Kakva karika u europskim dobavnim lancima moramo postati

Kako se integrirati u europske dobavne lance, sada već postaje pomalo i strateško pitanje za hrvatske kompanije iako to nije neka nova težnja s obzirom na to da su i prije bile aktualne opcije traženja partnera što bliže svojoj kući. No kako zaobići azijska tržišta, kao i ono SAD-a, koje je posljednjih mjeseci nestabilno zbog naglih zaokreta u carinskoj politici, u fokusu je razmišljanja vlasnika izvoznih kompanija. Pogotovo jer opetovano prijeti kidanje dobavnih lanaca zbog svjetskih političkih napetosti.

Stručni je termin za tu poslovnu aktivnost nearshoring, kojim kompanije nastoje u geografski bliskim zemljama naći partnere koji će za njih primjerice proizvoditi dijelove. No u hrvatskom slučaju teško možemo očekivati da će neka europska kompanija nešto raditi za našu, prije će biti obrnuto. E tu je pitanje kako da naše kompanije postanu što više dobavljači europskim.

– Preusmjeravanje naših kompanija prema europskim dobavnim lancima u današnjim uvjetima strateški je interes jer smanjuje izloženost nestabilnim tržištima poput SAD-a ili dalekoistočnih lanaca, koji su logistički i geopolitički sve rizičniji. Međutim, ako se ta integracija ne bude temeljila na razvoju vlastitih kompetencija, inovacija i specijalizacije, nego samo na cjenovnoj konkurenciji, ona će dugoročno biti pogreška. Hrvatske i regionalne tvrtke u europske lance trebaju ulaziti kao nositelji znanja, tehnologije i dodane vrijednosti, a ne samo kao jeftini produžeci proizvodnje. U protivnome naći ćemo se u situaciji da dijelimo sve slabosti europskoga industrijskog sustava, a vrlo malo njegovih stvarnih prednosti – smatra Ernest Vlačić, sveučilišni profesor i suosnivač razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA Centar inovativnih tehnologija.