Financijski sektor tek je odškrinuo vrata obrambene industrije

U kontekstu Sjevernoatlantskoga saveza Hrvatska se i u političkom i u sigurnosnom smislu percipira kao pouzdan saveznik koji ispunjava sve svoje financijske obveze, pa čak najavljuje i daljnji rast izdvajanja za obranu. Međutim, dosad se velik dio modernizacije Oružanih snaga RH oslanjao na nabavu gotove opreme na stranom tržištu – od borbenih zrakoplova i oklopnih sustava do većih bespilotnih letjelica. Je li Hrvatska s tim modelom došla do svoje razvojne granice i što se mora promijeniti da povećana obrambena potrošnja počne stvarati i domaću industrijsku vrijednost, a ne samo da jača strane proizvođače, razgovarali smo s Goranom Basarcem, predsjednikom Uprave Agencije Alan. Prema njegovim riječima, realnost je da neke sustave moramo kupovati od partnera jer nemamo vlastite kapacitete.

– Zrakoplovi, helikopteri, napredni raketni sustavi zrak-zrak, zemlja-zemlja (npr. HIMARS), teretna vozila za prijevoz trupa, tenkovi, besposadne letjelice srednjeg i velikog dosega, to su sve sustavi koje Hrvatska nema u kapacitetima svoje obrambene industrije. Donesen je dugoročni plan razvoja OSRH-a, postoje smjernice za razvoj i time su određeni prioriteti. No u tom je dokumentu jasno navedeno da će se maksimalno upogoniti domaći kapaciteti u područjima gdje hrvatska obrambena industrija može pružiti adekvatan odgovor na potrebe. Ne bi stoga te nabave gledao s perspektive razvoja domaćih kapaciteta, već isključivo kao nešto što moramo imati i na čemu moramo temeljiti svoje obrambene sposobnosti u budućnosti. Domaći se kapaciteti moraju temeljiti na izvozu i izvoznim proizvodima i kapacitetima. Očekivati da će unutarnja obrambena potrošnja, odnosno ono što nabavljaju MORH, OSRH, pa i MUP, potaknuti dodatno industrijsku vrijednost nije realno. Premalo smo tržište, razvoj kapaciteta mora ići prema kvalitetnim proizvodima koji mogu svoje mjesto naći na izvoznim tržištima.

Goran Basarac, Agencija Alan

Kako onda danas definirate strateške projekte hrvatske obrambene industrije za razdoblje 2026. – 2030. i čime će se moći mjeriti njihov uspjeh: novim proizvodnim kapacitetima, izvozom, zapošljavanjem ili pukim sudjelovanjem u NATO-ovim i EU-ovim lancima vrijednosti?

– Ako govorimo o dronovima (FPV) i protudronskoj zaštiti koju će implementirati Končar, sjajno je vidjeti razvoj domaćih kapaciteta. Đuro Đaković pojačava svoj udio prometa iz segmenta obrambene industrije te će biti važna karika u održavanju i vozila Bradley i novih tenkova Leopard 2. Kapaciteti se postupno opet stvaraju. Ne zaboravimo da je EU više od trideset godina zapuštao segment obrane i sigurnosti. Europski fondovi bili su striktno zabranjeni za razvoj obrambenih sposobnosti prije financijske perspektive 2013. – 2020. Opstanak tvrtki ovisio je o skromnim, ali opet vrijednim okvirnim sporazumima koje su davali MORH i MUP, a neke su jednostavno prihvatile tržišnu utakmicu i počele razvijati sposobnosti za izvoz. Tu su nastale naše perjanice: HS Produkt, Šestan-Busch i DOK-ING. HS je opet pokazao put kada je razvio kratku strojnicu Kuna, nešto novo u svom portfelju. Sjajan proizvod. Izvozno usmjeren, cjenovno konkurentan. Šestan izbacuje novi model kacige, CROMe, gdje sparuje dva balistička materijala, a s manjom masom kacige. DOK-ING je izbacio plejadu novih proizvoda: Komodo, Hystrix, Mangart i još neke platforme. To je put i za ostale.

EU-ova obrambena arhitektura danas ima silne programe kojima se može financirati razvoj kapaciteta obrambene industrije. Kako to iskoristiti? Koliko će to promijeniti postavke obrambene industrije u cijelom EU-u?

– Da, postoje brojni programi koji mogu financirati različite segmente poslovanja tvrtki – od istraživanja i razvoja, internacionalizacije proizvodnje do neke granice, zajedničke nabave i slično. Postoji li neka zajednička politika ili plan za razvoj EU-ove obrambene industrije, u smislu da se zna tko će što proizvoditi, koje količine i slično, to još nisam vidio. Novi program EDIP donekle cilja jačanje industrijske baze obrambene industrije, ali težak je samo 1,5 milijardi eura. Ono što mogu reći je da bi nam zasigurno koristilo razviti kapacitete u proizvodnji ključnih komponenti za ubojita sredstva (UbS), kao što su eksploziv, barut ili raketna goriva. Razvojem tih segmenata možemo onda vezati određene segmente naše industrije i biti samodostatni. Rat u Ukrajini upravo pokazuje važnost industrijalizacije segmenta UbS. Kod ostalih segmenata imamo određene uvjete: budući da prema riječima ekipe iz Orqe oni svoje dronove rade iz domaćih komponenti, sigurno imamo mogućnosti u određenim rješenjima iz kibernetičke sigurnosti, a već su dokazani kapaciteti u segmentima pješačkog naoružanja i balističkih kaciga. Neki segmenti koje ciljamo u Agenciji Alan također su u dolasku, o čemu ne mogu zbog povjerljivosti, ali radi se na razvoju sposobnosti koje bi bile važne za obrambenu sigurnost i domaće industrijske kapacitete