Jače kontrole pokazale bi da je svako treće bolovanje neopravdano

Sustav bolovanja u Hrvatskoj predstavlja značajno opterećenje za poslodavce i izvor je neefikasnosti tržišta rada. Naime, poslodavci financiraju zdravstveni sustav doprinosom od 16,5 posto na bruto plaću, snose trošak naknade za prvih 42 dana bolovanja te pokrivaju trošak zamjene odsutnih radnika ili pada produktivnosti.

- Time nastaje trostruko financijsko opterećenje koje smanjuje konkurentnost gospodarstva. Hrvatska je među državama EU s najduljim pravom trajanja bolovanja na teret poslodavca, uz naknadu od 70 do 100 posto bruto plaće – stoji u Tjednom fokusu Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Znatno kraći teret

U regiji srednje i istočne Europe (CEE) taj je teret znatno kraći (u prosjeku oko 15 dana), medijalna naknada u EU iznosi oko 70 posto bruto plaće, a u CEE regiji ponegdje i niže. U zemljama CEE regije tvrtke taj trošak podmiruju znatno kraće – od 10 dana u Slovačkoj, 14 u Češkoj, 15 u Mađarskoj do 30 u Sloveniji, a negdje svega nekoliko dana.

U analizi HUP-a navodi se kako je tijekom 2024. godine 26 posto kontroliranih bolovanja ocijenjeno medicinski neopravdanima, dok je broj kontrola u tri godine više nego prepolovljen zbog manjka kontrolora.

U Francuskoj je pak u 2024. provedeno 680 tisuća nadzora, pri čemu je trećina bolovanja suspendirana. Međutim, Francuska je 2024. kontrolirala oko 2,2 posto zaposlenih, dok je Hrvatska obuhvatila svega 1,4 posto, što upućuje na znatno uži nadzorni zahvat. Analogno tome, može se opravdano pretpostaviti da slabiji nadzor u Hrvatskoj ne samo da smanjuje preventivni učinak i potiče zlouporabe, nego i dovodi do (znatnog) podcjenjivanja stvarne stope neopravdanih bolovanja zbog manjeg i potencijalno selektivnog uzorka kontrola.

Pet reformskih mjera

Kada je Hrvatska imala intenzivniji nadzor, udio neopravdanih bolovanja, primjerice u 2022., dosegnuo je 33 posto, što upućuje da slabiji nadzor smanjuje preventivni učinak i vjerojatno podcjenjuje stvarnu razinu medicinski neopravdanih bolovanja. Povećanje opterećenja sustava bolovanja nastavilo se i u 2025., stvarajući pritisak na organizaciju rada, prekovremene sate i trošak rada, ali i dodatno opterećenje za savjesne radnike koji preuzimaju posao odsutnih kolega.

- Poslodavci podržavaju pravo na medicinski opravdano bolovanje, no sadašnji model zbog izdašnosti i slabog nadzora stvara pogrešne poticaje. HUP stoga predlaže reformu sustava bolovanja kroz: (1) uvođenje modela ‘waiting days’ (tzv. dani čekanja) za kratke izostanke koji nisu na teret poslodavca ni HZZO-a (dva do tri dana godišnje bez pune naknade), (2) smanjenje naknade od 4. do 7. dana na 50 posto bruto plaće, (3) skraćivanje trajanja bolovanja na teret poslodavca sa 42 na sedam dana, što spada u okvire CEE regije te otprilike odgovara realnom prosječnom trajanju bolovanja na teret poslodavca – smatraju u HUP-u.

Predlažu još dvije mjere. To je porezno izjednačavanje naknada poslodavca i HZZO-a te jačanje i ubrzanje kontrola po uzoru na zemlje s liječnicima-inspektorima. - Cilj je pravedniji i održiviji sustav koji smanjuje razinu medicinski neopravdanih bolovanja i rasterećuje trošak rada.

U analizi koju potpisuju ekonomisti Ivan Odrčić i Hrvoje Stojić stoji kako je rasprava o održivosti socijalnih sustava ponovno u fokusu politika EU, uz tvrdnje da visoki porezi, osim što narušavaju konkurentnost, dovode u pitanje jednak porezni tretman rada i kapitala. Ističe se kako EU velikim porezima i administrativnim teretom financira ‘preveliku socijalu’, te da je oko 40 posto isplaćenih naknada rezultat zlouporaba.

Najmanje izostaju Talijani

Članice EU troše oko 4,6 bilijuna eura (27 posto BDP-a) na socijalna davanja, što čini oko 25 posto globalnih izdataka, uključujući zdravstvo. Istu liniju argumentacije drži i njemački kancelar Merz, upozoravajući kako visoke stope bolovanja i manji broj radnih sati koče oporavak. Hrvatska već izdvaja 35,5 posto socijalnih davanja za bolest i zdravstvo, svrstavajući se pri samom vrhu EU, uz Nizozemsku (36,2 posto) i Irsku (45,9 posto).

Bolovanja su najveći pojedinačni uzrok izostanaka s posla, dok je ukupna stopa izostanaka u Hrvatskoj na razini prosjeka EU-a (10,2 posto). Italija ima najnižu stopu izostanaka (2,3 posto), što pokazuje da su dizajn sustava i učinkovit nadzor presudni za smanjenje neopravdanih bolovanja, što Talijani čine kroz dolaske tzv. liječnika-inspektora na kućnu adresu.

Istraživanje sveučilišta Bocconi pokazuje da je sama kućna kontrola i bez sankcija imala snažan odvraćajući efekt i smanjila korištenje bolovanja za oko 12 posto ili 5,5 dana po zaposlenom u idućih 16 mjeseci. Učinak je još snažniji kod radnika za koje je utvrđena nepravilnost u korištenju bolovanja – 10,2 dana. Na svaki euro utrošen na kontrolu bolovanja ostvaruju uštede u visini oko 10 dana troška bolovanja, zaključuje se u analizi.