Sveti Martin: Toplice koje pobjeđuju slovensku konkurenciju

Naftaši su 1911. u Međimurju tražili naftu, a otkrili toplu vodu. Sveti Martin je danas opet u rukama dioničara iz naftnog biznisa. Oko bazena gradi se resort u kojem su dosad svi apartmani rasprodani iako je kvadrat skuplji nego u Hoto vilama

Piše: Željka Laslavić
[email protected]
foto: Dražen Lapić

              Pa ipak, činjenica je da se u njima topla voda vrlo dobro prodaje i da je Sveti Martin dokazao da se u Hrvatskoj od zdravstvenog turizma može napraviti vrlo unosan posao. U manje od dvije godine toplice su postale dostojan konkurent slovenskim toplicama, a strategija razvoja temelji se na polaganom, ali sigurnom širenju objekata i sadržaja kakve nemaju niti jedne druge toplice. Bivši naftaš Rudolf Radiković za toplice je dobio koncesiju na 30 godina i na 300.000 četvornih metara gradi svojevrstan resort za koji je u banci digao kredit u vrijednosti 5,8 milijuna eura.

- Ove godine očekujemo zaradu od sedam do osam milijuna kuna, kojom ćemo ući u nova ulaganja i godišnji promet u visini 24 milijuna kuna. Međimurje je do sad tijekom godine bilježilo sveukupno oko 24.000 noćenja, dok mi u ovoj godini planiramo ostvariti 40.000 noćenja samo u toplicama - najavljuje Radiković.

Iako je od tada promijenila mnogo vlasnika, međimurska termalna voda po drugi put je u rukama naftaša, direktora i koordinatora projekta koji je 16 godina radio u Ina Naftaplinu i bio menadžer platformi diljem svijeta, između ostalih i talijanskog Agipa. Danas u strukturi Svetog Martina sudjeluje 31 dioničar, uglavnom iz naftnog biznisa, uključujući kolege iz Inine tvrtke kćeri Crosco. Bogata termalna voda visoke mineralizacije poznata je na tom području još od 1911. godine kad je englesko-mađarska tvrtka London Budapest kopala bušotine tragajući za naftom, ali umjesto nafte potekla je termalna voda.

Okolno pučanstvo ubrzo je otkrilo ljekovitu svrhu vode te je 1936. godine sagrađen minijaturni drveni i jedan natkriveni bazen te je instalirano sedam kada za namakanje u termalnoj vodi. Sveti Martin je otvoren prije godinu i pol i već je prošle godine primio priznanje za napredak u kvaliteti turističke ponude u kategoriji termo-mineralnih lječilišta.

Toplice je početkom 90-ih privatiziralo trgovačko poduzeće Union, koje je u ono vrijeme držalo većinu turističkih objekata u Međimurju, a kasnije je toplice prodalo tekstilnoj tvrtki Modeks. Tada je u vlasništvu bilo oko 300 dioničara, većinom radnika koji su radili pritisak na Upravu za dalje investicije i širenje poslovanja, ali za to nije bilo dovoljno novca. Modeksovo poslovanje uglavnom se svodilo na lohn poslove, uloženo je oko pet milijuna eura u bazene i skupocjene filtre koji danas čine najmoderniji sustav filtriranja vode u Hrvatskoj, a temelji se na konstantnom protoku vode, bez obzira ima li u bazenima gostiju.

- Nakon što smo od Modeksa otkupili dionice, napravili smo reviziju poslovanja i krenuli u pregovore s lokalnom upravom. Promijenili smo ime iz Toplice Vučkovac u Sveti Martin radi stranih turista, prema istoimenoj općini. Iako u međimurskoj regiji živi većinom staro stanovništvo koje vrlo privlače masaže, šetnje, wellness i izleti, trenutačno nam najviše gostiju stiže iz Primorsko-goranske, Zagrebačke, Istarske i Splitske županije. Investicijama u toplice oživjela je i cijela regija, profitirali su lokalni ugostitelji koji se bave seoskim turizmom, jer ljudi koji kod nas odsjedaju tjedan dana žele upoznati kraj u koji su došli, a koji između ostalog ima i veliku povijesnu vrijednost - smatra Radiković.

U sustavu toplica prvo je sagrađen stambeni dio, 14 kućica sa po šest apartmana sa četiri zvjezdice, a trenutačno se gradi još šest kućica koje su već prodane uglavnom tvrtkama. Radiković na taj način oplemenjuje sredstva za dalja ulaganja, a činjenica da je svih 36 apartmana veličine od 35 do 55 četvornih metara prodano po cijeni od 1.750 eura po kvadratu, što je više nego cijena kvadrata u Hoto vilama nadomak Zagreba, pokazuje da je interes za tim krajem vrlo velik. Osim apartmana, Radiković je već prodao i poslovne prostore koji se tek grade. Tim novcem završava četiri teniska i započinje gradnju golf terena, dva vanjska bazena na 1.700 četvornih metara, stakleni restoran u kojem će gosti moći objedovati nakon izlaska iz bazena i aquabar.

- Iznad postojećeg restorana nekada su se gostima iznajmljivale sobe, koje smo preuredili u kongresne dvorane sa svom potrebnom tehnologijom. Te prostorije koriste tvrtke poput Ericcsona, Plive, Gravea, koji je dolazio s 50-ak grupa, Siemensa i slične. Kreditom smo zatvorili financijsku cjelinu, u četiri mjeseca otkako smo otvorili objekte ostvarili smo 12.000 noćenja. No, kredit je teško vraćati, stoga se ne smijemo prebrzo širiti i zaduživati.

