna prednost. |
| Nema opravdanja za agresivnost |
| Neki ljudi razgovor o emocionalnoj inteligenciji doživljavaju kao zadiranje u intimu zato što žele imati opravdanje za svoje ponašanje. Smatraju da imaju pravo agresivno se ponašati prema drugima jer to doživljavaju kao dio svoje osobnosti, koja se ne može mijenjati. Kad bi prihvatili da su odgovorni za svoje emocije i ponašanje, kao i to da se emocionalna inteligencija može naučiti, morali bi se početi mijenjati. Pripišu li svoje ponašanje 'višoj sili' (genetici, sudbini, problemima u djetinjstvu...), skidaju odgovornost sa sebe, što im dopušta da se ponašaju kako hoće. |
| Vještine potrebne za uspješan rad |
| - komunikacijske vještine: aktivno slušanje i uspješno prenošenje poruka - prilagodljivost: pozitivne kreativne reakcije na neuspjehe i prepreke - samokontrola: samopouzdanje, kontrola i pozitivno usmjeravanje emocija; motivacija za rad u skladu s ciljem; želja za razvojem karijere i ponos zbog postignuća - djelotvornost u skupini: suradnja i timski rad, želja da se osobno pridonese uspjehu tima, vješto razrješavanje sukoba - djelotvornost u organiziranju: uspješno postavljanje ciljeva i planiranje vremena - potencijal za vodstvo: motiviranje suradnika - primjereno intelektualno funkcioniranje, stručnost i iskustvo |
| Kraj |