HUP: Poskupljenje hrane moglo bi inflaciju podići na pet posto

Bliskoistočna kriza mogla bi značajno povećati cijene hrane u Hrvatskoj, procjenjuje Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), što će samo dodatno naglasiti dugogodišnje probleme domaće proizvodnje. Kako stoji u HUP-ovu Tjednom fokusu, polazna točka rasprave o cijenama hrane u Hrvatskoj nije samo kratkoročno kretanje globalnih cijena već prije svega struktura naše poljoprivrede i visoka ovisnost o uvozu hrane i proizvodnih inputa.

Analitičari HUP-a ističu kako naša poljoprivredna proizvodnja zadnjih godina stagnira, a potrošnja se sve više oslanja na uvoz pa eksterni poremećaji brzo postaju domaći problem. Zato prehrambena sigurnost mora biti na istoj razini prioriteta kao i energetska sigurnost. Stoga i mali poremećaji u logistici ili trgovini (zastoji na granicama, štrajk prijevoznika) mogu poremetiti opskrbu tržišta.

Petina proizvodi 80 posto

- Problem je i upravljanje poljoprivrednim zemljištem jer razlike između službenih evidencija i stvarnog stanja dovode do pogrešnih procjena raspoloživih površina, što rezultira nižim ulaganjima, nižom produktivnošću i slabijim rastom domaće proizvodnje. Prosječna poljoprivredna površina je 7,5 hektara, dok je prosjek u EU oko 17,4 hektara, što apostrofira rascjepkanost zemljišta i ograničene ekonomije razmjera – stoji u analizi.

Pritom svega oko 20 posto proizvođača proizvodi 80 posto hrane, dok većina subjekata ne proizvodi znatne količine, a prima potpore. Problem je i nizak stupanj navodnjavanja (svega jedan posto prema 6,3 posto u EU), niska primjena tehnologija i precizne poljoprivrede te nedovoljna ulaganja. Ne iznenađuje stoga da je uvoz hrane od 2019. naovamo skočio 120 posto, a trgovinski deficit hrane i pića premašio dva posto BDP-a u usporedbi s uravnoteženim saldom CEE regije.

Bez žive stoke, naš deficit prelazi tri posto BDP-a. Samodostatnost u proizvodnji mesa iznosi 65 posto, a kod svinjetine 58 posto, a deficit u trgovini voćem i povrćem dosegnuo je gotovo pola milijarde eura. U takvim okolnostima, u jeku nove energetske krize zbog rata na Bliskom istoku prijeti nam novi globalni šok cijena hrane s obzirom na eskalaciju cijena energenata, ‘pucanje’ nabavnih lanaca, ograničenje izvoza poljoprivrednih proizvoda i rast cijena umjetnih gnojiva.

Prijetnja nedostatka gnojiva

U slučaju blokade Hormuškog tjesnaca na tri mjeseca, cijena nafte mogla bi porasti na 135 dolara po barelu. Kako gorivo čini oko 35 posto operativnih troškova pomorskog transporta, snažniji rast cijena energenata može povećati troškove prijevoza 15-20 posto, što dodatno povećava cijene hrane kroz skuplju logistiku i distribuciju.

Od početka sukoba, cijena gnojiva rasla je 37 posto na trogodišnji maksimum (665 dolara za tonu) kako kroz Hormuški tjesnac prolazi 42 posto svjetskog izvoza uree i petina ukupnog svjetskog pomorskog izvoza gnojiva. U slučaju dugih poremećaja, svjetska ponuda ovog važnog inputa može pasti za tri do četiri milijuna tona mjesečno.

Dodatno, isplativost proizvodnje umjetnih gnojiva ovisi o cijeni plina koji je također poskupio oko 77 posto od početka sukoba. To posebno pogađa zemlje ovisne o uvozu gnojiva poput Hrvatske, koja u 2023. vlastitom proizvodnjom pokriva oko 45 posto domaćih potreba, a ostatak uvozi. Dugoročnu potražnju za gnojivima potvrđuju UN-ove procjene rasta potražnje za prehrambenim proizvodima od 70 posto do 2050. u skladu s rastom svjetske populacije iznad devet milijardi ljudi.

- Ovisnost o uvozu energenata, gnojiva i stočne hrane čini našu poljoprivredu osjetljivom na spomenute poremećaje, jer se rast globalnih troškova brzo prenosi u domaću proizvodnju. A istodobno mora udovoljiti strožim eko i proizvodnim standardima EU, što diže troškove poslovanja i traži veća ulaganja u modernizaciju i tehnologiju – navode HUP-ovi ekonomisti.

Kronični problem radne snage

Operativni problem je i nestašica plavog dizela kao inputa u gotovo svim fazama poljoprivredne proizvodnje, od obrade zemljišta i sjetve do žetve i transporta proizvoda, pa poremećaji u njegovoj opskrbi smanjuju operativnu sposobnost primarne proizvodnje i povećavaju troškove hrane. Umjesto cjenovnog ograničenja za preostala goriva, prikladnije mjera je smanjenje državnih prihoda od trošarina na energente (1,5 milijarde eura godišnje) uz uvjet zamrzavanja mase plaća u javnom sektoru te prilagodbe na ‘diskrecijskim’ kategorijama rashoda osim onih koji podržavaju ulaganja u produktivnost.

