Arhiva

Vlasnik riječnih brodova želi kupiti riječko brodogradilište

20. kolovoza 2009.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Tvrtke Mije Opačka bave se šljunčarenjem, prijevozom, iznajmljivanjem mehanizacije, turističkim uslugama, vodograđevinskim radovima i brojnim drugim poslovima. Kaže da mu je svejedno čime se bavi sve dok je posao pošten i donosi novac. A lani je to iznosilo 90 milijuna kuna.

piše Tatjana Brebrić

Sljedećeg će utorka na vrata riječkog brodogradilišta 3. maj pokucati Mijo Opačak u pratnji revizora. Doći će tamo da bi proučio stanje tvrtke koju će možda u listopadu kupiti za iznos od točno jedne kune, što je dalo povoda mnogim nagađanjima o namjerama slavonskobrodskog poduzetnika.
Tvrtke Feliks Regulacija, Regulacija Vukovar i Terminali Ilok (kao i njihov vlasnik Mijo Opačak do trenutka kad je otkupio natječajnu dokumentaciju 3. maja) nikad nisu bile predmet interesa poslovne javnosti. Sad, kad postoji mogućnost da njihov vlasnik postane vlasnik i 3. maja, mnoge zanima po kojem ključu Opačak smatra da je riječ o srodnoj djelatnosti i logičnom nastavku širenja.

Iskustvo s privatizacijom

Njegove se tvrtke, naime, prije svega bave eksploatacijom šljunka i pijeska. Osim toga jedna od tvrtki u vlasništvu ima i kamenolom Dubokovac u Bosni i Hercegovini, a među ostalim posjeduje i Športski rekreacijski centar Migalovci. Samo taj sportski centar s bazenima i malim hotelom prostire se na 85 tisuća metara kvadratnih.Jedina poveznica između tvrtki Mije Opačka i brodogradnje činjenica je da posjeduje 12 riječnih brodova kojima obavlja svoju djelatnost.- Mislim da su moje šanse realnije nego šanse favorita - s osmijehom kaže Opačak, pokazujući iznenađujuću smirenost u vezi s idejom da uz vlastitih sto preuzme brigu za još 2.700 radnika. Samouvjerenost Mije Opačka vjerojatno proizlazi iz njegovoga dosadašnjeg uspješnog poslovnog puta - naime, od 1991. kad je osnovao svoju prvu tvrtku Feliks, pa do danas, čini se da mu je uistinu sve išlo od ruke (on bi, kao vrlo pobožan čovjek, vjerojatno rekao da mu je pomogao Bog).

Nagađanja o partnerima

Škverani misle da je u igri Mato Markanović

S obzirom da je riječ o relativno nepoznatom poduzetniku, vrlo brzo nakon objave njegovog otkupljivanja dokumentacije za 3. maj pojavila su se nagađanja o tome zašto je zapravo Opačak ušao u cijelu priču s brodogradilištem, pa je čak prozvan i da je za 15 tisuća kuna jeftino kupio medijski prostor, a da nema namjeru kupovati. Ipak, unutar 3. maja postoje i nagađanja da on služi kao mamac da se pozornost medija odvuče s njegovoga tihog partnera, kojem nije u interesu da otkrije svoj identitet. O partneru je Opačak rekao samo to da je iz Bosne i Hercegovine i već sad ima mnogo ljudi koji rade u brodogradilištima u Hrvatskoj. Među radnicima u 3. maju šuška se da je riječ o poznatom riječkom poduzetniku Mati Markanoviću, direktoru tvrtke Teri-Crotek, jer Markanović radi s raznim domaćim brodogradilištima, a ima i nekoliko tvrtki registriranih u BiH (Crotek-M, Crotek-T i Brotek, koji je registriran u Bosanskom Brodu). Markanovića s 3. majem veže više od činjenice da za njega radi kao jedan od kooperanata - on je, naime, prije dvije godine podnio ostavku na mjesto u Nadzornom odboru 3. maja nakon što je u više navrata prozivan zbog sukoba interesa.
Mijo Opačak, s druge strane, kaže da Markanovića ne poznaje.

Kada je otišao iz Đure Đakovića, tog strojara po struci mnogi su pokušali odgovoriti od ulaska u privatni posao. Već je tada bio otac četvero djece (danas ih ima šestero, kao i šestero unučadi), pa se taj potez činio dodatno riskantnim za njegovu obitelj.

