Liderov klub izvoznika: Pametni znaju čemu služi izvoz

U Lideru je 30. rujna 2011. objavljen veliki izvještaj s osnivanja Liderovog kluba izvoznika (LKI). Prvi članovi bili su domaćin skupa, TŽV Gredelj, te Eurocable Group, JGL, Badel 1862, Đuro Đaković Holding, Elektrokontakt, Podravka, HPB, Kraš, Kotka i Pliva. 

Od tada do danas kroz Klub je prošlo više od 50 izvozno orijentiranih tvrtki, koje su na promjenu izvozne klime pokušavale utjecati i s novom polugom.  

Brojimo šlepere

Osim susreta članova Kluba od 2014. održava se godišnja konferencija posvećena izvozu pod motom Pametni znaju čemu služi izvoz. Lider povremeno objavljuje Kontrolnu ploču koja pokazuje aktualno stanje izvozne klime, a posebno je bila zapažena akcija Brojimo šlepere. Registriranjem uspjeha hrvatskih tvrtki u robnom izvozu stvoren je pandan brojanju svakog stranog turista koji prijeđe granicu.  

Na skupovima LKI-a proteklih se 15 godina odvijala zanimljiva dvosmjerna komunikacija. Državni dužnosnici objašnjavali bi što poduzimaju u kontekstu poticanja izvoza, a izvoznici bi uzvraćali nizom zahtjeva od kojih su samo neki kasnije pronašli put do javnih politika.

U vrijeme osnivanja LKI-a priča o precijenjenoj kuni već je bila apsolvirana, pa na prvom susretu tečaj koji favorizira uvoz a otežava izvoz nije bio ni spomenut. Uostalom, kuna je i umirovljena precijenjena za nekih 10-20 posto. 

Što traže izvoznici

Izvoznici su najčešće tražili smanjenje administrativnih opterećenja i bržu birokraciju odnosno pojednostavljenje poslovanja s državom. Dizali su glas za povoljniju cijenu energenata, koji su za hrvatske tvrtke skuplji od prosjeka EU, što dodatno smanjuje izvoznu konkurentnost, posebno u energetski intenzivnim industrijama poput metalne, kemijske, prehrambene i proizvodnje građevinskog materijala. 

Tražili su veću podršku razvoju proizvoda i inovacijama kroz veća ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D), porezne poticaje za inovacije, pomoć pri komercijalizaciji novih proizvoda i jačanje tehnološke konkurentnosti. Stalno su upozoravali da Hrvatska premalo izvozi proizvode visoke dodane vrijednosti, što je posebno na susretu 2026. označeno kao jedan od glavnih strukturnih problema hrvatskog izvoza.

Rizik izvozne koncentracije

Upozoravali su da je Hrvatska previše koncentrirana na nekoliko tržišta. Gotovo dvije trećine hrvatskog izvoza završava u sedam najbližih država – Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, te BiH i Srbiji. To predstavlja veliki strateški rizik, pa izvoznici traže veću podršku države pri otvaranju novih tržišta. 

To podrazumijeva aktivniju ekonomsku diplomaciju i pomoć veleposlanstava, te organizirane nastupe na sajmovima. Posebno se traži od države da domaćim poduzetnicima 'otvara vrata' na tržištima Bliskog istoka, Azije i Sjeverne Amerike. 

Produktivnost u fokusu

Posljednjih godina sve se češće ističe problem nedostatka radne snage, posebno kvalificiranih radnika, i inženjera tehničkih zanimanja. U fokusu su i trend digitalizacije i ulaganja u umjetnu inteligenciju, ali uz upozorenje članova LKI-a da sama digitalizacija ili umjetna inteligencija ne mogu riješiti problem bez ulaganja u znanje, obrazovanje i organizaciju rada. Upravo je u tom kontekstu borba za veću produktivnost sve više u fokusu Liderovog izvozničkog lobiranja. 

Teško je kvantificirati rezultate prvih 15 godina LKI-a. Umjesto toga, eto podataka. Robni izvoz od 2010. do 2025. porastao je s oko 8,9 na 25,2 milijarde eura, odnosno gotovo tri puta. Njegov udjel u BDP-u povećan je s oko 19 na 27 posto. Međutim, na sve otvorenijem globalnom tržištu snažno je rastao i uvoz: pokrivenost uvoza izvozom, nakon poboljšanja tijekom dijela tog razdoblja, u 2025. ponovno je pala na oko 56 posto.

Poticaj poduzetnicima, pritisak prema vlasti

Rezultati su ipak povoljniji kad se u vanjskotrgovinsku bilancu uključe i usluge, prije svega turizam. No, robni izvoz je i u 2010. bio oko 43 posto veći od kompletnog turističkog 'unutarnjeg izvoza', a ta je razlika do 2025. narasla na čak 65 posto. Unatoč tome, turizam i dalje dobiva nesrazmjerno više prostora u političkim raspravama i medijima od robnog izvoza. 

U 15 godina Liderov klub izvoznika postao je najuporniji zagovornik izvozne politike. S jedne je strane nastojao ohrabriti poduzetnike da krenu u poslove preko granice jer je sloj izvoznika pretanak unatoč činjenici da izvoz u pravilu rezultira boljim poslovanjem. S druge je strane sredstvo pritiska na vlast da državnu strategiju preusmjeri s pretjeranog oslanjanja na turizam na robni izvoz. Nažalost, državni se fokus zadržavao na proizvodnji samo u najvećim krizama kakve su, primjerice, bile Domovinski rat i korona. 

Petnaest godina poslije Hrvatska izvozi mnogo više, ali i dalje premalo za zemlju koja želi dugoročno rasti. Zato razlog postojanja Liderova kluba izvoznika nije manji nego na njegovu osnutku.