Poljoprivreda se suočava i s kroničnim manjkom radne snage, pa je udio troška rada u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji u 2025. dosegao osam posto u odnosu na dugoročni prosjek od 5,5 posto. Postojeći regulatorni okvir, uključujući Zakon o strancima, i dalje otežava brži i fleksibilniji pristup stranoj radnoj snazi. A investicijski ciklus dodatno usporavaju dugotrajni administrativni postupci, primjerice spora obrada natječaja i projekata od nadležnih institucija poput Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Hrana kao ključni inflacijski rizik

Rastuće cijene prehrambenih proizvoda mogao bi pogurati ukupnu inflaciju prema pet posto u ovoj godini. Poseban izazov za domaću prehrambenu industriju je da se novi troškovni šok događa u uvjetima administrativno ograničenih cijena brojnih prehrambenih proizvoda. Takav model regulacije znači da proizvođači rast troškova energenata, sirovina i repromaterijala ne mogu ugraditi u tržišne cijene, što otvara pitanje održivosti poslovanja.

Po sudu HUP-a, profitabilnost prehrambene industrije već je sada vrlo niska, pa tako trogodišnji prosjek neto marže u preradi mesa iznosio oko 2,7 posto, dok je u proizvodnji mlinskih i škrobnih proizvoda oko 3,5 posto. Dugotrajna ograničenja cijena dodatno smanjuju investicijski kapacitet poduzeća i povećavaju rizik izlaska proizvođača s tržišta uz gubitak radnih mjesta.

- Upravo zato novi globalni troškovni šok u uvjetima administrativno ograničenih cijena samo dolijeva ulje na vatru u pogledu održivosti domaće poljoprivredno-prehrambene proizvodnje. Istodobno EU kroz nove trgovinske sporazume otvara dodatne izvozne prilike za europske proizvođače hrane. Sporazumom između EU i Australije ukidaju se carine na više od 99 posto izvoza iz EU i smanjuju carinsku troškovi za oko milijardu eura godišnje, a procjenjuje se da bi izvoz EU u Australiju mogao porasti do 33 posto tijekom deset godina, ili za oko 17,7 milijardi eura godišnje – piše u Tjednom fokusu.

Također je najavljena primjena EU-Mercosur sporazuma s početkom svibnja, kojim se postupno ukidaju carine za više od 91 posto izvoza EU, dok su osjetljivi poljoprivredni proizvodi zaštićeni kvotama te dodatnim zaštitnim mehanizmima i fondom stabilizacije od 6,3 milijardi eura. U ožujskim makroekonomskim prognozama Europska središnja banka je zadržala procjenu inflacije hrane na 2,4 posto i povećala prognozu u 2027. za 0,5 postotnih bodova na 2,9 posto, no ‘adverse’ scenarij jasno upućuje na uzlazne rizike.

Preporuke za reforme

S obzirom na snažan rast troškova energenata, gnojiva i logistike i visoku ovisnost Hrvatske o uvozu hrane i proizvodnih inputa, i u Hrvatskoj očekujemo snažniji rast inflacije i cijena hrane u odnosu na ranije prognoze. S obzirom na to da hrana i bezalkoholna pića čine 21,8 posto potrošačke košarice, dodatni rast inflacije hrane za jedan postotni bodi povećava ukupnu inflaciju za oko 0,3 postotnih bodova.

- Ako bi inflacija hrane bila dva do tri postotna boda viša od dosadašnjih pretpostavki, umjesto prethodno očekivanog usporavanja opće stope harmonizirane inflacije ispod 3,5 posto, ove godine očekujemo opću stopu harmonizirane inflacije od oko pet posto nakon lanjskih 4,4 posto – smatraju u HUP-u.

Kako bi se smanjila uvozna ovisnost i jačala domaća poljoprivredno-prehrambena proizvodnja, HUP preporučuje niz mjera. Prva je reforma upravljanja poljoprivrednim zemljištem i uklanjanje administrativnih prepreka konsolidaciji zemljišta. Potom hitno donošenje novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu i uklanjanje administrativnih prepreka konsolidaciji zemljišta.

Smatraju i da bi trebalo produljiti ugovore o privremenom korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta kako bi proizvođači imali sigurnost za dugoročna ulaganja. Nadalje, valjalo bi postupno napustiti model administrativnog ograničavanja i korištenje ciljanih fiskalnih i socijalnih mjera zaštite ranjivih skupina. Usmjeravanje socijalne politike prema najugroženijim kućanstvima putem imovinskog cenzusa, umjesto širokih administrativnih ograničenja cijena također je jedna od mjera koje predlaže HUP, uz ubrzanje raspisivanja natječaja i obrade projekata u poljoprivredi uz pojednostavljenje administrativnih procedura.

Niži PDV kao u okruženju

U pogledu porezne politike predlažu smanjenje PDV-a na hranu na razine usporedive sa zemljama u okruženju. Primjerice, Slovenija i Italija imaju efektivnu stopu PDV-a na hranu od 11 posto te 9,5 posto, a Austrija je PDV na ključne prehrambene proizvode snizila na pet posto. HUP predlaže i smanjenje komunalnih doprinosa i naknada (npr. za staklenike) koji predstavljaju značajan trošak poslovanja.

- U konačnici, dugoročno rješenje zahtjeva jasnu političku i stratešku odluku države o važnosti domaće proizvodnje hrane. Ako je cilj osigurati prehrambenu sigurnost, potrebno je definirati koje ključne poljoprivredne proizvode Hrvatska mora proizvoditi u dovoljnoj količini za vlastite potrebe. Takav pristup osigurava stabilnost opskrbe hranom, smanjuje ovisnost o uvozu i povećava otpornost gospodarstva na globalne poremećaje – zaključuje se u analizi.