Sve u istim rukama

Ipak, tvrtka Feliks uistinu se pokazala sretnom - od jednog, unajmljenog broda koji je vadio šljunak brzo je napredovala pa se Opačak 1996. odlučio da se s tvrtkom od samo nekoliko zaposlenih javi na natječaj za privatizaciju sisačkog Hidroputa. Kao jedini prijavljeni Opačak je dobio na natječaju, ali se osam mjeseci kasnije zbog malverzacija povukao. Možda je upravo to iskustvo s prijavom na natječaj i ono zbog čega je tako odvažan po pitanju brodogradilišta. Naime, kaže da se ne boji preuzeti takav posao, naravno, ako procijeni da se isplati kupiti (u što još nije siguran, jer nije napravio analizu) i to s partnerom ili bez njega.

U poslovnom svijetu Opačak se vrlo dobro snalazi, a u posao je uključena i cijela njegova obitelj - on je u svim tvrtkama član uprave. Uz njega je u Feliks Regulaciji direktorica i njegova žena Vesna Opačak, a u Ilok Terminalima njegov sin Tomislav. Kaže da mu je sasvim svejedno o kojoj je tvrtki riječ jer su ionako sve u istim rukama. Iz mnoštva djelatnosti kojima se bavi čini se da mu je svejedno i čime se bavi, sve dok je posao pošten i donosi novac - pa se tako, osim vađenjem rude, tvrtke bave i prijevozom, iznajmljivanjem mehanizacije, turističkim uslugama, vodograđevinskim radovima i brojnim drugim poslovima.- U svemu ima novca koji se može zaraditi, samo treba raditi i ne bojati se rizika - napominje Opačak. Da je tome tako svjedoče i podaci o prihodima u prošloj godini - njegove tvrtke zajedno su ostvarile gotovo 90 milijuna kuna prihoda, za što se nikako ne može reći da je malo, niti odbaciti kao slučajno postignut uspjeh - očigledno Opačak zna što radi. Na poslovima sa šljunkom prošle godine Feliks Regulacija napravila je vrlo dobar rezultat, prije svega radeći za Hidroelektru i Osijek-Koteks.

Dokazuje to i podatak da su prihodi u 2008. u odnosu na 2007. godinu povećani 96 posto, s 23 na gotovo 46 milijuna kuna. Ipak, iako nije opterećen kreditima, obaveze prema dobavljačima u prošloj godini rasle su 493 posto i s 31. prosinca prošle godine ukupne obveze Feliks Regulacije bile su veće od 17 milijuna kuna. To znači da je rast dugovanja ipak bio višestruko veći od rasta prihoda, što svakako nije dobar znak. Osim toga u prvih šest mjeseci ove godine prihodi su na tek 25 posto onih ostvarenih u prvom polugodištu prošle godine. - Trenutačno se ne izdaje koncesija za vađenje šljunka iz Save, barem ne na hrvatskoj strani, a nema ni tržišta, pa većina naše mehanizacije stoji jer je šljunak roba koja ne trpi transport na razdaljine veće od 50 kilometara. S druge strane, s dva smo se broda uključili u transport nafte iz Bugarske i Rumunjske u Srbiju - objašnjava Opačak.

Naznake zanimljivih poslova

Njegove usluge na tom tržištu pokazale su se vrlo tražene, iz jednostavnog razloga što je među rijetkim pouzdanim prijevoznicima na tom području, odnosno, za razliku od većine tamošnjih prijevoznika, ne bavi se mutnim poslovima. Na pitanje planira li zbog toga nabavku još takvih brodova za prijevoz nafte, Opačak ponovno odgovara s osmijehom: - Planiram si ih sagraditi nekoliko! Ako se uistinu odluči preuzeti brodogradilište, Opačak bi gradio prije svega riječne brodove, posao kojim se trenutačno bavi Brodocentar Sisak, koji je, kako se da naslutiti između redova, Opačku također interesantan.

- Bojim se da ćemo nakon analize 3. maja shvatiti da se u to ne isplati ulaziti, iako, tko zna. Nakon što napravimo analizu, odvagnut ću i odlučiti, imam vremena do kraja rujna. Ako i ne uđem, postoje naznake za neke zanimljive poslove najesen - najavljuje Opačak, koji za sebe voli reći da je magistrirao ekonomiju u životnoj školi. Iako s osmijehom izbjegava reći u što sve konkretno polaže nade, kao jedno od rješenja za lakši prolazak kroz krizno vrijeme Opačak spominje čak i mogućnost ulaganja u nekretnine u SAD-u, kojima su cijene trenutačno na iznimno niskim razinama. Intrigantni poduzetnik na simpatičan i pozitivan način govori o planovima za budućnost i iako se zapravo može shvatiti da nije siguran u to hoće stvarno kupiti brodogradilište, gotovo je sigurno da će (sasvim suprotno očekivanjima) iz svega izaći kao pobjednik.