Arhiva

Zakupac usluge sâm je kriv ako na vrijeme ne otkaže ugovor

18. prosinca 2008.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

U jednom nedavnom slučaju jedan je davatelj usluga u pripremljeni tekst ugovora na jednu godinu unio odredbu da se, ako se prije isteka godine ne otkaže, ugovor smatra produljenim i to na daljnjih deset godina. Zato čitajte pažljivo ono u ugovoru napisano najsitnijim slovima

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

Sklopili ste ugovor s nekom od kablovskih TV kuća ili s mobilnim operatorom o korištenju neke od njihovih usluga za svoje poduzeće ili za neku drugu uslugu i sve to na godinu dana. Tako piše u ugovoru, ali nemilo ste se iznenadili kad ste otkrili da, zbog kašnjenja od jednog dana u otkazivanju te usluge, shvaćate da je ugovor automatski produljen i da morate ili nastaviti plaćati ili otkazati i platiti kršenje ugovora. U današnjem brzom tempu života i poslovanja takvi su i slični previdi česti, a nedostatno znanje o pojedinom problemu prijeti znatnom štetom, ponekad čak i

Zakon o obaveznim odnosima je jasan

• trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan
• rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava istekom posljednjeg dana roka
• rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava onoga dana koji se prema imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca
• ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan
• početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj - posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa
• kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni

nemogućnošću daljnjeg djelovanja (stečaj, likvidacija, bankrot). Jesu li, dakle, ugovori zaključeni na određeno vrijeme kod kojih se nakon njihovog isteka ugovorne strane ne odluče zaključiti novi ugovor, ali se ipak nastave ponašati kao da je ugovor na snazi odnosno kao da su ili sklopili novi ili dopunili stari ugovor, pravno u redu i morate li se nastaviti prema njima ponašati iako to ne želite?

Posebno je pritom važno znati pravno značenje dijelova ugovora koji su često pisani sitnim slovima, praktično skriveni i često budu nepročitani. U njima mogu stajati i odredbe o tome da se ugovor zbog pasivnosti nakon isteka smatra produljenim, čak i na jako dugo vrijeme. U jednom nedavnom slučaju jedan je davatelj usluga u pripremljeni tekst ugovora na jednu godinu unio odredbu da se, ako ga se prije isteka godine ne otkaže, ugovor smatra produljenim, ali na daljnjih 10 godina!

Uvijek s rokom i u pisanom obliku

Načelno, treba posebno obratiti pozornost odnosno odgovoriti na sljedeća četiri pitanja. Prvo: je li riječ o ugovoru koji je sklopljen na određeno ili, pak, na neodređeno vrijeme, pri čemu postoji i jedna podvrsta odnosno ugovori koji su zaključeni na vrijeme koje nije određeno, ali je zato odredivo (znači da rok određuje ili neka treća osoba ili, pak, neke objektivne okolnosti, svakako ne ugovorne strane ili samo jedna od njih). Za taj je slučaj klasičan primjer ugovor o zakupu nekoga ugostiteljskog objekta ‘...dok ima turista’ ili o najmu stana ‘...dok xy redovno pohađa studij’ ili ‘...dok je yx zaposlen u Zagrebu ili bližoj okolici’. Naime, ugovori zaključeni na određeno vrijeme završavaju istekom roka na koji su zaključeni, ma kako taj rok dug bio - na jednu godinu, 10 godina ili samo nekoliko dana. Ako nije ugovoren nikakav rok niti ga zakon propisuje, takav ugovor prestaje otkazom i sve dok otkaza nema ugovor je na snazi.
Svatko bi trebao nastojati da ugovor bude sklopljen na određeno vrijeme da bi se izbjegao u praksi često spor i složen postupak otkaza, a nema zapreke ako su obje strane zadovoljne da se taj ugovor produlji. S tim ne bi trebalo čekati do potkraj ugovorenog roka, nego, primjerice, ako je ugovor na tri godine, to riješiti barem šest mjeseci prije.
Drugo: je li riječ o ugovoru koji je formalan u smislu da mu ili zakon ili ugovorne strane određuju neku formu ili oblik, najčešće onaj pisani ili pismeni, a rjeđe oblik javnobilježničkog akta ili sudskog zapisnika. To je važno zato jer kod formalnih ugovora svaka promjena ili dopuna mora biti napravljena (da bi važila) u onoj formi ili obliku koji vrijede za osnovni ugovor. Svatko bi trebao nastojati da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku (što eliminira složen postupak dokazivanja, posebno putem svjedoka, koji mogu biti i pristrani, primjerice nagovoreni), po mogućnosti u obliku koji omogućava neposrednu ovrhu - kao javnobilježnički akt ili, još bolje, zato jer je dvostruko manji trošak javnog bilježnika - solemnizacija privatne isprave. Jako je korisno pritom (posebno i jer se odmah ide na ovrhu, bez parnice) ugovoriti što veću ugovornu kaznu za onoga tko, iako je ugovor istekao, ne preda zakupodavcu predmet zakupa ili ga preda u neurednom stanju. Ugovorna kazna inače nije dopuštena za novčane obveze, ali predaja je nenovčana obveza.

Samo je zakup poslovnog prostora izuzet

Treće: je li riječ o ugovoru u odnosu na koji postoji neki specijalni propis ili o ugovoru na koji se primjenjuju samo odredbe Zakona o obveznim odnosima, koji sadrži i odredbe o ugovoru o zakupu, neovisno o tome što se daje u zakup (zemljište, poslovni prostor ili nešto treće). Naime, u specijalnom propisu ili lex specialis mogu postojati (i često i postoje) potpuno drukčija rješenja od onog općeg koje vrijedi ako toga posebnog nema. Tako, primjerice, Zakon o obaveznom odnosima propisuje da se ugovor zaključen na određeno vrijeme koji se faktički nastavi smatra kao da je zaključen novi ugovor, pod istim uvjetima kao što je bio onaj stari, ali na neodređeno vrijeme. Isti članak propisuje da je slobodno davanje zakupljene stvari u podzakup ako nije drukčije ugovoreno. Za razliku od navedenog, jedan od lex specialis (Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora) propisuje potpuno suprotno - ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen (znači nema prešutnog produljenja) i zabranjen je podzakup, ako nije drukčije ugovoreno. Svakako bi bilo nužno uvijek provjeriti postoji li ili ne postoji neki specijalni propis koji odstupa od onog općeg, imajući uvijek u vidu da vrlo često postoji, pa tako i kod vrlo čestog zakupa.

Četvrto: svakako provjeriti je li u ugovoru 'skrivena' odredba otprilike u smislu da se ugovor, ako se ne otkaže, automatski produljuje za određeni rok. Lijek protiv toga je pažljivo čitanje svakog ugovora, poseban oprez ako se ugovor poziva na opće uvjete poslovanja. To je uvijek slučaj kod ugovora o osiguranju i ugovora o prijevozu i općenito turističkih ugovora. Ako se ipak dogodi da je malim slovima ugovoreno nešto kao drastično produljenje ugovora, tada to načelno važi jer je to, barem formalno, volja stranaka koje su ugovor sklopile. Međutim, takve je odredbe (posebno kad je jasno da je tekst pripremala druga strana) relativno lako napadati i 'rušiti' kao nezakonite, ali to je moguće samo u sudskom postupku, koji u pravilu predugo traje.