Teško nam je još u ovoj fazi ulagati u marketing, pa smo okrenuti lokalnim medijima i regijama iz kojih nam dolazi najviše posjetitelja. Ionako smo sami doveli 85 posto gostiju direktnim marketingom i komunikacijom s tvrtkama, školama i domovima umirovljenika. Još uvijek smo za 40 posto jeftiniji od Slovenaca, ali još nemamo hotele - priznaje Radiković.
Hoteli su jedan od prioriteta njegovih investicijskih planova, a neslužbeno doznajemo da će od dva hotela jedan s četiri zvjezdice graditi u suradnji s talijanskim lancem hotela Rocco Forte, odnosno Savoy, koji bi trebali ući u vlasništvo. U Italiji postoji oko 350 toplica, a kod onih u blizini Padove sagrađeno je 200 hotela na samo 10 četvornih kilometara.

Što se tiče konkurencije, Radiković se ne mora zabrinjavati sve dok je većina toplica u rukama države, kojoj nije u interesu da se one razvijaju u turističkom smjeru, a on se ne boji ni stranoga kapitala.
- Sumnjam da stranci na ovom području imaju veliki interes, jer čitava regija ima svega 130.000 stanovnika - zaključuje Radiković.

Iako u Svetom Martinu ne šeću doktori u bijelim kutama, s obzirom na rapidni rast broja posjetitelja i popularnosti zdravog življenja, on bi mogao biti izvanredan primjer kako Hrvatsku izjednačiti sa susjednim zemljama u ponudi zdravstvenog turizma. Dok se u njima taj turizam razvija usporedo sa svim svojim ostalim oblicima i toplice imaju jednaku važnost u turizmu kao i luksuzni hoteli, u Hrvatskoj još nije niti definiran zakon o zdravstvenom turizmu.

Toplice su još uvijek ustanove u koje 90 posto posjetitelja dolazi na rehabilitaciju preko uputnica, a specijalne bolnice popratne sadržaje obavljaju ilegalno, jer se zakonski ne bi smjele baviti turističko-ugostiteljskom djelatnosti.
  

EU investira u toplice

            Rudolf Radiković smatra da su Slovenci vrlo vješto iskoristili povlastice Europske unije, koja za takav oblik zdravstvenog turizma nudi vrlo povoljne bespovratne kredite. EU je danas najveći investitor termalnih toplica u Češkoj i Mađarskoj, a u Sloveniji je od 2002. do 2006. investirala u toplice 68,5 milijuna eura.

Čateške toplice danas rade na razini pet zvjezdica, ali u Čatežu pojedinačni dioničari sudjeluju u 1 posto vlasništva, dok je većina u rukama Ljubljanske banke i investicijskih fondova. U projekt Moravskih toplica vrijedan 15 milijuna eura EU je pretpristupnim fondovima bespovratno uložio 6,8 mililjuna eura i općenito participira u financiranju toplica s imeđu 30 i 48 posto radi poticanja zapošljavanja u regiji.

- Koliko je to visokoprofitna djelatnost može se samo pretpostaviti ako za primjer uzmemo Čateške toplice, koje su prije pet godina imale godišnji promet od 35 milijuna eura i 15,7 milijuna neto profita - tvrdi Radiković, koji će i sam nastojati da uđe u pretpristupni program EU.

Ivan Bačić, predsjednik Zajednice zdravstvenog turizma HGK

              Ukupno 15 naših kontinentalnih i morskih lječilišta suočava se godinama s istim problemom, a to je određivanja statusa. Specijalne bolnice su u sustavu Ministarstva zdravstva, a ugostiteljska djelatnost lječilišta registrirana je pri Trgovačkom sudu. No, nemoguće je odvojiti te djelatnosti, jer obje funkcioniraju 'pod jednim krovom'.

Nezamislivo je danas biti u sustavu toplica a da nemate restoran ili neki drugi ugostiteljski objekt. Ministarstvo turizma ne želi nas u svome sustavu, ne da nam da kategoriziramo objekte i samim time nemamo nikakvih izgleda na tržištu EU-a. Već pet godina urgiramo da se definira zakon o zdravstvenom turizmu, a i poslali smo svoj prijedlog novog zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji bi trebao odobriti našu ugostiteljsku djelatnost.

U Sloveniji su sva lječilišta privatizirana, s fondovima su sklopljeni ugovori tako da 15 do 20 posto kapaciteta zauzimaju gosti s uputnicama, dok je ostatak postelja na slobodnom tržištu. Iako je u Hrvatskoj za sada taj postotak 90 posto, idućih će godina Ministarstvo zdravstva sve manje pacijenata slati u lječilišta preko uputnica, a zakonski ne možemo privlačiti druge goste. Varaždinske, Daruvarske i Krapinske toplice najjače su toplice kontinentalnog dijela Hrvatske, a jedino Daruvarske za sada bilježe 50 posto gostiju koji sami plaćaju smještaj i spremaju se za izlazak na tržište razvojem wellness sustava i sportskih sadržaja.

No, zakonski gledano, one sve to rade ilegalno. Sveti Martin na Muri u svom nazivu nosi ime toplica, ali osim što 'prodaju' toplu vodu, one prema zdravstvenim regulativama nisu toplice. Takve toplice postojale su jedino u doba Rimljana.