Život na buretu baruta

U Srbiji još ne postoji jasan reformski paket pa su zbog nedostatka konsenzusa vođenje tranzicije preuzeli MMF i Svjetska banka. Inflacija je neželjenih 16 posto, industrijska proizvodnja pada, raste vanjski dug. Srbija tone u apatiju, a građani ne uočavaju pozitivne efekte tranzicije

Piše: Branislav GULAN

Poslije četiri godine tranzicije, nakon uspostavljanja demokratskih promjena u Srbiji, situacija se postupno popravlja, ali i dalje je osnovni problem izostanak suglasnosti domaćih relevantnih političkih snaga u vezi s ciljevima i metodama tranzicije, pa su njene pokretačke snage EU i MMF, s kojima se pregovara o procesu pridruživanja i o okončanju trogodišnjeg aranžmana.

U Srbiji još nema ni jasnog reformskog paketa pa su zbog nedostatka konsenzusa vođenje tranzicije preuzeli MMF i Svjetska banka. Dok traju pregovori s MMF-om oko otpisa duga od 700 milijuna dolara i dok se kroji budžet za 2006. godinu, u Srbiji je 10 posto populacije siromašno, 800.000 ljudi živi s manje od 2,4 eura dnevno, 1,6 miljuna građana zarađuje tek nešto više od te svote, a petina stanovništva živi ispod donje granice siromaštva, što znači da mjesečno na člana domaćinstva otpada manje od 70 eura.

Stručnjaci MMF-a ne vjeruju Vladi Srbije da će zaista smanjiti budžetske rashode za jedan posto kao što ona obećava. Osim toga, nije urađeno gotovo ništa od obećanog na području restrukturiranja javnih poduzeća niti je smanjena državna administracija.

Srbija ipak nepoželjna za strane investicije

I dok ovi problemi zaokupljaju Srbiju, nekako po strani ostaje rast inflacije koja će do kraja godine biti najmanje 16 posto, što je najviše u regiji (cilj je bio da bude 13,7 posto kao u 2004. godini, dok je želja za 2006. godinu 9,5 posto), pad industrijske proizvodnje što sve ukazuje na to da su izostala očekivanja od tranzicije i prodaje društvenog kapitala koji je zemlji donio 1,7 milijardi dolara. Uza sve to, oči su uprte u pripreme za početak razgovora o konačnoj sudbini Kosova i Metohije, pa sve što se događa u Srbiji ukazuje na to da se u njoj živi na 'buretu baruta'.

U vrijeme dok Srbiju obilaze strani diplomati i biznismeni zainteresirani za eventualna ulaganja, za koja se očekuje da će u ovoj godini biti oko dvije milijarde dolara, vanjski dug Srbije stalno raste. Sad prelazi 14 milijardi dolara, što znači da je svaki njezin stanovnik dužan oko 2.000 dolara. Veće obveze počet će pristizati tek 2007. godine, pa dio ekonomista prognozira da će tada nastupiti i dužnička kriza.

Aktualne vlasti u Srbiji hvale se privlačenjem stranih investitora, ali analize pokazuju da se ona nije predstavila kao poželjno mesto za investiranje. Jer, strana ulaganja u Srbiji ove će godine pokriti tek 32 posto manjka na državnom tekućem računu. To je znatno manje od Rumunije (58,3 posto), Hrvatske (76,9 posto), a pogotovo Bugarske gdje će procijenjena strana ulaganja za 12,5 posto nadmašiti minus na tekućem računu.

I dok traju pregovori u vezi s članstvom u STO i priključivanjem EU, vlasti su narodu poručile: Srbija će 2008. godine biti spremna da uđe u STO, dok će sve pripreme za članstvo u EU biti obavljene do 2012. godine. A, kad će biti primljena zasad nitko ne može prognozirati.

Crne američke prognoze za Srbiju

Za vrijeme pregovora iz SAD-a je stigla analiza američke obavještajne službe NIC (National inteligence Council) i CIE o tome kako će se razvijati svijet do 2020. godine. U tom dokumentu Srbija nije u središtu pozornosti, ali se iz parametara koji je prate može zaključiti da joj Amerikanci baš ne predviđaju zlatnu budućnost. Ne samo da će biti svedena na granice od Horgoša do Bujanovca nego su joj ekonomski, demografski i mnogi drugi rezultati prilično zabrinjavajući.

Tako NIC i CIA predviđaju da će bruto društveni proizvod po stanovniku porasti sa sadašnjih 1.506 na 1.998 dolara (iako su sadašnji podaci o BDP službene vlasti između 2.000 i 3.000 dolara!?). Možda bi time netko bio zadovoljan, ali ima li se na um da će za isto vrijeme slovenski BDP s aktualnih 13.580 porasti na 23.030 dolara, jasno je kakva budućnost Srbiju očekuje. Procjene su da Srbija i Crna Gora još desetljeće i po neće postati članica EU!

Uz to se prognozira da će se u Srbiji do tog roka skraćivati životni vijek, odnosno da će se od sadašnjeg prosjeka od 72,14 godina spustiti na 71,94 godine. Dakle, ako je vjerovati američkim obavještajnim službama, Srbiju očekuje vrlo stresno razdoblje koji će skratiti život stanovnika te zemlje. Dakle, Srbija tone u apatiju, a građani ne uočavaju pozitivne efekte tranzicije. To znači da je Republika Srbija daleko od države blagostanja.

Prisutno je veliko nezadovoljstvo, rastu i jačaju stranke bivšeg režima, ali mnogo je veći problem hlađenje prema tom drugom (političkom bloku). Tako se tranzicija u Srbiji pretvorila u proces bez kraja i 'hod po trnju', a na tom bolnom putu malo tko vidi jasnu ekonomsku strategiju. U slučajevima kad se na više razina ustanovi da reforme ne polučuju željene rezultate. obično se rješenje pronalazilo u raspisivanju novih izbora. Taj se zahtjev svaki dan sve češće čuje s raznih skupova u Srbiji.