Zbog poticanja inflacije i novog zaduživanja prozvane najjače svjetske ekonomije

Još jednom nije se dogodilo ništa konkretno. U službenom priopćenju sa sastanka MMF-a, Svjetske banke i G20 zaključuje se kako globalni oporavak uzima maha, ali je i dalje krhak.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

U Washingtonu se prošli tjedan planiralo sve u šesnaest, najveći mozgovi svijeta okupili su se na prvom ovogodišnjem sastanku svih važnih sa svima važnima, odnosno združenom sastanku Međunarodnoga monetarnog fonda, Svjetske banke i G20. Na tim se skupovima raspravljaju sve teme koje muče kuglu zemaljsku, a ovaj su put ministri financija, kolovođe, razmatrali pet glavnih područja. Poradilo se još malo na osmišljavanju sustava upozoravanja kojim bi se u budućnosti izbjeglo ponavljanje nereda od prije nekoliko godina. MMF bi prema lukavom planu vrijednih ministara trebao napokon preuzeti ulogu nadzornika koju mu obećaju već godinama, ali naravno, ne bi imao moć obvezujućih mišljenja, već bi samo davao sugestije velikim ekonomijama o tome što im valja činiti. Ono što ionako već radi, zapravo. Onako, više savjetnički nego nešto drugo.
I bome su se brzo uživili, Dominique Strauss-Kahn, direktor MMF-a, nedavno je odaslao prve otrovne strelice prema posrnuloj Americi, prozivajući ih za golemo zaduživanje i galopirajući deficit od 14 bilijuna dolara. Incident se ponovio i na sastanku, ali ovaj put u režiji zemalja u razvoju potpomognutih čak i nekim razvijenima. Nizozemski ministar financija Jan Kees de Jager rekao je da ‘nedovoljna proračunska konsolidacija može izazvati eskalaciju problema održivosti duga, s posljedicama na povjerenje i još krhak financijski sektor’. Pljuckanju se pridružio Guido Mantega, brazilski ministar financija, muški opalivši po i dalje dosta grlatoj Americi.

Grčka i dalje slučaj
- Ironično, neke od zemalja koje su odgovorne za najgoru krizu još od Velike depresije, i tek trebaju riješiti svoje probleme, propisuju ostatku svijeta pravila ponašanja - rekao je Montega. Amerika je uzvratila napadima na Kinu i tečaj juana. Ta tema automatski je značila potezanje sljedeće, prigovori zemalja u razvoju razvijenima da zatrpavaju njihova tržišta špekulantskim novcem. Kao mudri arbitar, MMF je saslušao primjedbe svih strana i odlučio savjetovati da se razmotri uloga razvijenih u tom smislu. Onda je tu bila zemlja-slučaj Grčka sa svojim deficitima i dugovima. Dobili su 110 milijardi eura od Europske unije i MMF-a, no situacija još nije riješena. Posljednja šuškanja govore o restrukturiranju duga i posebnom interesu Njemačke da se to izvede na način njima atraktivan, pa je George Papaconstantinou srčano zanijekao bilo kakve planove restrukturiranja duga, a glavni krivac za ‘pumpanje’ priče, njemački ministar financija Wolfgang Schauble, posuo se pepelom, točnije medije je posuo pepelom, tvrdnjom kako je, lako je pogoditi, pogrešno shvaćen.
Nije se moglo izbjeći ni pitanje Sjeverne Afrike i nedavnih uzbuđenja ondje. Egipat je tako iskoristio priliku za žicanje para, valjda računajući na taj snažni prodemokratski, slobodarski zamah, ali nitko se nije javio i zavjetovao poslati nešto love. Egipat bi deset milijardi dolara, no nakon što je Mubarak maknut i situacija smirena, nikomu se ne žuri iskrcati lovu. Najbolje što su uspjeli izvući jesu mutna obećanja o potpori reformama kreditiranjem.

Čeka se još analiza
U službenom priopćenju zaključuje se kako globalni oporavak uzima maha i istodobno ostaje krhak, pa će se toga poduzeti koraci da ga se ne uplaši, konsolidacijom fiskalne politike (čitaj smanjenjem deficita i zaduženja), obraćanjem pozornosti na pregrijavanje ekonomija u razvoju, bavljenjem sve višim cijenama sirovina i osnovnih dobara te stvaranjem radnih mjesta. Valja držati jedno oko na Japanu i drugo u Sjevernoj Africi, dodaju. I dalje se govori o stavljanju brnjice financijskom sektoru, no sve ostaje na načelnim i sasvim ispraznim pričicama, jer dok izražavaju potrebu za manjim bonusima i rizikom i obećavaju da će ovo i ono, bankari zijevaju i isplaćuju si lovu sve po starom. Sve drhte od regulative i sastanaka MMF-a.
Što se tiče spomenute nadzorne uloge Fonda, ministri financija jedva čekaju trogodišnje izvješće o nadzoru u kojem će pisati koliko efikasno, ravnopravno i uopće smisleno funkcionira dosadašnji MMF-ov nadzor. Onda će ga poboljšati ondje gdje treba i ojačati da bude još efikasniji u praćenju i lociranju sistematskih rizika. O pitanju tokova kapitala sročena je toliko mutna objava kakve se ni Sveta Stolica ne bi posramila. Oni će uzeti u obzir specifične okolnosti od zemlje do zemlje, sve koristi, produbit će analizu, težiti usklađenom i uravnoteženom globalnom pristupu itd.

Vidimo se na jesen
Ne mogu se načekati ni iduće rasprave o globalnoj financijskoj sigurnosnoj mreži namijenjenoj sistematskim krizama, a zgodan detalj u tom dijelu priopćenja njegov je kraj u kojem stoji ‘pozivamo na daljnji napredak u putu prema stvaranju SDR košarice, temeljenom na kriterijima’. Ruku na srce, prilično bedasta i nejasna konstrukcija vjerojatno cilja na širenje MMF-ove košarice valuta, ponajprije kineskim juanom, čime se razvijeni nadaju dovesti pod kontrolu kineski tečaj. Malo je reći da Kinezi dosad i nisu bili posebno zagrijani za tu ideju. Odavno je postalo jasno da takvi sastanci i nemaju neku upotrebnu ulogu i više služe kao grupna terapija u kojoj svatko istrese svoje frustracije. I dok su dugo služili kao forum na kojem su bogati mogli pjevati hvalospjeve sebi, svom uspješnom sustavu, naprednim društvima i držati lekcije ‘ostalima’, raspoloženje se osjetno promijenilo u posljednje vrijeme. Sa svakim sljedećim sastankom jača trend šamaranja bogatih. Osim komentara na američki deficit, sve je snažniji otpor koncepcijama Zapada, pogotovo Amerike, iz kojih se proizvodi inflacija u zemljama u razvoju. Ta inflacija onda ima učinak na cijene hrane, sve veći problem svijeta. Svjetska banka procjenjuje da bi daljnji rast od deset posto u indeksu cijena hrane mogao značiti svježih deset milijuna siromaha, povrh već postojećih 44 milijuna teško siromašnih. Kao i uvijek, rasprave i razgovori završeni su očekivanjem susreta na vrhu u studenom, kada se Francuzi, predsjedatelji G20, nadaju dogovaranju nekih konkretnih koraka, posebice u području kontrole tokova kapitala. Nada, kažu, umire posljednja.