Reprogramiranje stanica: Novi pokušaj pomlađivanja ne cilja bore, nego vid
Reprogramiranje stanica
Prvi pacijenti prije nekoliko su mjeseci primili eksperimentalne terapije koje pokušavaju vratiti sat starenja izravno u stanicama
Vječna mladost nedostižan je pojam, ali nije takvo svojevrsno pomlađivanje starenja. Tomu služi reprogramiranje stanica kojim se bavi biotehnologija, odnosno uklanjanje, zamjena ili neutralizacija staničnih oštećenja. U tijeku je kliničko ispitivanje ER-100, prve terapije pomlađivanja tvrtke Life Biosciences, genske terapije za djelomično stanično reprogramiranje primjenom Yamanakinih faktora. Potkraj siječnja američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je početak ispitivanja na ljudima usmjerenoga na bolesti oka koje su posljedica starenja. Stručnjaci vjeruju da će u budućnost biti sve više takvih istraživanja potpomognutih naprednim tehnologijama.
Prva faza
Dr. sc. Koraljka Gall Trošelj, predstojnica Zavoda za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković, objašnjava da je istraživanje koje provodi američka tvrtka Life Biosciences u suradnji s prestižnim znanstvenim institucijama sada u prvoj fazi kliničkog ispitivanja, prije svega usredotočenoga na sigurnost lijeka, odnosno postupak primjene i pronalaženje odgovarajuće doze. Predviđeno je da studija traje do svibnja 2027.
– Riječ je o ciljanom unosu konstrukta, 2 x 1011, odnosno 6 x 1011 čestica virusa po oku, koji je utemeljen na adenoviralnom vektoru, s pomoću kojega bi se u ciljnim stanicama, a ovdje je riječ o neuronima mrežnice, trebala potaknuti sinteza triju proteina, čimbenika transkripcije: SOX2, OCT4 i KLF4. Te molekule imaju važno mjesto u regenerativnoj medicini. Temeljno djelovanje čimbenika transkripcije postiže se njihovim vezanjem na molekulu DNK-a u regulativnim područjima gena čiju aktivnost reguliraju. U studiju se uključuju oboljeli od glaukoma i nearteritičke prednje ishemičke optičke neuropatije u dobi od 40 do 85 godina – objašnjava Gall Trošelj i dodaje da bi se sinteza čimbenika transkripcije trebala potaknuti sistemskom primjenom antibiotika doksiciklina, koji će oboljeli dobivati neprekidno 56 dana (osam tjedana).
Isporuka i aktiviranje konstrukta mogu biti uspješni ili neuspješni pa će se u skladu s time analizirati prisutnost mRNK-a SOX2, OCT4 KLF4 u očnoj vodici ciljanim umnažanjem metodom lančane reakcije polimerazom u stvarnome vremenu.
– U teško dostižnim idealnim uvjetima dugotrajna primjena doksiciklina neće imati negativnih posljedica za domaćina i doći će do ciljne, snažne isporuke triju čimbenika transkripcije nakon što se u oko isporuči ciljni vektor. Hoće li se ta tri proteina uistinu vezati na područje molekule DNK-a u regulativnim područjima upravo onih gena koji bi se trebali potaknuti kako bi se postigao željeni cilj, tek treba vidjeti – ističe Gall Trošelj.
