Damir Rožman: Samozvani guru koji je tvrdio da igra košarku s Isusom

Samozvani samoborski guru Damir Rožman s dvojicom najpouzdanijih sljedbenika uletio je u četvrtak 11. listopada 2001. u redakciju Večernjeg lista prosvjedujući zbog teksta koji je tog dana objavljen o njihovoj sekti 'čiste ljubavi'.

Osjećali su se povrijeđenima jer su iz članka protumačili da samo neki igraju košarku s Isusom na nebu, a oni tvrde da se s Isusom svakodnevno druži svih 30-ak članova sekte. 

 

Sljedbenici su Rožmana smatrali duhovno uzvišenim bićem i prakticirani su rituali poput pranja njegovih nogu u mlijeku, koje bi potom pili. 

 

Rožman je svoju sektu 'čiste ljubavi' usmjerio na učenje pokreta Hare Krišna, te na elemente hinduističke vaišnavske tradicije, kršćanstva i vlastitih mističnih učenja. Međutim, iz svojih su ga udruženja ranije izbacile i Hare Krišna i potom Savez vaišnavskih vjerskih zajednica Hrvatske. 

Novinarka Tanja Kraljić pisala je o nezaposlenom električaru koji je 'osnovao sektu i obogatio se preko noći'. Prema njezinu tekstu, tridesetak mladih članova napustilo je obitelji i živjelo od prosjačenja, a pojedini su od roditelja tražili da im prepišu imovinu. Prenijela je i zabrinutost roditelja čija su djeca tvrdila da ih Rožman namjerava životno osigurati na svoje ime.

 

Desetak zabrinutih majki i očeva reagiralo je i alarmiralo javnost. Međutim, članovi Rožmanove sekte bili su uglavnom punoljetni, pa institucije nisu imale puno prostora za intervenciju.

 

Tadašnji samoborski dogradonačelnik i vrsni poznavatelj indijskih religija Drago Plečko bio je među najglasnijim kritičarima pokreta. Upozoravao je na društvenu štetnost zajednice i rast napetosti u Samoboru. Istodobno je isticao da policija i državno odvjetništvo još nisu pronašli dokaze o kaznenim djelima.

Sljedbenici sekte s kojima je novinarki omogućen razgovor bili su uglavnom studenti koji su napustili fakultete, djeca rastavljenih i uglavnom dobrostojećih roditelja, a osmero ih je konzumiralo droge. Roditelji su sumnjali da su im djeca hipnotizirana, a novinarka je kod nekoliko članova zapazila tupe poglede i neispavanost.

 

Održavanje budnosti, odnosno kronična neispavanost, tehnika je za pranje mozga i manipulaciju ljudima, upozoravao je psihijatar Vladimir Gruden i dodao da pojedini njegovi pacijenti, članovi sekti, nisu bili ni svjesni da im duhovni vođa u hramu podmeće drogu. Uostalom, i neispavanost je vrsta droge, zaključio je Gruden. 

Rožman je podizao privatne tužbe protiv novinara i javnih osoba koje su ga kritizirale, uključujući novinarku Tanju Kraljić. Tužio je i druge kritičare, među kojima su spominjani psihijatar Vladimir Gruden, saborska zastupnica Snježana Biga-Friganović i teolog Tomislav Ivančić.

 

Na sudskim raspravama i u medijima prenošene su Rožmanove izjave kako komunicira s Isusom i Krišnom, s njima igra tenis, ping-pong ili košarku na nebu te doživljava različite mistične susrete. Te su tvrdnje postale predmet javnog ismijavanja, ali i ozbiljnih stručnih rasprava o psihološkim aspektima karizmatskih vjerskih vođa.  

S druge strane, i Rožman je završio na sudu pod optužbom za držanje i prijevoz robova (odnosno uspostavu ropskog odnosa i trgovinu ljudima). Optužbe su se temeljile na tome da su mladi sljedbenici bili potpuno izolirani, podvrgnuti sustavnoj psihološkoj manipulaciji ("pranju mozga"), te prisiljavani na besplatan rad, prosjačenje i prepisivanje imovine u korist vođe. Međutim, do osuđujuće presude nikad nije došlo. 

 

Sekta je s vremenom izgubila na snazi, sljedbenici se polako počeli oslobađati Rožmanova utjecaja pod pritiskom javnosti i policije, a Rožman je nestao iz javnosti, za razliku od dvojice najpouzdanijih sljedbenika. 

 

Luka Rocco danas se predstavlja kao učenik Isusa Krista sa 25 godišnjom pozadinom u new age-u, hinduizmu, yogi i mističnim praksama, muž, poljoprivrednik, poduzetnik, manualni terapeut, fotograf, videograf i dizajner. Sa suprugom Ana-Marijom Rocco osnovao je 2020. mrežu za razvoj društva i kulture Kraljevstva Božjeg Slijedi.me. 

 

Veljko Vidak akademski je slikar i vizualni umjetnik. Autor je dugometražnog dokumentarca Cinema Laika o jednom projektu najvećeg finskog redatelja Akija Kaurismäkija.  

 

Ovaj je slučaj ostao jedan od rijetkih u Hrvatskoj u kojem se otvorilo pitanje manipulacije i tzv. ispiranja mozga unutar zatvorenih kultova. Najzanimljivije u cijeloj priči nije toliko pitanje je li Rožman bio prevarant, mistik ili osoba koja je vjerovala vlastitim vizijama. Važnije je da je njegov slučaj razotkrio koliko je hrvatsko društvo početkom 2000-ih bilo nespremno na pojavu karizmatskih alternativnih duhovnih vođa i koliko je teško povući granicu između slobode vjeroispovijesti i psihološke manipulacije.